Spomenik rudarima u Tuzli
_-_panoramio.jpg)
Spomenik rudarima u Tuzli se nalazi u parku pored Bosanskog kulturnog centra (BKC) u Tuzli. U dokumentaciji se ovaj spomenik službeno naziva „Spomenik rudarima palim u Husinskoj buni i revoluciji, Kreka“. Podignut je 1955. godine u Parku nekadašnjeg Radničkog doma Moša Pijade (danas BKC). Autor spomenika je Ivan Sabolić, akademski vajar iz Zagreba. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 16 maja 2019. godine donijela je odluku da se spomenik proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u slijedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.[1] Nacionalni spomenik čine vajarsko djelo i park u kojem je postavljeno.
Historija[uredi | uredi izvor]
Husinska buna bila je jedna od najvažnijih klasnih borbi na ovim prostorima. Sindikalni pokret rudara "Kreke" 1920. je pokrenuo pitanje prava na rad i ravnopravnost. U buni je učestvovalo 7.000 rudara. Ovaj događaj u historiografiji se razmatra u okvirima radničkog pokreta koji se javio neposredno nakon Prvog svjetskoga rata. Radnički pokret imao je za cilj izboriti se za prava radničke klase.[2]
Na mjestu gdje je podignut spomenik Husinski rudar sahranjivani su i stanovnici Husinja poginuli u narodnooslobodilačkoj borbi između 1941. do 1945. godine.[3]
Inicijativu za podizanje spomenika Husinskom rudaru pokrenuo je 1952. godine Pašaga Mandžić. Odbor za izgradnju spomenika utvrdio je i temu spomenika (rudar koji odbacuje alat, a uzima pušku i odlazi u borbu). Savjetnik za izbor rješenja bio je Ismet Mujezinović.
Opis[uredi | uredi izvor]
Spomenik je završen 27. jula 1956. godine. Izveden je prema rješenju Ivana Sabolića, akademskog vajara iz Zagreba. To je monumentalna skulptura koja je postavljena na stepenasti betonski postament i obložen je crnim pločama od jablaničkog granita. Skulptura je izvedena od patinaste bronze. Dimenzije donjeg dijela postamenta su 644 x 448 x 120 cm, gornjeg 230 x 195 x 55 cm, a visina spomenika oko 8,60 m. U pogledu stila urađen je u duhu socijalističkog realizma u kojem predstavnici radničke klase postaju heroji i uzori socijalističkog pokreta pa tako i umjetnosti.[4]
Rrudar ispušta rudarski alat lijevom rukom a desnom rukom podiže pušku prema nebu. Ovaj prikaz predstavlja metamorfozu iz rudara u borca, antifašistu. Kako bi naglasio metamorfozu, umjetnik desnu ruku naglašava i u smislu proporcija spomenika – u odnosu na druge dijelove tijela ona je veća. Rudar je prikazan u trenutku koračanja, pogleda usmjerenog prema promatraču. Naglašene crte lica sugeriraju odlučnost.
Na postamentu spomenika ispisano je:
RUDARIMA
PALIM U HISINSKOJ BUNI 1920 I NARODNOJ
REVOLUCIJI 1941 – 1945
RUDARI KREKE 27. JULA 1956.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Branko Đukić, Husinska buna u savremenoj jugoslavenskoj istorijografiji, u: Članci i građa za kulturnu istoriju Istočne Bosne knj. 14, Tuzla: Muzej Istočne Bosne, 1982.
- Jeremija Perić, Pašić Dževad, Lukavac u radničkom pokretu NOR-u i revoluciji. Lukavac: Općinski odbor SUBNOR-a, 1989
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Spomenik rudarima u Tuzli" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2020.[mrtav link]
- ^ Zaboravljene vrijednosti: Dan rudara i Husinska buna - slobodnaevropa.org
- ^ "Husinska buna - Dan rudara Bosne i Hercegovine". abrasmedia.info. Arhivirano s originala 21. 2. 2014. Pristupljeno 13. 9. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "Spomenik – Husinski rudar". Zavod za zaštitu i korištenje kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Pristupljeno 13. 9. 2020.
