Pljosnati crvi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pljosnati crvi
(Plathelmintes)
Vremenska skala:
Ordovicij: Prije 270 miliona godina → 0 Sadašnjost
Status zaštite: Smanjeni rizik
Sistematika
CarstvoAnimalia
PotcarstvoEumetazoa
NatkoljenoPlatyzoa
KoljenoPlatyhelminthes
Razredi
Klasični:

Phylogenetic:

Sinonimi
  • Plathelminthes Schneider, 1873[1]

Pljosnati crvi (latinski Platyhelminthes; grč. πλατύ platy = ravno, pljosnato + ἕλμινς, ἑλμινθ-helminth- = crv)[1] su koljeno relativno jednostavnih bilateralnih, nesegmentiranih organizama, beskičmenjaka, mehkog tijela. Za razliku od ostalih dvosimetrijskih organizama, oni nemaju celom (koji nemaju sekundarnu tjelesnu šupljinu) i nemaju specijaliziran krvotok i respiratorne organe, što ih ograničava na složene oblike koji omogućuju kisiku i hranjivim tvarima prolazak kroz njihova tijela putem difuzije. Digestivna šupljina ima samo jedan otvor i za gutanje (unos hranjivih sastojaka) i za uklanjanje neprobavljenog otpada; posljedica toga je da se hrana ne može kontinuirano prerađivati.

U tradicionalnim medicinskim tekstovima Platyhelminthes se dijele na Turbellaria, koje su uglavnom neparazitske životinje poput planarija i tri potpuno parazitske skupine: Cestoda, Trematoda i Monogenea; međutim, budući da je za turbelarije od tada dokazano da nisu monofiletke, ova je klasifikacija zastarjela. Slobodno živući crvi uglavnom su grabežljivci i žive u vodi ili u hladu vlažnih kopnenih sredina, poput gomila listova. Cestode (trakavice) i trematode imaju složene životne cikluse, sa zrelim fazama koje žive kao paraziti u probavnom traktu riba ili kopnenih kičmenjaka, i međufaznim stadijima koji infestiraju sekundarne domaćine. Jaja trematoda izlučuju se iz njihovih glavnih domaćina, dok odrasle cestode stvaraju ogroman broj hermafroditnih, segmenata proglotida, koji se odvajaju kada sazriju, izlučuju se, a zatim ispuštaju jaja. Za razliku od ostalih parazitskih skupina, Monogenea su vanjski paraziti koji infestiraju vodene životinje, a njihove se larve preobražavaju u odrasle oblike, nakon pripajanja za pogodnog domaćina.   Acoelomorpha, kao bazni bilateralni organizmi- bliže su izvornim bilaterijama nego bilo kojim drugim modernim skupinama. Preostale Platyhelminthes tvore monofiletsku grupu, koja sadrži sve (i samo) potomke zajedničkog pretka koji je i sam član grupe. Ponovno definirani Platyhelminthes dio je grupe Lophotrochozoa, jedne od tri glavne skupine složenijih bilateralija. Te su analize zaključile da se redefinirana Platyhelminthes, izuzev Acoelomorpha, sastoje od dvije monofiletne podskupine, Catenulida i [Rhabditophora], s tim da Cestoda, Trematoda i Monogenea formiraju monofileskuu podskupinu unutar jedne grane Rhabditophora. Stoga se tradicijskaa podgrupa "Turbellaria" sada smatra parafiletskom, jer isključuje potpuno parazitske grupe, iako su porijeklom iz jedne skupine "praturbelarija".

Dvije planarijske vrste uspješno se koriste na Filipinima, Indoneziji, Havajima, Novoj Gvineji i Guamu za biološku kontrolu populacija uvedenog divovskog afričkog puža Achatina fulica, koji je istjerao domaće puževe. Međutim, same ove plarijani predstavljaju ozbiljnu prijetnju urođenim puževima i ne bi ih trebalo koristiti za biološku kontrolu. U sjeverozapadnoj Evropi postoji zabrinutost zbog širenja novozelandskog planarija Arthurdendyus triangulatus koja je predator kišne gliste.

Građa[uredi | uredi izvor]

Nemaju celom - unutrašnju duplju (prostor između crijeva i tjelesnog zida). Prostor između organa ispunjen je vezivnim tkivom paramhimom.

Nervni sistem sastoji se od para nervnih ćelija-ganglija. Čulni organi su sitni čulni čvorovi- tanktilni papile. To su razne osjećajne niti i ocele proste očne mrlje. Prisutni su kod odraslih neparazitskih oblika. Aparat za varenje djelimično imaju acelomati. Odsutni su kod parazitskih pantljičara. Sastoji se od usta smještenih sa donje strane tijela, ždrijela i zatvorenih crijeva. Ćelije crijeva fagocitarne su i snabdjevene trepljama.

Razlike između Cnidaria, Ctenophora i Plathethelminthes
  Cnidaria Ctenophora Platyhelminthes[2] Naprednije Bilateria[3]
Knidociti Da Ne
Koloblasti Ne Da Ne
Bilateralna simetrija Ne Da
Boj glavnih ćelijskih slojeva Dva, sa želatinoznim slojem Tri
Odvojen mozak Ne Da
Specializirani digestivni sistem Ne Da
Specializirani sistem organa za lučenje Ne Da
Tjelesna šupljina sadrži unutrašnje organe Ne Da
Specializirani cirkulatorni i respiratorni sistem organa Ne Da

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Svaka jedinka ima muške i ženske polne ćelije. Nisu sposobne za samooplodnju. Prednost je ta što mužjak ne mora tražiti ženku. Odgovara svaki partner. Mogu razmjeniti spermu i tako oploditi jajnu ćeliju druge jedinke. Oplodnja se vrši u unutrašnjosti jedinke pomoću kopulatornog organa.

Podjela[uredi | uredi izvor]

Pseudobiceros bedfordi
Bočni pogled na pljosnatog crva

Pljosnati crvi dijele se u tri klase:

  1. Turbellaria
  2. Trematoda
  3. Cestoidea

Planarije[uredi | uredi izvor]

Ovo su veoma raširene životinje, koje žive u moru, slatkoj vodi i vlažnoj zemlji. To su

  1. Mesožderi
  2. Komensali manje su vezani za druge životinje nego u simbiozi
  3. Vanjski paraziti

Tijelo im je prekriveno epidermom, na kome su talasaste dlačice treplje. Služe za kretanje.

Najmanji pljosnati crvi su iz grupe acela. Nemaju crijevnu duplju. Dužine su 1 – 4 mm. Ovo su morske životinje. U njihovim tkivima nekad žive u simbiozi zelene alge kao kod Convoluta. Na morskom dnu stvara zeleni tepih. Najveći broj je iz porodice triklada. Žive u hladnim i umjereno toplim morima, slatkoj vodii u vlažnoj zemlji. Među slatkovodnim su Planarije. Žive ispod kamenja i u mulju, a suhozemni oblici žive u vlažnoj zemlji tropskih šuma. Dostižu dužinu do 60 cm. Grupa polikladida živi na stjenovitom priobalnom području. To su trepljasti crvi diskoidalnog oblika. Tropske vrste su živo obojene. Aktivni su lovci koji žive od malih morskih životinja. Jedna vrsta živi na ostrigama. Gnatostomulide najprimitivnije su vrste koje imaju aparat za žvakanje. Veličina im je 1–2 mm. Žive u pijesku i u mulju morskog dna.

Metilji – Trematoda[uredi | uredi izvor]

Svi su paraziti. Njihova fiziologija i tjelesna građa prilagođeni su ovom načinu života. Mnogi se prićvrste sisaljkom za domaćina.

Nervni sistem i čulni organi manje su razvijeni nego kod drugih pljosnatih crva. Nose veliki broj jaja kao pantljičara. Imaju visokorazvijen sistem za razmnožavanje. Mogu biti spoljašnji ili unutrašnji paraziti. Spoljašnji žive na ribama sisajući im krv. Unutrašnji kao metilji jetreFascioza hepatica žive u žučnim kanalima biljojeda. Neke vrste krvnih metilja iz roda Schistosoma kod ćovjeka izazivaju razne oblike bilharijaze. U istočnoj Aziji živi plućni metilj Paragonimus westermani. Živi u plućima čovjeka, psa, mačke i tigra. Ima ovalno i debelo tijelo dužine 8 – 16 mm. Izaziva hronični kašalj sa izbacivanjem sluzi. Do zaraze dolazi jedenjem nekuhanog mesa ili slatkovodnih kraba koje se u priobalnom području jedu žive.

Pantljičare - Castoidea[uredi | uredi izvor]

Unutrašnji paraziti. Žive u crijevima kičmenjaka. Na prednjem dijelu imaju pijavke i kuke kojim se pričvrste za zid crijeva. Tijelo im se sastoji od segmenata. Svaki segment ima muški i ženski sistem za razmnožavanje. Potpunim razvojem na zadnjem dijelu pucaju i izlaze zajedno sa izmetom. Domaćini su im ribe, psi, vukovi ili šakali. Diphyllbotrium u odraslom stepenu žive u pticama (gnjurci i labudi) koji se hrane ribama. Zajedno sa izmetom jajašca dospijevaju u vodu. Izlegu se larve koje dospijevaju u planktonske račiće. Kad ih pojede riba larve se mijenjaju u pleurocerboid koji ima bijel, pljosnat i trakast oblik. Zauzima velik dio tijela ribe koja otiče i lahak je plijen ribama. U tijelu ptica prelazi u oblik odrasle pantljičare. Ovaj ciklus ne može se skratiti, jer pantljičara mora proći sve oblike razvoja određenim redom. Poznate pantljičare su iz roda toenia:

  • Svinjska toneina solium dužine 3–10 m
  • Goveđa toneina saginata dužine do 10 m

Na glavi imaju četiri jake pijavke kojim se pričvrste za crijevo čovjeka. Prelazni oblici se razvijaju u svinjama i govedima. Do čovjeka dolaze slabo kuhanim mesom.

Nemertina[uredi | uredi izvor]

Ovu grupu čini oko 600 vrsta. Tijelo im je cilindrično, često spljošteno i izduženo. Njena dužina je od nekoliko milimetara do nekoliko metara. Poznati su kao riličasti crvi zbog prednjeg dijela na kome je duga mišična cijev - rilica. Ona je nekad duža od crva. Retraktornim mišićem pričvšćena je za zid tečnošću ispunjene duplje. Smještene iznad crijeva. Kontrakcijama mišičnog tkiva izbacuje rilicu van, retraktor je vraća. Ona nekad ima otrovnu žaoku. Služi za hvatanje plijena koji ponekad obavije oko sebe i parališe otrovom. Hrane se uglavnom člankovitim (prstenastim) glistama, sitnim beskičmenjacima, nekad i ribom.

Prve su životinje sa sistemom za varenje. Posjeduju usta i analnim otvorom. Žive uglavnom u moru, krijući se u pijesku i pod kamenjem. Ima nekoliko slatkovodnih vrsta i kopnenih koji žive u tropskim šumama.

Klasifikacija i evolucijski odnosi[uredi | uredi izvor]

Odnosi koljena Platyhelminthes prema drugim Bilateria

Bilateria

Acoelomorpha

Deuterostomia

Protostomia

Ecdysozoa

Spiralia

Gnathifera

Platytrochozoa
Rouphozoa

Gastrotricha

Platyhelminthes

270 mya
Lophotrochozoa

Mollusca

Annelida

550 mya
580 mya

Unutrašnji odnosi Platyhelminthes su prikazani dolje. Njihovo filogenetsko stablo nije u potpunosti riješeno.[4][5]

Platyhelminthes
Mucorhabda
Catenulidea

Catenulida

Rhabditophora
Macrostomorpha

Haplopharyngida

Macrostomida

Trepaxonemata
Amplimatricata

Prorhynchida

Polycladida

Gnosonesimora

Gnosonesimida

Euneoophora
Rhabdocoela

Kalyptorhynchia

Dalytyphloplanida

Proseriata

Acentrosomata
Adiaphanida

Prolecithophora

Fecampiida

Tricladida (planarians)

Bothrioneodermata
Bothrioplanata

Bothrioplanida (freshwater)

Neodermata (flukes, tapeworms)

parasitic

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ehlers, U.; Sopott-Ehlers, B. (June 1995). Plathelminthes or Platyhelminthes?. Hydrobiologia. 305. str. 1–2. Bibcode:2004HyBio.524..167W. doi:10.1007/BF00036354. ISBN 9789401100458.
  2. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S.; Barnes, R.D. (2004). Invertebrate Zoology (7 izd.). Brooks / Cole. str. 226–269. ISBN 0-03-025982-7. Nepoznati parametar |last-author-amp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S.; Barnes, R.D. (2004). Invertebrate Zoology (7 izd.). Brooks / Cole. str. 196–224. ISBN 0-03-025982-7. Nepoznati parametar |last-author-amp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  4. ^ Boll, P. K.; Rossi, I.; Amaral, S. V.; Oliveira, S. M.; Müller, E. S.; Lemos, V. S.; Leal-Zanchet, A. M. (2013). "Platyhelminthes ou apenas semelhantes a Platyhelminthes? Relações filogenéticas dos principais grupos de turbelários". Neotropical Biology and Conservation. 8 (1): 41–52. doi:10.4013/nbc.2013.81.06.
  5. ^ Egger, B.; Lapraz, F.; Tomiczek, B.; Müller, S.; Dessimoz, C.; Girstmair, J.; Škunca, N.; Rawlinson, K. A.; Cameron, C. B.; Beli, E.; Todaro, M. A.; Gammoudi, M.; Noreña, C.; Telford, M. I. (18 May 2015). "A Transcriptomic-Phylogenomic Analysis of the Evolutionary Relationships of Flatworms". Current Biology. 25 (10): 1347–1353. Bibcode:1996CBio....6.1213A. doi:10.1016/j.cub.2015.03.034. PMC 4446793. PMID 25866392.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]