Eros

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Eros
Eros Farnese, pompejski mramor za koji se Praxiteles smatra da je kopija kolosalnog Erosa iz Tespije
GrupeGrčki primordijalni bogovi
Suprug(a)Psiha
MitologijaGrčka mitologija


Michelangelo Caravaggio: Eros (Amor), 1600.

Eros (grč. Ἔρως, Erôs = požuda)[1] u grčkoj mitologiji je jedan od Primordijalnih bogova, bog je ljubavi, strasti i seksualne požude i sama ljubav. Neki smatraju da je sin Afrodite i Aresa ili Hefesta, a neki da je utjelovljenje životvorne snage koja se rodila iz prvobitnog Haosa. Njegov pandan u rimskoj mitologiji je Kupidon.[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Eros, 5. vijek p. n. e.

Erosa su prikazivali kao mladog i krilatog dječaka sa spremnim lukom i strijelama koje bi odaslao u srca smrtnika ili bogova. Dvije vrste njegovih strijela su: zlatne s golubovim perjem koje su uzrokovale samo ljubav i sive strijele sa sovinim perjem koje su uzrokovale neodređenost.

Pjesnikinja Sapfa opisivala ga je kao gorkog i okrutnog prema svojim žrtvama, ali istovremeno zavodljivog i prelijepog.

U Rimu su ga također zvali požudom, Kupidon (lat. Cupido = požuda). Rimljani su ga uzeli kao simbol života poslije smrti te je njegov lik oslikavao brojne sarkofage. Grci su ga prikazivali kao najljepšeg i najviše voljenog te su njegovi kipovi bili najviše u dvoranama.

Nekoć je Eros bio nazivan i Erotes (množina grč. riječi eros) što je opisivalo sve radnje koje su sadržavale ljubav i požudu, heteroseksualnost i homoseksualnost. Nazivali su ga i Eleutherios = osloboditelj.

Eros je u ranoj grčkoj poeziji i umjetnosti prikazan kao mlad odrasli muškarac koji oličava seksualnu moć i umjetnik.[3][4]

Kult[uredi | uredi izvor]

Bez obzira na to što je jedan od najstarijih bogova, njegov kult se počinje kasnije slaviti u samoj Grčkoj. U pretklasičnoj Grčkoj postojao je kult Erosa, ali je bio mnogo manje važan od Afroditinog. Međutim, u kasnoj antici, Eros je obožavan od strane kulta plodnosti u Tespiji. U Atini je dijelio vrlo popularan kult sa Afroditom, a četvrti dan svakog mjeseca mu je bio svet (koji su dijelili i Herakle, Hermes i Afrodita).[5]

Eros je bio jedan od Erota, zajedno s drugim figurama kao što su Himera i Potos, koji se ponekad smatraju zaštitnicima homoseksualne ljubavi između muškaraca.[6] Eros je također dio trijade bogova koji su igrali uloge u homoerotskim vezama, zajedno sa Heraklom i Hermesom, koji su darivali kvalitete ljepote (i odanosti), snage i rječitosti, respektivno, muškim ljubavnicima.[7]

Tespijci su slavili Erotidiju (starogrčki: Ἐρωτίδεια) što znači praznike Erosa.[8][9][10]

Imao je epitet Klêidouchos (Κλειδοῦχος), što znači da drži/nosi ključeve, jer je držao ključ od srca.[11]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Lucas Cranach: Venera i Kupidon (Afrodita i Eros), 1509.

Za Erosa se vjeruje da je među prvima izašao iz Haosa te da je jedan od primordijalnih bogova. Rečeno je da je odgovoran za spajanje Urana i Geje (Neba i Zemlje). U legendama iz Eleuzine nazvan je protagonus, prvorođenac.

Prema Hesiodovoj Teogoniji (oko 700. p. n. e.), jednom od najstarijih grčkih izvora, Eros (bog ljubavi) je bio četvrti bog koji je nastao, nakon Haosa, Geje (Zemlje) i Tartara ( ponor).[12]

Homer ne pominje Erosa. Međutim, Parmenid (oko 400. p. n. e.), jedan od predsokratskih filozofa, čini Erosa prvim od svih bogova koji su nastali.[13]

Prema Aristofanovom djelu Ptice rođen je od Ereba i Nikte (Tame i Noći). U kasnijim mitološkim pričama on je Afroditino i Aresovo dijete. Hesiod u Teogoniji donosi da je Afroditin pomoćnik, ali ne i njen sin. Postoje i verzije da je Zefirov i Iridin sin.

Život[uredi | uredi izvor]

U okviru prve verzije porijekla u kojoj je sin Aresa i Afrodite, postoji mit da ga je Zeus odlučio ubiti čim se rodio, ali ga je Afrodita sakrila u duboku šumu gdje Zeus nije mogao vidjeti i povjerila ga divljim lavicama. Kad je odrastao, vratio se na Olimp i bogovi su mu poželjeli dobrodošlicu. Erosov je brat Anteros ili Protuljubav.

Eros i Psiha[uredi | uredi izvor]

Anthonis van Dyck: Eros i Psiha, 1638.

Afrodita je bila ljubomorna zbog ljepote jedne smrtnice Psihe te je rekla Erosu da je pogodi u srce da se zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu.

Eros je prihvatio majčinu naredbu, ali kad je došao do Psihe, odmah se u nju zaljubio.

Svake noći ju je posjećivao, ali joj je svaki put rekao da ugasi svjetiljku da ga ne bi vidjela. Ona se zaljubila u njega ne znajući ko je. Jedne noći odlučila je doznati te je upalila svjetiljku, a kapljica vrućeg ulja iz nje pala je na Erosa koji se probudio. On je poletio i neuspješno pokušavao pronaći ljubavnika za nju.

Na posljetku ih je Zeus prihvatio i dao im dopuštenje da se vjenčaju te je Psihu uzvisio u božanstvo.

Eros u psihoanalizi[uredi | uredi izvor]

Eros je po Freudu instikt života, antipod Tanatosu. Insistira na distinkciji erotizma i Erosa. Erotizam je uži pojam i podrazumijeva spolno uzbuđenje i usmjerenost ka seksualnosti. Sa druge strane, Eros je princip života i stvaralaštva uopće, a reprodukcija je tu shvaćena kao vrhunski čin stvaralaštva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Oxford Learner's Dictionaries: "Eros"
  2. ^ Larousse Desk Reference Encyclopedia, The Book People, Haydock, 1995, str. 215.
  3. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Theoi
  4. ^ "Eros", in S. Hornblower and A. Spawforth, eds., The Oxford Classical Dictionary.
  5. ^ Mikalson, Jon D. (2015). The Sacred and Civil Calendar of the Athenian Year. Princeton University Press. str. 186. ISBN 9781400870325.
  6. ^ Conner, Randy P.; Sparks, David Hatfield; Sparks, Mariya (1998). Cassell's Encyclopedia of Queer Myth, Symbol and Spirit. UK: Cassell. str. 133. ISBN 0-304-70423-7.
  7. ^ Conner, Randy P.; Sparks, David Hatfield; Sparks, Mariya (1998). Cassell's Encyclopedia of Queer Myth, Symbol and Spirit. UK: Cassell. str. 132. ISBN 0-304-70423-7.
  8. ^ Athenaeus, Deipnosophistae, 13.12 - Greek
  9. ^ Athenaeus, Deipnosophistae, 13.12 - English
  10. ^ Pausanias, Description of Greece, 9.31.3
  11. ^ Harry Thurston Peck, Harpers Dictionary of Classical Antiquities (1898), Claviger
  12. ^ Hesiod, Theogony 116–122.
  13. ^ "First of all the gods she devised Erōs." (Parmenides, fragment 13.) (The identity of the "she" is unclear, as Parmenides' work has survived only in fragments.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]