Pogranična kriza između Bjelorusije i Evropske unije 2021.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Priliv migranata u Litvaniju izazvan graničnom krizom
Granične oznake s ogradom na litvanskoj strani

Granična kriza između Bjelorusije i Evropske unije 2021. migrantska je kriza koja se očituje u masovnom prilivu migranata sa Bliskog istoka i Afrike (uglavnom iz Iraka ) u Litvaniju, Latviju i Poljsku preko granica tih zemalja s Bjelorusijom. Krizu je izazvalo ozbiljno pogoršanje odnosa Bjelorusije i Evropske unije, nakon predsjedničkih izbora u Bjelorusiji 2020., bjeloruskih protesta 2020. -2021 ., Incidenta Ryanair Flight 4978 i pokušaja repatrijacije Krystsine Tsimanouskaye.

Tri zemlje EU -a opisale su krizu kao hibridni rat krijumčarenjem migranata, koji Bjelorusija vodi protiv Evropske unije, i pozvale Brisel na intervenciju.[1][2]

Granica Litvanije i Bjelorusije 2008

Predsjednik Aleksandar Lukašenko vlada Bjelorusijom od 1994. godine; pobijedio je na ponovnim izborima za predsjednika Bjelorusije 2020., iako je bio široko optuživan za izbornu prevaru.[3][4] Brojne zemlje odbile su prihvatiti rezultat izbora, kao i Evropska unija koja je uvela sankcije bjeloruskim zvaničnicima koje se smatra odgovornim za "nasilje, represiju i izbornu prevaru".[5] Rezultati izbora također su doveli do rasprostranjenih protesta u Bjelorusiji.

Nakon izbora, primarna opoziciona kandidatkinja Sviatlana Tsikhanouskaya odlučila je pobjeći u Litvaniju u strahu od posljedica, na njenu djecu.[6] Litvanski ministar vanjskih poslova Linas Linkevičius objavio je 11. augusta da je Tsikhanouskaya "na sigurnom" u Litvaniji, istovremeno priznajući da ima "nekoliko mogućnosti".[7]

U julu 2021. broj ilegalnih migranata u Litvaniji porastao je na oko 2600.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Whitmore, Brian (30. 6. 2021). "Belarus dictator weaponizes illegal migrants against EU". Atlantic Council.
  2. ^ "Latvia and Lithuania act to counter migrants crossing Belarus border". The Guardian (jezik: engleski). 10. 8. 2021. Pristupljeno 10. 8. 2021.
  3. ^ Jones, Mark P. (2018). Herron, Erik S; Pekkanen, Robert J; Shugart, Matthew S (ured.). "Presidential and Legislative Elections". The Oxford Handbook of Electoral Systems (jezik: engleski). doi:10.1093/oxfordhb/9780190258658.001.0001. ISBN 9780190258658. Pristupljeno 21. 5. 2020. unanimous agreement among serious scholars that... Lukashenko's 2015 election occurred within an authoritarian context.
  4. ^ "Lukashenka vs. democracy: Where is Belarus heading?". AtlanticCouncil. 10. 8. 2020. Arhivirano s originala, 12. 8. 2020. However, the vote was marred by allegations of widespread fraud. These suspicions appeared to be confirmed by data from a limited number of polling stations that broke ranks with the government and identified opposition candidate Svyatlana Tsikhanouskaya as the clear winner.
  5. ^ "Belarus: EU imposes sanctions as Lukashenko orders police to clear the streets". Sky News (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 8. 2020.
  6. ^ Kennedy, Rachael (11. 8. 2020). "Belarus election: Sviatlana Tsikhanouskaya made 'independent' decision to flee to Lithuania". Euronews. Arhivirano s originala, 9. 9. 2020. Pristupljeno 11. 8. 2020.
  7. ^ "Belarus opposition leader 'had few options' - Lithuanian FM". news.yahoo.com. 11. 8. 2020. Arhivirano s originala, 22. 8. 2020. Pristupljeno 20. 8. 2020.
  8. ^ Thebault, Reis; Dixon, Robyn (1. 8. 2021). "Why are so many migrants coming to one of Europe's smallest countries? Blame Belarus, officials say". The Washington Post. Pristupljeno 2. 8. 2021.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pogranična_kriza_između_Bjelorusije_i_Evropske_unije_2021.&oldid=3536957"