Djevica Marija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Sveta Marija)
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Popularni katolički prikaz Djevice Marije

Prema Novom zavjetu, Marija (aramejski מרים Maryām "gorka"; arapski مريم (Merjem); Grčki Μαριαμ, Mariam, Μαρια, Maria) je bila majka Isusova.

Sveta Marija, Blažena djevica Marija i Bogorodica (grčki Theotokos Θεοτόκος) su tradicionalni naslovi koje koriste katolici, pravoslavci i ostali da opišu Mariju.

U Katoličkoj crkvi[uredi | uredi izvor]

Po nauci Katoličke crkve, Marija, koju evanđelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svog sina, kroz Svetog Duha, proglašena je "Majkom mog Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njen Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica "Theotokos".

Iz Evinog potomstva Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja: već od prvog sata svog začeća potpuno je očuvana od svake prljavštine istočnog grijeha te je cijelog svog života ostala slobodna od svakog ličnog grijeha (dogma o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije).

Pravoslavno učenje[uredi | uredi izvor]

Pravoslavno učenje o Presvetoj Djevi Mariji Bogorodici može se rezimirati u nekoliko imena ili glavnih naziva:

  • Nevesta, Prisnodjeva: Termin αιπαρθενια "uvek-djeva" javlja se prvi put kod Sv. Ignjatija Bogonosca (Efescima XIX,1), koji smatra Spasiteljevo rođenje od Djeve kao jednu od velikih tajni Spasenja. Odatle će taj termin preuzeti cjelokupna patristička tradicija da bi se njim označilo neporočno Kristovo začeće u utrobi Djeve, bez čovjekovog posredništva. Logos sam, silom Duha Svetog, prima stvarnu ljudsku prirodu od tijela Djeve: "Premudrost sazida sebi kuću" (Priče 9,1). U viđenju kupine koja gorješe a ne sagorjevaše (Izl. 3,2-3), tumači razlikuju ognjeni plamen, simbol materinstva, i grane, koje su simbol djevstvenosti. U bogoslužbenim knjigama ona se naziva "dveri života", "neporočna Djeva", "neprohodne dveri Gospodnje, kroz koje je samo Svevišnji prošao i tebe samu zapečaćenu sačuvao". Ona je "začela bez sjemena i rodila neizrečivo Boga Logosa, čistotom bivši zapečaćena i djevstvom sačuvana", te je prije rođenja i u rođenju Djeva i poslije rođenja Djeva (πατθενος).
  • Bogorodica, Mati Božija (Gospodnja). To je pravo ime Djeve Marije ispisano na ikonama sa inicijalima MR - ΘΟΥ, to jest Μητηρ Θεου - Mater Domini - Majka Božija (Luka 1,43). Naziv Θεοτοκος usvojio je Treći Vaseljenski Sabor (Efes, 431), protiv Nestorijeve jeresi a kao razvoj pravoslavnog učenja o sjedinjenju dviju priroda u Isusu Kristu, ali ga Crkva nije unijela i u simbol vjere. Djeva "je rodila tjelom jednog od Trojice, Hrista Boga", zato je ona Bogorodica: "Onoga koji se prije vijekova rodi od Oca bez matere, Sina i Logosa Božijeg, poslednjih godina rodila si ovaploćenog od prečiste krvi tvoje, bez muža, Bogorodice". Ona nije majka božanstva, nego Sina koji je Bog, jer je neizrečivo začela tijelo Kristovo. "Kroz nju Nevidljivi se vidi." Sam sin uzeo je svoju čovječansku prirodu, tijelo i dušu, procesom materinstva i neporočnog začeća, od Duha Svetoga: "Neobuhvatni Logos Očev od tebe, Bogorodice, obuhvatio se, ovaplotivši se". Nestorije, koji razdvajaše u ovaploćenom Sinu Božijem dva lica, božansko i čovječansko, učio je da je Isus prosti čovek u koga je Sin došao i bivao i sa kojim čini veoma tijesno jedinstvo. Protiv ove herese, Efeski Sabor proklamovaće da Djeva nije rodila čovjeka, ili posebnog čovjeka, nego samog Sina Božijeg, koji je uzeo od nje savršenu ljudsku prirodu. Tako je njeno bogomaterinstvo bilo priznato zajedno sa njenom djevstvenošću.
  • Blagodatna (Luka 1,28), Presveta (Παναγια), Carica. Već Stari zavet govori o proslavljanju Majke Božije (Ps. 44). Ona se poistovećuje sa ljestvicom između neba i zemlje u Jakovljevom snu (Post. 28,12), preko koje je Bog uzeo našu ljudsku prirodu i po kojoj anđeli Božiji silaze i penju se. U Pravoslavnoj tradiciji, Marija Djeva se upoređuje sa Evom, budući da je slika novoga čovječanstva. Kao što je Eva učestvovala u Adamovom padu i smrti, tako je isto Marija Djeva učestvovala u povratku uprljanog lika u prvobitno stanje. S jedne strane, ona je to stanje dostigla svojim smirenjem (Luka 1,46-47), a s druge, ona je osvećena silaskom Logosa, postavši izvor čistote i netruležnosti. Sv. Jovan Damaskin u svojoj Besedi na Uspenje naziva je "hramom Logosa". Svetija od svih svetih, "časnija od heruvima i proslavljenija od serafima", ona je zaštitnica, pokroviteljka, posrednica i pomoćnica vijernika. Velika moliteljica Krišćana, ona prinosi njihove molitve pred presto njenoga Sina i Boga: "Ti si topla moliteljka ka Sinu tvome i Bogu našem, jer molitve Majke mnogo mogu na umilostivljenje Vladike". U tom smislu ona se priziva na Liturgiji, opjeva u pjesmama i živopiše na ikonama.

Pravoslavna Crkva nije prihvatila dva mariološka dogmata koje je u Rimokatoličkoj crkvi proglasio rimokatolički magisterij na temelju marijanske pobožnosti:

  • Bezgrešno začeće Djeve (1854)
  • Njeno uznošenje tijelom (1950)

Pomenute dvije dogme kvare odnos između čovjeka i Ovaploćenja Boga, kao i između Isusa Krista i ikonomije Spašenja. Po blagodati Bogorodica, Djeva Marija po rođenju jeste kćerka Adamova i samo tako ona može predstavljati čovječanstvo koje očekuje spašenje: "Evo sluškinje Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj" (Luka 1,38). Zato je i njeno oboženje plod Ovaploćenja Logosa koji je jedinstveni izvor netruležnosti. Vaznesenje tijelom može imati smisao proslavljanja ljudske prirode, ali to ne uništava jedinstvenu posredničku iskupiteljsku ulogu Isusa Krista, jer je Kristus onaj ko joj uznosi tijelo na nebo. Naravno, lik neporočne i za Crkvu uvijek posrednice Djeve, duboko je utisnut u pravoslavnu pobožnost.

Bogorodičin lik[uredi | uredi izvor]

Još jedna se razlika krije u prikazivanju Bogorodičinog lika na ikonama. Dok se u katoličanstvu on prikazuje slobodno, na osnovu impresije umjetnika, u pravoslavlju se vjeruje da je sam sv. Luka slikao Majku Božju za života i da su na osnovu nje naslikane i druge ikone kao što je ikona Presvete Bogorodice Trojeručice. Te je tako i sačuvan pravi lik Bogorodice kroz vijekove i uvijek se slika po uzoru na ranije ikone.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: