Panzerschreck

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Panzerschreck
Bundesarchiv Bild 101I-671-7483-29, Reichsgebiet, Soldat mit Panzerabwehrwaffe.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1943 - 1945 (Njemačka)
Korišten od Flag of German Reich (1935–1945).svg Treći rajh
Ratovi Drugi svjetski rat
Proizvodnja
Broj proizvedenih primjeraka 289.151
Varijante RPzB 43, RPzB 54, RPzB 54/1
Opis oružja
Težina 11 kg (prazan)
Dužina 1.64 m
Kalibar 88 mm
Domet 150 m
Brzina zrna 110 m/s

Panzerschreck (njem. teror za tenkove) je bio naziv za protivtenkovsku raketnu pušku (Racketenpanzerbuchse ili skraćeno RPzB) kalibra 88 mm, za višekratnu upotrebu, koja je proizvedena u Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata. Bila je namjenjena pješadiji kako bi se povećala njena sposobnost da samostalno napada i uništava protivnička oklopna vozila. Pješadinac je najčešće dejstvovao iz ležećeg ili klečećeg položaja sa bacačem oslonjenim na rame. Panzerschreck je ispaljivao granatu na raketni pogon, sa krilatim stabiliztorom i kumulativnim punjenjem. Napravljen je u mnogo manjem broju nego što je to bio slučaj sa Panzerfaustom koji je bio predviđen za jednokratnu upotrebu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Panzerschreck prilikom ispaljivanja.

Kada su Njemci zarobili američki raketni bacač M1A1 «Bazooka» u Africi, odmah su uočili prednosti ovog oružja u odnosu na protivoklopne puške koje su se tada nalazile u naoružanju Njemačke vojske zbog čega je ovo oružje poslano na ispitivanje u Njemačku. Bazooka nije bila ništa više od obične čelične cijevi zbog čega je bila veoma pogodna za masovnu proizvodnju. Mogla se koristiti višekratno (za razliku od Panzerfausta koji je bio predviđen za jednokratnu upotrebu). Kao razultat njemačkih ispitivanja, nastao je Panzerschreck, koji je bio jači od američke Bazooke i koji je imao efektivni domet od oko 150 m. Prva verzija imala je oznaku RPzB 43, bila je dugačka 164 cm i teška 9.25 kg. U oktobru 1943. godine zamjenjena je modelom RPzB 54 koji je bio opremljen štitnikom koji je štitio operatera od raketnog mlaza koji je nastajao prilikom opaljenja. Zatim je usledio model RPzB 54/1 sa poboljšanim raketnim punjenjem, kraćom cijevi i povećanim dometom koji je iznosio oko 180 m. Prilikom opaljenja RPzB je stvarao puno dima sa obe strane oružja. Zbog toka su ga njemački vojnici prozvali Ofenror (na nemačkom: Ofenrohr – čunak). To je također značilo da je Panzerschreck odmah nakon opaljenja odavao svoj položaj i izlagao operatera opasnosti da bude pogođen. Zbog toga je operater odmah nakon otvaranja vatre bio prinuđen da promijeni položaj. Panzerschreck je bio veoma efikasno oružje. Prvi modeli Bazooke imali su problem da probiju oklop njemačkih tenkova, a naročito oklop njemačkih tenkova tipa Tigar, čija je najveća debljina iznosila 100 mm. U poređenju sa Bazookom, Panzerschreck je bio znatno moćniji jer je mogao da probije oklop čija je debljina bila veća od 200 mm. Jedan hitac je obično bio dovoljan da uništi bilo koje savezničko oklopno vozilo. U rukama dobro obučenih vojnika, Panzerschreck je postajao zaista smrtonosno oružje zbog čega su posade savezničkih oklopnih vozila bile prinuđene da na svoja vozila stavljaju, dodatnu, improvizovanu zaštitu u vidu oklopnih ploča, balvana, vreća sa pijeskom, žičane mreže i dr.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rada, Tibor (2001). A Magyar Királyi Honvéd Ludovika Akadémia és a Testvérintézetek Összefoglalt Története (1830-1945) (in Hungarian) II. Budapest: Gálos Nyomdász Kft. p. 1114. ISBN 963-85764-3-X.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: