Smrt u Sarajevu
| Smrt u Sarajevu | |
|---|---|
 | |
| Režiser | Danis Tanović |
| Producent |
|
| Scenarist(i) | Danis Tanović |
| Uloge |
|
| Muzika | Mirza Tahirović |
| Žanr | Drama |
| Kinematografija | Erol Zubčević |
| Distributer | The Match Factory |
| Premijera |
|
| Trajanje | 85 minuta |
| Zemlja | Bosna i Hercegovina |
| Jezik |
|
Smrt u Sarajevu je bosanskohercegovačka filmska drama u režiji Danisa Tanovića. Film je izabran da se takmiči za nagradu Zlatnog medvjeda na 66. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu,[2][3] gdje je osvojio nagradu Srebrni medvjed, specijalnu nagradu žirija.[4] Film su producirale sarajevska produkcijska kuća SCCA/pro.ba, na čelu sa producenticom Amrom Bakšić Čamo i Margo Cinema iz Pariza. Scenarij je rađen na osnovu dramskog teksta francuskog filozofa Bernarda-Henrija Levyja Hotel Evropa.[5] Tema filma su "egzistencijalni strahovi, strepnje i moralne dileme koje muče moderno evropsko društvo."[6]
Radnja
[uredi | uredi izvor]Hotel Evropa (za snimanje se koristio sarajevski Holiday Inn) se priprema za veliko evropsko obilježavanje stogodišnjice atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane Gavrila Principa. Tajming nije mogao biti gori: hotel je ostao bez sredstava, banka odbija kreditiranje, a radnici, bez plaća dva mjeseca, planiraju da štrajkuju. Trezveni menadžer Omer (Izudin Bajrović) će učiniti sve što je potrebno da se spriječi da osoblje napusti hotel. Tu je uključen Enco (Aleksandar Seksan), vlasnik striptiz kluba iz gangsterskog podzemlja, da uz pomoć svojih siledžija pretuče vođu radnika. Šefica na recepciji Lamija (Snežana Vidović) svjedok je kad siledžije napadaju jednog radnika, ali ona više voli svoj posao kao Omerova desna ruka i želi da stvari teku glatko, tako da ništa ne govori o incidentu. U međuvremenu, francuska zvijezda Jacques (Jacques Weber) iznajmljuje sobu prije odlaska na Levyevu predstavu koja se održavala iste noći; ažurni čuvar hotela Edo (Edin Avdagić) stavlja kamere za nadzor u Jacquesovoj sobi kako bi se pojačala njegova sigurnost, ali između perioda ušmrkavanja kokaina i slanja poruka svojoj djevojci, glumac nije ni obraćao pažnju.
Na krovu hotela, TV novinarka Vedrana (Vedrana Seksan) obavlja intervju za emisiju o Principu, razgovara sa stručnjacima i historičarima o tome kako se percepcija atentata i njegovog počinioca promijenila. Ona također razgovara sa Gavrilom Principom (Muhamed Hadžović), borbenim potomkom i srpskim nacionalistom koji tvrdi da je Princip bio heroj, a ne terorist.
Lamijina majka Hatidža (Faketa Salihbegović-Avdagić) koja radi u vešeraju hotela, izabrana je da vodi štrajk nakon što je njen prethodnik nestao, a Lamija mora birati između porodične odanosti i lojalnosti prema hotelu.[7]
Uloge
[uredi | uredi izvor]- Snežana Marković – Lamija
- Izudin Bajrović – Omer
- Vedrana Seksan – Vedrana
- Muhamed Hadžović – Gavrilo
- Faketa Salihbegović – Hatidža
- Edin Avdagić Koja – Edo
- Jacques Weber – Jacques
- Aleksandar Seksan – Enco
- Rijad Gvozden – Rijad
Snimanje
[uredi | uredi izvor]Film je nastao u produkciji Margo Cinema i SCCA/pro.ba, te u koprodukciji sa France 3 Cinema. Podržali su ga Canal+, France Televisions i Fondacija za kinematografiju Sarajevo. Prema riječima režisera i scenariste filma Danisa Tanovića, ostvarenje je nastalo dosta čudno. Prvobitni plan je bio da se uradi dokumentarac o predstavi Hotel Evropa Bernarda-Henrija Levyja, ali je na kraju taj rad preusmjeren na dugometražno ostvarenje. Predstava Hotel Evropa je monodrama u kojoj jedan čovjek sam na sceni ima jednoiposatni monolog. Tanović dalje navodi:
Razmišljao sam kako da napravim zanimljiv film na osnovu toga. Uzeo sam taj tekst i napravio neki okvir, te je radnja filma sve što se dešava oko te hotelske sobe. Tako sam počeo graditi viziju današnjeg Sarajeva i Bosne i Hercegovine, vlastitu viziju atentata, te svih priča da li je Gavrilo Princip bio atentator ili heroj.
Tanović kaže da tekst Hotel Evropa predstavlja osnovu filma, ali da je tu priču nadogradio vlastitim pogledom i bosanskom vizurom na cijeli taj događaj.
Film, ustvari, pokazuje tu bipolarnost kao neko ludilo. Obično kada radite scenarij prvo pišete priču pa tražite glumce koji vam odgovaraju. Nakon dugogodišnjeg iskustva rada na filmu, shvatio sam da je mnogo prirodnije prvo naći glumce, a onda iz njihovih likova graditi dijaloge.[8]
Premijere
[uredi | uredi izvor]Na 66. Berlinskom filmskom festivalu Smrt u Sarajevu je imao svjetsku premijeru. Na festivalu su se prikazala 434 filma iz 77 zemalja.[8] Film je osvojio nagradu Srebrni medvjed.[9]
Kritike
[uredi | uredi izvor]Dobroćudni i još zajedljiviji duh Roberta Altmana ulijeva se u zapanjujuće tečan osvrt na sukobe jednog stoljeća od vrha do dna u filmu Danisa Tanovića Smrt u Sarajevu. Koliko je krik frustracija na cikluse mržnje u Bosni i Hercegovini, toliko je stručno podešena horska drama, smještena u jednom hotelu i uključuje ukupnost građana ove zemlje. Film neprimjetno isprepliće teme koje njeguje Tanović i svakako je jedan od najjasnije i najhrabrije izraženih opažanja o parališućim razdorima u regionu. Međunarodni kulturni centri će se boriti za filmske rezervacije. Dok je liberalno inspiriran predstavom Hotel Evropa francuskog intelektualca Bernard-Henri Levya, film uključuje samo male dijelove teksta i više se oslanja na model Grand Hotela, koristeći jak altmanovski osjećaj za više likova u formiranju političkog tijela. Majstorski scenarij održava sve u ravnoteži i bez napora prepliće scene sa humorom dok spaja zajedno različite slojeve na putu ka svom uzbudljivom vrhuncu. Tanović koristi reportažu vijesti kao jednu vrstu historijskog sata, jasno označavajući različite strane, dok se Vedrana raspravlja sa potomkom Principa o brutalnom građanskom ratu 1990-ih i razloge zbog kojih Bošnjaci nisu u stanju prihvatiti multikulturalizam. Grafički dizajner Bojan Hadžihalilović karakteriše bosansku dušu kao jednu ispunjenu "histeričnim dualizmom," i Tanovićeva poruka glasi - "zaštitite nas od jednostranog razmišljanja" - ustvari je vapaj za bratstvom. Bez toga, nacija je osuđena da ostane paralizirana neprijateljstvima. Vedrana postavlja pitanje: koga bi Princip ubio danas: da li jednog od debelih evropskih funkcionera, ili nacionalističkog vođu? Za razliku od 1914. godine, danas atentat ne bi imao nikakvog utjecaja? "Smrt u Sarajevu" se bavi ovim i drugim velikim pitanjima, znajući da je dijalog, a ne samo odgovor, jedini način da se krene naprijed. Jedini zračak nesigurnosti u filmu se tiče Levyevog teksta, iako je možda to Tanovićev cilj: Da li je filozofov sračunati balans evropskog intelektualizma sa emocijama osmišljen kako bi pomogao jednom narodu uništenom građanskim ratom, ili je previše zagađeno očiglednom željom za samo-promocijom jednog autsajdera? Odgovor se vjerovatno može naći u predrasudama koje gledaoci već imaju o Levyevoj ličnosti i njegovom stvaralaštvu. Glumačka ekipa je podjednako jaka, sa svakom glavnom ulogom koja ima svoje trenutke kada jednostavno zablista. Tokom većine trajanja filma, Vidovićka se vidi s leđa i na blagoj udaljenosti, dok publika žudi da joj se zagleda u lice; kada se pruža mogućnost za to u Omerovoj kancelariji ispunjenoj dnevnim svjetlom, njeno lice ostavlja upečatljiv dojam. Rad sa kamerom je daleko više gladak nego u Tanovićevom prethodnom ostvarenju, Epizoda u životu berača željeza (iako je i tu koristio svoj vizualni dizajn za ostvarenje jakog učinka): Erol Zubčević je uzbudljivo gibak sa kamerom koja kao da teče kroz hotel, slijedi likove i daje pravi smisao različitim nivoima zgrade kako u fizičkom tako i u metaforičkom smislu. Montaža Redžinalda Šimeka je besprijekorna.
– Jay Weissberg, Variety[7]
Stephen Dalton je u The Hollywood Reporteru dao negativnu kritiku za film.[10]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ cineuropa.org. "DEATH IN SARAJEVO". Pristupljeno 19. 1. 2016.
- ^ "Jan 11, 2016: Berlinale Competition 2016: Another nine films selected". Berlinale. Arhivirano s originala, 12. 1. 2016. Pristupljeno 11. 1. 2016.
- ^ "Berlin Film Festival Adds Nine Films to Competition Lineup". Variety. Pristupljeno 11. 1. 2016.
- ^ "FIPRESCI nagrada Tanovićevom filmu "Smrt u Sarajevu"". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 20. 2. 2016.
- ^ bhrt.ba. "Novi film Danisa Tanovića u Takmičarskom programu 66. Berlinalea!". Arhivirano s originala, 28. 1. 2016. Pristupljeno 11. 1. 2016.
- ^ Variety.com. "Berlin Film Festival Adds Nine Films to Competition Lineup". Pristupljeno 19. 1. 2016.
- ^ a b Variety.com. "Berlin Film Review: 'Death in Sarajevo'". Pristupljeno 15. 2. 2016.
- ^ a b bhrt.ba. "Tanovićev film "Smrt u Sarajevu" premijerno pred publikom Berlinalea". Pristupljeno 10. 2. 2016.[mrtav link]
- ^ Staff, Variety. "Berlin: 'Fire at Sea' Wins Golden Bear for Best Film". Variety (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 2. 2016.
- ^ Dalton, Stephen (16. 2. 2016). "'Death in Sarajevo' ('Smrt u Sarajevu'): Berlin Review". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 26. 12. 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Smrt u Sarajevu na IMDb-ju