Plinije Mlađi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Plinije Mlađi

Plinije Mlađi ( Como, 61-113/114) rimski je pisac punim imenom Gaj Plinije Cecilije Sekund. Stekao je retorsko obrazovanje. Bio je narodni tribun, pretor, konzul i na kraju carski legat Bitinije i Ponta. Njegovo glasovito djelo su Pisma.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kao učenik Kvintilija (Quintilius) i sin Plinija starijeg, uživao je obrazovanje u stilu Cicera. Pod Domicijanom i Nervom je pokrivao različita službena mjesta i bio jedan od bliskih prijatelja Trajana koji ga je stavio na mjesto carskog upravitelja (legatus pro preore consulari potestate) provincije Bitinija. Umro je vjerovatno još u maloj aziji ili kratko poslije povratka u Rim 113. godine. [1]


Ostavštvina[uredi | uredi izvor]

Od njegovih djela očuvan je svečani govor za Trajana (Panegyrikos), te 247 pisama i 9 knjiga iz korespodencije sa Trajanom. Ova pisma i knjige nam kroz njegov razgovor sa Trajanom, Kvintilijanom, Martialom i Silijem Italikusom daje historijski važnu sliku njegove ličnosti, kao i sliku carstva u to vrijeme. Najpoznatije pismo je opis erupcije Vezuva (VI, 16. i VI, 20.) te njegovo pismo u kom Trajana moli za upute u pogledu kršćana u Bitiniji i odgovor cara na to pismo (ad Trai. 96 et 97).[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Das Römische Reich, Nack-Wägner, ISBN 3-85492-929-3(de)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: