Termotropizam
Termotropizam ili termotropni pokret je kretnja dijela biljke koje je izazvano odgovorom na promjenu temperature. Čest primjer je uvrtanje listova kod vrsta roda Rhododendron, koje se javlja kao odgovor na niske temperature. Mimoza također ispoljava termotropizam prilikom sklapanja listnih petiolea, što izaziva sklapanje listića u složenom listu pri padu temperature.[1]
Naziv "termotropizam" je uveo francuski botaničar Philippe Van Tieghem u svom udžbeniku Traité de botanique ("bosanski: Botanički rasprava"), 1884. Van Tieghem je naznačio da i biljke koje su ozračene optimalnom temperaturom rastu na jednoj strani bočno, odnosno tu rastu mnogo više i brže ili manje pri nižoj temperaturi na suprotnoj strani. Dakle, ispoljavaju brži rast na strani izloženoj optimalnoj temperaturi.[2]
Mehanizam koji omogućava precizano fiziološko objašnjenje termotropizma kod biljaka još nije potpuno razjašnjen.[3] Uočeno je da je jedan od najranijih fizioloških odgovora biljke na hlađenje priliv kalcijevih iona iz ćelijskih zidova u citosol, što povećava njegovu koncentraciju u međućelijskom prostoru. Ovaj priliv kalcija ovisi o mehaničkim promjenama u citoskeletnom aktinu, što mijenja fluidnost ćelijske membrane i omogućava otvaranje kalcijevih ionskih kanala. Na temelju ove informacije, postavljena je hipoteza da je plazma membrana biljne ćelije važno mjesto percepcije temperature.[4]
Termotropizam listova[uredi | uredi izvor]
Baštovanski hobisti su često ukazivali na dramatične promjene u obliku listova vrsta roda Rhododendron tokom perioda vrućine i zahlađenja. Pri toplom vremenu, listotvi su ravni i duguljasti. Kako temperatura pada, listovi okreću uvojke unutra, dajući im cjevast ili oblik cigare.
Istraživanje termotropizama lista rododendrona ukazuje da odgovor uvrtanjem može pomoći u sprečavanju oštećenja ćelijske membrane, uzrokovanog brzim odmrzavanjem nakon niskih temperatura. Tokom zimskih mjeseci, divlji rododendroni u Apalačkim plaaninama redovno imaju niske noćne temperature, a zatim se u ranim jutarnjim satima ponovo otope. Zato uvijeni list ima manju površinu koja je izložena suncu, pa će se sporije otopiti nego što bi to bilo u slučaju da je razvijen.[3]
Termotropizam korijena[uredi | uredi izvor]
Korijenje nekih biljaka, među kojima je i kukuruz (Zea mays), kada je izloženo različitim temperaturnim uslovima, ispoljava drugačije savijanje. Rast korijenja ima tendenciju da se usmjerava dalje od toplije sredine, a prema nižim temperaturama, unutar normalnog raspona. Pretpostavlja se da je ovo ponašanje rasta korisno jer u većini prirodnog okruženja, zemljište bliže površini tla je toplije, dok je u dubljem sloju tla hladnije.[5]
Mlado korijenje kukuruza raste i prema gore, u odnosu na normalnu gravitropnu orijentaciju, tako da se savija prema vještrački stvorenoj hladnijoj zoni temperatura na površini srednjeg rasta. Ovo najvažnije ponašanje ukazuje na integraciju između gravitropnog i termotropnog sistema biljaka.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Stern, Kingsley R. (2004). Introductory Plant Biology (9 izd.). Boston: McGraw-Hill. str. G1. ISBN 0072909412.
- ^ Hooker, Jr., H. D. (1914). "Thermotropism in Roots". The Plant World. 17: 136. Pristupljeno 2016. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć) - ^ a b Nilsen, Erik Tallak (1990). "Why do Rhododendron Leaves Curl?". Arnoldia. 50 (1): 30–35.[mrtav link]
- ^ Robertson McClung, C.; Davis, Seth J. (2010). "Ambient Thermometers in Plants: From Physiological Outputs towards Mechanisms of Thermal Sensing". Current Biology. 20 (24): R1086–R1092. doi:10.1016/j.cub.2010.10.035.
- ^ Gilroy, Simon; Masson, Patrick H. (2008). Plant Tropisms. Ames, Iowa: Blackwell Pub. str. 134. ISBN 9780470388297.
- ^ McIntosh, Philip (2012). "Six Ways Plants Grow". Maximum Yield Indoor Gardening. Maximum Yield Publications. Arhivirano s originala, 30. 6. 2016. Pristupljeno 2016. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Termotropizam |
- Why Do Rhododendron Leaves Curl? Arhivirano 5. 7. 2008. na Wayback Machine