Smreka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Smreka ili Kleka
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Illustration Juniperus communis0.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Pinophyta
Klasa Pinopsida
Red Pinales
Porodica Cupressaceae
Rod Juniperus
Vrsta J. communis
Dvojno ime
Juniperus communis
L.

Smreka (lat. Juniperus communis), biljka iz porodice Cupressaceae, zbog njene široke upotrebe, poznata je još pod imenima: borovac, brin, brina, crna smreka, crna smrekinja, kleka, klekinja, smrčika, smrča, venja, obična borovica.

Žbun smreke (Juniperus communis)
Plodovi smreke (Juniperus communis)

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Smreka nije previše zahtjevna biljka i poprilično je rasprostranjena u našim krajevima. Može rasti u kamenjarima, brdskim i planinskim predjelima. Rasprostranjenost smreke je od sjeverne Amerike, preko južnog Grenlanda, Evrope, sjeverne Afrike do istočne Azije. Raste po klisurastom neplodnom tlu i bjelogoričnim i cmogoričnim šumama. Često se nalazi u velikim grupama na kamenitoj, kraškoj podlozi - od primorskog područja do brdskih i planinskih predjela. Raste na sunčanim, suhim mjestima, na krečnjakom bogatom tlu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Smreka ili kleka raste kao grm. Obzirom na veličinu, oblik, rast i oblik iglica, smreka je vrlo promjenljiva biljka. Igličasti listovi stoje po tri u pršljenu. U početku su svijetlozelene boje, a poslije potamne. S gornje strane lista nalazi se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugački 8 do 10 mm. Muški cvjetovi su žuti i nalik klasu, a ženski su cvjetovi češeri s izgledom boba. Plod je crna, modrikastim prahom posuta bobica, što dozrijeva tek druge godine u jesen. Svi dijelovi smreke ili borovca imaju fini aromatičan miris. Plodovi su gorko-slatkog okusa, a iglice gorke i smolaste.

Hemijski sastojci[uredi | uredi izvor]

Osnovni sastojci biljke: plodovi smreke sadrže eterično ulje (Aetheroleum Juniperi bacarum). Sadržaj eteričnog ulja u plodu obično je do 0,5 do 2 %. Zavisno od porijekla i vremena berbe može sadržati i do 2,5 %. Osnovni sastav eteričnog ulju je: izobroneol, kadinen, pinen, kamfen, terpentin, kamfor i još neke dodatne supstance u manjim količinama. Sadrži i gorke tvari (amara), taninglikozid juniperin, dosta invertnoga šećera, tanine, vosak, mravlju i sirćetnu kiselinu. Takođe soli jabučne kiseline. Prema nekim izvorima sadrži kalcij, kalij i mangan. Potrebno je Voditi računa kod kupovine eteričnog ulja za oralnu upotrebu. Mali broj proizvođaca destilira eterično ulje smreke koje je deklarisano kao dodatak prehrani.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Smreka je začin prisutan u evropskoj kuhinji, naročito u kuhinji alpskih zemalja. Njome se začinjaju jela od kiselog kupusa i meso, naročito divljač. Dobro se kombinuje s biberom, majoranom i lovorom, ali i voćem. Drvo smreke koristi u proizvodnji sitnog namještaja i za rezbarenje, zbog lijepih boja drveta, koje se od svijetložute, pri kori, mijenjaju u crvenosmeđu u sredini. Eterično ulje smreke se koristi u medicinske svrhe, kao i dodatak kozmetičkim preparatima, prvenstveno sapunima i šamponima. Ulje se dodaje i u dezinfekciona sredstva za kućnu i industrijsku upotrebu kao i u osvježivaće zraka.

Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]

Mnogostruka je ljekovitost smreke ili borovca. Čaj od plodova[2] jača živce i želudac, čisti krv, odvodi otrovne plinove, a s mokraćom i loše sokove, izaziva znojenje, liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, drobi i odvaja kamence i pijesak iz žuči, bubrega, mokraćnog mjehura. Ipak se ne preporučuje osobama slabih bubrega i trudnicama. Odlično liječi bijeli cvijet, a preporučuje se za liječenje plućnih bolesti, osobito astme. Mladi vršci kuhani u mlijeku liječe kostobolju, reumatizam, išijas, skorbut, vodenu bolest, živčanu rastrojenost i dr. Za lijek se beru plodovi, iglice, vrškovi grančica i samo drvo. Nakon što se plodovi uberu, suše se u tankom sloju na suhom i zračnom mjestu. Plod smreke ili borovice ne smije se sušiti na suncu i umjetnoj toplini.[3]

Napomena: Smreka odnosno kleka je oficijelna ljekovita biljka prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Upotrebljava se – Aetheroleum Juniperi baccarum(eterično ulje iz ploda). Također je priznata i prema britanskoj farmakopeji: B.P.C(1934), Brit.Herb.Pharm(1983).

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Raznovrsna je primjena smreke u narodnoj medicini. Za liječenje jetre preporučuje se, na nekoliko sati prije jela, sažvakati 3 do 5 boba od borovice[4]. Sažeto, primjena kleke u narodnoj medicini kao infuza svodi se na pojačano izlučivanje mokraće, kod bolesti jetre, slezene, žutice, kamenca i pijeska u bubrezima i žučnoj kesici.

Narodno vjerovanje[uredi | uredi izvor]

Pred Božić se grančice smreke stave iznad vrata štale da otjeraju vračeve i vještice. Smreka je Drvo godine 2002.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.162
  2. ^ Čaj od kleke
  3. ^ Ljekovitost smreke
  4. ^ Smreka za bolest jetre

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra str.162. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Britanska farmakopeja: B.P.C(1934), Brit.Herb.Pharm(1983)
  • Pharmacopoeia Jugoslavica, edito prima (PhJugI) 1933.
  • Peta Jugoslovenska farmakopeja, 2000.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]