Smreka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Smreka
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Illustration Juniperus communis0.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Pinophyta
Klasa Pinopsida
Red Pinales
Porodica Cupressaceae
Rod Juniperus
Vrsta J. communis
Dvojno ime
Juniperus communis
L.

Smreka (lat. Juniperus communis), biljka iz porodice Cupressaceae, zbog njene široke upotrebe, poznata je još pod imenima: borovac, brin, brina, crna smreka, crna smrekinja, kleka, klekinja, smrčika, smrča, venja.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenost smreke je od sjeverne Amerike, preko južnog Grenlanda, Evrope, sjeverne Afrike do istočne Azije. Raste po klisurastom neplodnom tlu i bjelogoričnim i cmogoričnim šumama. Često se nalazi u velikim grupama na kamenitoj, kraškoj podlozi - od primorskog područja do brdskih i planinskih predjela. Raste na sunčanim, suhim mjestima, na krečnjakom bogatom tlu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Smreka ili borovac raste kao grm. Obzirom na veličinu, oblik, rast i oblik iglica, smreka je vrlo promjenljiva biljka. Igličasti listovi stoje po tri u pršljenu. U početku su svijetlozelene boje, a poslije potamne. S gornje strane lista nalazi se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugački 8 do 10 mm. Muški cvjetovi su žuti i nalik klasu, a ženski su cvjetovi češeri s izgledom boba. Plod je crna, modrikastim prahom posuta bobica, što dozrijeva tek druge godine u jesen. Svi dijelovi smreke ili borovca imaju fini aromatičan miris. Plodovi su gorko-slatkog okusa, a iglice gorke i smolaste.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Smreka je začin prisutan u evropskoj kuhinji, naročito u kuhinji alpskih zemalja. Njome se začinjaju jela od kiselog kupusa i meso, naročito divljač. Dobro se kombinuje s biberom, majoranom i lovorom, ali i voćem.

Mnogostruka je ljekovitost smreke ili borovca.

Čaj od plodova jača živce i želudac, čisti krv, odvodi otrovne plinove, a s mokraćom i loše sokove, izaziva znojenje, liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, drobi i odvaja kamence i pijesak iz žuči, bubrega, mokraćnog mjehura. Ipak se ne preporučuje osobama slabih bubrega i trudnicama.

Odlično liječi bijeli cvijet, a preporučuje se za liječenje plućnih bolesti, osobito astme. Mladi vršci kuhani u mlijeku liječe kostobolju, reumatizam, išijas, skorbut, vodenu bolest, živčanu rastrojenost i dr. Za lijek se beru plodovi, iglice, vrškovi grančica i samo drvo. Nakon što se plodovi uberu, suše se u tankom sloju na suhom i zračnom mjestu. Plod smreke ili borovice ne smije se sušiti na suncu i umjetnoj toplini.

Drvo smreke koristi u proizvodnji sitnog namještaja i za rezbarenje, zbog lijepih boja drveta, koje se od svijetložute, pri kori, mijenjaju u crvenosmeđu u sredini.

Narodno vjerovanje[uredi | uredi izvor]

Pred Božić se grančice smreke stave iznad vrata štale da otjeraju vračeve i vještice. Smreka je Drvo godine 2002.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: