Razgovor:Crkva bosanska

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Od Bosancice su nastala danasnje Hrvatsko i Srpsko pismo.....Sad ti kontaj..??

Izbrisao sam (tko želi, neka vrati) jer zauzima prostor bez veze. No, šege radi: evo pravih bizonizama- jesam li ti rekao, tuljane zvekasti, da su "bogumile" izumili Hrvati ? Evo jedne potvrde, i to s Web stranice bizona sličnoga kalibra, samo velikosrpskog: http://members.tripod.com/cafehome/mitovi.htm

Bogumili

"Bogumile” je u nauku na velika vrata uveo Franjo Rački (1828, Fuzine kod Rijeke - 1894) 1869. U ono doba smjela hipoteza (niko sebe nikad na Zapadnom Balkanu nije nazvao bogumilom), i podrzana raznim argumentima, pokazala se netacnom i neadekvatnom. Sam termin "bogumili” nije poznat ni u izvorima ni u tradiciji (Đorđe Ćapin -"Mit o bogumilima") Ipak, politicki je zloupotrebljavana u zadnjoj deceniji. Najtvrdje pristalice teze o "herezi" i "bogumilima" su "nacionalisticki" hrvatski istoricari poput Ive Pilara i ustase Dominika Mandica, a u novije vrijeme akademik Franjo Sanjek. Ostali koji podrzavaju tu tezu su isto Hrvati- Miroslav Brandt, Jaroslav Sidak. Bogumilstvo je ideoloski "promovisao" i "popularizovao" takodje hrvatski pisac Miroslav Krleza. Centralna teza moderne inostrane istoriografije koja se bavi temom je da se ne radi o heretickoj, nego teoloski i po uredjenju "zaostaloj" crkvi ocigledno istocno-pravoslavnog kruga koja je poznavala obicaj krsne slave -narocitog obiljezja srpskoga naroda jer je samo Srbi slave. Neizostavna su i djela Petranovica i ponovno štampana knjiga Dr Vase Glušca "Istina o bogomilima" (prvo izdanje Beograd 1941., dovršeno 1945.) sa briljantnim pogovorom Đorđa J. Janića, 1992.

Prostor ne dozvoljava polemisanje sa svim postavkama mita o "bogumilima", ali i najpovršniji uvid u osnovne teze čini ih neodbranjivim. Tzv. "bogumila" ili bilo koje značajnije i uticajnije jeretičke grupe u srednjevjekovnoj Bosni i Hercegovini jednostavno nikada nije bilo. Od prvih pomena u izvorima do pada pod Turke krajem XV vijeka (a i mnogo kasnije, dok islamizacija nije uzela jačeg maha), Bosna je bila čisto srpska i pravoslavna država. Bila je toliko izazivački pravoslavna na vratima Zapada, da je protiv nje vođeno više krstaških ratova (npr.1221-1222.), u kojima su daleki preci današnjih krvoloka, kao ugarske sluge, činili nad bosanskim Srbima iste onakve zločine kakve njihovi potomci čine danas.

Primanje papskih legata, formalno priznavanje pape, dozvoljavanje širenja nekih zapadnih monaških redova i sl. bilo je samo diplomatsko taktiziranje, koje nije imalo nikakvog uticaja na unutrašnji vjerski život zemlje. To potvrđuju upravo latinski izvori, koji su prepuni najpogrdnijih kvalifikacija o stanovništvu i vladarima Bosne. Po njima, stanovnici Bosne su "jeretici", "maniheji", "patareni", a njihova zemlja rasadnik svih mogućih zala i jeresi, kao uostalom i ostale pravoslavne zemlje. Za Rimokatoličku crkvu toga doba jeretik je svaki hrišćanin, dakle i pravoslavni, i prije svega pravoslavni, koji ne priznaje apsolutnu vlast pape, rimokatoličke dogme i latinski obred. (Do danas je taj stav znatno ublažen). Sam termin "patareni", "paterini", kojim se najčešće označavaju stanovnici Bosne, označava one koji uče da Duh Sveti ishodi od Oca (ex Patre), dakle pravoslavne, za razliku od rimokatolika koji uče da ishodi od Oca i Sina (ex Patre Filioque). Vladari u svojim poveljama stanovnike svoje zemlje izričito nazivaju Srbima, a jezik srpskim (povelje bana Matije Ninoslava Dubrovniku). Većina povelja počinje znakom krsta i pominjanjem Svete Trojice. Znak krsta, koji izmišljeni "bogumili" navodno preziru, postoji na većini grobova pod stećcima. Nasuprot laži o "bogumilima" koji nisu imali vjerskih objekata, stoje ostaci mnoštva srednjevjekovnih crkava sa pravoslavnim oltarima okrenutim istoku, isto kao i u ostalim srpskim zemljama.

Ogromna većina grobalja pod stećcima je orijentisana pravoslavno (istok-zapad, sa glavom na zapadu). Kartiranjem malobrojnih nekropola orijentisanih sjever-jug u rubnim područjima, jednom će se više saznati o katoličenju Srba i najranijim korijenima današnjih "Hrvata" u Bosni, Hercegovini i Primorju. Ogromna većina stećaka je smještena pored pravoslavnih crkava (uključujući ruševine i crkve koje su kasnije preoteli rimokatolici). Stećci su karakteristika srpskog dinarskog prostora (Lika – Skadarsko jezero i Jadranska obala – Pakrac). Nema stećaka van srpskog etničkog prostora, niti stećaka unutar njega za koje se može dokazati da ne pripadaju Srbima.

Sve vijesti o Bosni turskog perioda govore o pravoslavnim Srbima. Ne postoji nikakav dokaz (a takav događaj bi morao ostaviti traga) o masovnom prelaženju velikog broja ljudi u islam za kratko vrijeme. Iz turske Bosne u susjedne zemlje nije izbjegao nijedan jedini jeretik ni bogumil, već uvijek i jedino pravoslavni Srbi. Sve dokaze o pravovjernosti Srba srednjevjekovne Bosne teško je ukratko i nabrojiti. Nasuprot njima postoje samo izmišljotine i konstrukcije koje nije moguće ozbiljno uzeti u obzir.

Vremenski raspored zabilježenih "djedova" kako narod u južnoj Srbiji i sada naziva episkopa (Svetislav Davidović, "Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini od 960. do 1930. godine" -nazivi koji često odgovaraju značenju riječi grčko-vizantijske crkve):

Rastudije (o. 1228-1230); Radoje (o. 1230-1244); Radovan I (o. 1244-1258); Radovan II (o. 1258-1272); Hlapoje (o. 1272-1286); Dragost (o. 1286-1300); Povrzen (o. 1300-1314); Radoslav I (o. 1314-1328); Radoslav II (o. 1328-1342); Miroslav (o. 1342-1356); Boleslav (o. 1356-1370); Ratko I (o. 1370-1393-X);

Mir Harven 20:27, 8 feb 2005 (CET)

oprosti nisam razumio tvoje uvodne riječi; koju ti tezu podržavaš o bogumilima (ukratko života ti!)


Polako, kasnije, to je složena tema. Zahtijeva korektan i polivalentan pristup, a ne propagandistički. Napisat ćemo različite stavove kasnije, a za sad je najbolje da ostane ovaj kostur s en wiki Mir Harven 23:09, 8 feb 2005 (CET)


Kome ti prosipaš šuplju priču. Eto pišeš onaj jadni članak o bosanskom jeziku, a crko bi da ne spomeneš hrvatski jezik. Providan si ko staklo. Bijednik bio, bijednik osto. Samo tokmak ostaje uporan do kraja, i pored toga što nije dobrodošao na ovu wikipediju. Koji ti je klinac, da dolaziš na bosansku wiki. Eno ti krvatska pa prosipaj šuplju, o objektivnom pristupu, kako se radi o sveopćoj uroti protiv ugroženih krvata?! Zar to nije "propagandistički" ili kako se na novokrvatskom kaže "promidžbenistički" pristup? Negiraš bosanske autore? I šta imaš od toga. Svi ovi članci će se promjeniti kad-tad. Ono što moraš znati, a što je surova istina, je da nakon što ste izvršili agresiju na BiH, pokušavajući je podijeliti sa Srbima, u očima Bošnjaka ste postali najveći licemjeri. Nama se gadite. Vaša propaganda tokom rata sa Smiljkom Šagoljem na čelu, ravna je onoj propagandi u NDH, kada ste bili dio Hitlerovog poretka. A vaši historičari su najveći falsifikatori ubjedljivo. Samo debil može da tvrdi, da je Stari most, bio legalni vojni cilj? Čuješ li se bijedo? Legalni vojni cilj? Da li su i sve one porušene džamije bile legalni vojni cilj? Tako i Srbi tvrde za Markale! A vi ste sigurno gori od Srba! Za vas su Cigani gospoda!Emir Arven 01:34, 9 feb 2005 (CET)
Ti klinac-kuš.Mir Harven 09:41, 9 feb 2005 (CET)

Srbi ne tvrde da su Markale bile legalan vojni cilj. Srbi tvrde, a to su i dokazala sva medjunarodna vestacenja da oni nisu odgovorni za bombardovanje pijace. Granata je naime dosla sa polozaja koje nisu drzali Srbi. Do skoro je najcesca teza medjunarodnih eksperata bila da su muslimani sami bombardovali pijacu, da bi okrivili Srbe (ocigledno im je to uspelo), a dokaz u prilog toj tezi je da odmah posle pada granate, muslimanska vojska nije dozvoljavala snimanje (dok su dovezli dodatne ranjenike (o cemu postoje opsirni dokazi)), a onda odjednom pozivaju novinare da snimaju. Ovom recenicom ne zelim da iskazem nepostovanje prema zrtvama granatiranja, a svaki covek zdravog razuma i sa trunkom objektivnosti moze i sam da zakljuci da na lokaciji kao sto je pijaca jednostavno ne moze da bude toliko mrtvih od takve eksplozije. Nedavno se pojavila i teza da su Hrvati bombardovali pijacu, jer je polozaj ispaljivanja projektila bio negde izmedju muslimanskih i Hrvatskih polozaja. Bilo kako bilo, nema govora o srpskom ucescu u tom incidentu!

Ovo što si napisao je bijedno, jadno i patetično! Šta je sa masakrom u ulici Vase Miskina? Šta je sa masakrom u redu za hljeb? Šta je sa masakrom ispred pošte? Šta je sa masakrom na Trgu heroja? Šta je sa masakrom na Alipašinom kada je šesterro djece izmasakrirano? Šta je sa masakrom na Dobrinji? Šta je sa Vijećnicom? Šta je sa porodilištem? Haški sud je prihvatio ekspertizu da je sa srpskih polažaja ispaljena granata!!! Granata je proizvedena u Srbiji!Nemoj lagati da su svi međunarodni faktori dokazali da smo mi sami sebe granatirali. Niko ozbiljan ne uzima bolesnu propagantu za ozbiljno.Vaši bolesni socio-psihopate su tvrdili da su na Markale dovlačena tijela kako bi se postigao scenski efekat. Tvrdili su za 8 hiljada poklanih Srebreničana da su izvršili kolektivno samoubistvo. Tvrdili su da je Alija srpsku nejač bacao lavovima u Pionirskoj dolini! Onda su prekopavali grobove iz II svjetskog rata, da bi navodno pronašli masovnu grobnicu! Vi ste bolesni u glavu! Da li znaš da je samo u Prijedorsko općini preko 50 masovnih grobnica Bošnjaka i Hrvata! Nemam namjeru raspravljati za civilizacijskim otpadom!Emir Arven 11:12, 9 feb 2005 (CET)


Ma neee...Otkud vi. Pa zna se da ste bili prava nevinašca, maltene odojčad. Kako vas samo izdajnički napadoše ustaše i mudžahedini, zverski iskeženih zuba i stisnutih usnica iz kojih se, ipak, cedila srpska krv konačno doklanih žrtava iz Jasenovca koji se broj popet na 5 meleona. Naučno su srpski balističari utvrdili da je granata ispaljena iz trezora u kojemu je Alija skrivao svoje dragoceno dupence, a da su belosvecki mediji tipa CIJE odma to pripisali golorukom srpskom narodu koji je samo branio svoja vekovna spaljena ognjišta. Mir Harven 09:41, 9 feb 2005 (CET)

e pa ovo što je napisano o markalama me je stvarno razočaralo...stvarno, hej pa ja kad sam došao u sarajevo poslije rata (ja sam iz tuzle) bio sam tamo gdje su ljude gađali valjda kod su hljeb uzimali tamo negdje prema katedralli, nebitno priđe nam jedna žena (ja sam bio sa majkom) i reče nam "ONI SU MAMI SEBE GAĐALI", hej u centru grada još zo nisu bile markale več drugo mjesto... žena je prišla i to rekla, i onda je jednostavno otišla. to nikad' neču zaboravit... uostalom kažeš da armija BH nije dala da se snima, ne znam ništa o tome kao ni o detaljima, ali sam gledao na tVu kda je jedan momak fotografisao pijacu nedugo nakon bombardovanja i vide se dva umproforova vojnika koji mjere rupu i vade kartu na kojoj obilježavaju Mrakovica. ja ne poznajem ovu geografiju oko sarajeva ali mislim da su to bili srpski položaj+i


Ime clanka[uredi izvor]

Mslim da je pravilno Crkva bosanska. Pozdrav. --Elmir[demicx] 09:09, 31 august 2006 (CEST)[odgovori]

Da cijeli članak prebacim na Crkva bosanska? --Emx 09:33, 31 august 2006 (CEST)[odgovori]
Sacekaj da jos neko potvrdi koje ime je tacno. --Elmir[demicx] 09:35, 31 august 2006 (CEST)[odgovori]
Uredu.--Emx 09:56, 31 august 2006 (CEST)[odgovori]
Ja takodjer mislim da se zove Crkva bosanska, više autora je tako imenovalo, ali bih volio da potvrdi neki istoričar... Amer Zeherović
Crkva bosanska --Pavone 09:40, 11 decembar 2006 (CET)[odgovori]

Hej, kako je Dobri Bošnjani!? Evo, počeo sam malo češće i malo ozbiljnije da prelistavam ovu lektiru kao domaću zadaću na bosanskoj vikipediji, a kako namjeravam, akobogda uskoro, objaviti i nešto od sabranog blaga podataka iz najranije historije Bosne i bosanskog naroda, obraćam se ovom prilikom, (nije prvi put!) urednicima i administratorima, da budu posebno oprezni u odabiru termina i odrednica kada je riječ o srednjovijekovnoj historiji Bosne. Vidim da se još uvijek upuštate u besplodne polemike sa šumadijskim istoričarima i zagorskim povjesničarima, sve samim sveznalicama, koji uporno tvrde da samo oni jedini posjeduju ekskluzivno pravo na tumačenje bosanske historije već viđene sa naših istočnih i zapadnih strana. Ne trošite dragocijenu energiju i još dragocijenije vrijeme na mlaćenju prazne slame. Njima je dovoljno bolno do vriska saznanje, da se eto bosanski etnički i nacionalni "postotomanski mrtvac" probudio i samo što je progledao, počeo da se odaziva svojim pravim, stogodina zabranjenim imenom, da razbacuje i čisti debele naslage usmrđenog historijskog smeća, upravo od "anam njih" nama u naprijeko razbaštinjenu avliju našu bosansku nabacanog. Ovdje bih se nadovezao na termine "bogumili, crkva bosanska, hijerarhija..." Nismo usamljen narod na ovom svijetu, ako to može da nam bude neka utjeha, kojem je vrhovni okupator cijelog svijeta i samoimenovani uzurpator temeljnih ljudskih prava, Rimski Kaptol, naravno sa svojim saveznicima, vijekovima stajao jednom nogom na našoj zemlji, a drugom na vratu, da bi sa obje ruke mogao da kupi i nosi svo naše blago, ponajviše onu vrstu koja govori o našem postanju, našim precima, našem pravu na naslijeđe.... Termin "bogumili" nije izum Franje Račkog, on ga je pored ostalih krstaških "povjesničara", kao uostalom i niz drugih terminoloških virusa samo po nalogu odozgo "naučno" ozvaničio, jednako kao što je to bilo ne tako davno i sa terminom musliman (sa velikim početnim slovom), umjesto Bošnjak i tako redom. "Ecclesia bosniensis" je latinski naziv za predpostavku da je u srednjovijekovnoj bosanskoj kraljevini i samostalnoj državi postojala vjerska institucija klasične monoteističke provinijencije, što nije tačno i to se več danas može dokazati na bezbroj primjera u zaostavštini, kako materijalne, tako i duhovne prirode bosanskog kulturnog prostora. Hijerarhija "Hiže Bosanske" kao centralne duhovne organizacije u bosanskom narodu nije poznavala "biblijski" pravilnik ili crkvene kanone, već je izvorno bila vezana za opću narodnu hijerarhiju podijeljenu na vladarsku (svjetovnu) i proročansku (mitsku), koje su se shodno vremenu prožimale i opstajale sve do potpunog pada bosanske samostalne države, hapšenja i pogubljenja vrhovnih predstavnika naroda u Vatikanu i poslednjeg bosanskog kralja u Jajcu. Istina je da su stećci okrenuti "istok-zapad", ali "istok" ne počinje i ne završava u Raškoj, kao što zapad ne počinje u Zagorju. Odgovori na takva i mnoga druga pitanja koja opstanak bosanskog historijskog i kulturnog kolektiva znače, več stoje u pripremnoj fazi kod mnogih bosanskih probuđenih umova, jer, i pored bolne istine o masovnim mučenjima i pogubljenju Bošnjaka u poslednjem krstaškom pohodu na Bosnu, usuđujem se ponekad da kažem, kako su upravo oni, krstaši sa istoka i sa zapada, konačno istjerali Bosnu i skoro zaboravljene Bošnjake u centar evropske historije. Agić Nurija - Uppsala/S

Poštovani gosp.Nurija, pošto niste registrovani korisnik moram Vam se obratiti ovim putem! Pročitao sam Vašu poruku i drago mi je da ste spremni doprinijeti našoj Wikipediji, no zamolio bih Vas da detaljno pročitate pravila Wikipedije gdje će te naučiti na koji način možete pisati i time doprinositi ovom projektu. Koliko sam Vas shvatio, pitate zbog čega sam uklonio Vašu izmjenu? Nesjećam se najbolje koji je to članak bio, al čini mi se da ste pisali u članku Kategorija:Regligija. Obzirom da su članci pod nazivom Kategorija:xxxx rezervisani samo kao spremnici (poput foldera na Vašem računaru) za istorodne članke, Vaš tekst je trebao biti u konkretnom članku, ispravno formatiran, povezan wiki poveznicama i eventualno naveden izvor i referenca. Eto, to bi bilo u najkraćem, ako imate još nekih pitanja stojim Vam na raspolaganju. Srdačan pozdrav iz jutros hladne Krajine, --CER@ 08:06, 28 novembar 2007 (CET)[odgovori]


Ja sam promjenio članak u potpunosti. Molim da se sve primjedbe i sugestije iznesu na stranici za razgovor, kako bi članak bio što potpuniji i tačniji. Molim vas za saradnju u slijedećim podčlancima:

Historija Crkve bosanske

Poglavari Crkve bosanske

Išćezavanje Crkve bosanske

Posljednji bosanski krstjani - Bogumili

Korisnik:Ady 02. januar 2008. godine.

Članak je kolekcija copy/paste tekstova te je vraćen na raniju verziju. Izmjene treba da budu postepene i da budu objašnjene na ovoj stranici. Npr. rečenica: "Pripadnici crkve bosanske su sebe nazivali kršćanima (krstjani, hristjani)." je netačna jer su se nazivali krstjani, a ne kršćani niti hristjani kako se prevodi u hr ili sr literaturi. Također sljedeća rečenica pokazuje tendenciju copy/paste sa drugih Wikipedija: "Bogumilsko tumačenje datira iz 19. veka, kada je hrvatski istoričar Franjo Rački u svom delu „Bogumili i patareni“". Ovdje se ne piše ni istoričar ni delo. Rečenica: "U bogosluženju su koristili narodni jezik, i ćirilično pismo (bosančicu) u vjerskim knjigama." je samo izvor spekulacija. Jer bosančica koja je stavljena u zagradu nije ćirilica, kako se predstavlja u srpskim izvorima, nego zasebno pismo. Ubuduće za svaki paragraf je potrebno obezbijediti izvor tj literaturu odnosno dodati referencu. Emir Kotromanić 07:54, 3 januar 2008 (CET)[odgovori]

Riječ krstjanin u jednini ili krstijani u množ. na ruskom jeziku (rus.крестьянин, крестьяни) označava - seljanin, čija je glavna djelatnost poljoprivreda ili uzgoj životinja, a drugo značenje riječi je - osoba u zavisnosti od nekog, npr. kneza i bavi se poljoprivrednim poslovima. Mislim da riječ krstjanin nemora da bude strogo povezana sa religioznom pripadnošću, nego više sa slojem društva, mada jedno ne isključuje drugo.