Tri sestre

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Tri sestre
Autor Anton Pavlovič Čehov
Originalni naziv Три сестры
Vrsta djela drama
Datum izdanja 1900.

Tri Sestre (rus. Три сестры) je drama ruskog pisca Antona Pavloviča Čehova napisana 1900, a prvi put izvedena 1901.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Andrej Sergejevič Prozorov
  • Natalija Ivanova - Andrejeva žena

Tri sestre:

  • Olga
  • Maša
  • Irina
  • Fjodor Ilijič Kuligin
  • Aleksandar Ignatjevič Veršinjin
  • Nikolaj Ljvovič Tusenbach
  • Vasilj Vasiljevič Soljini
  • Ivan Romanovič Čebutikin
  • Aleksej Petrovič Fedotik
  • Vladimir Karlovič Rode
  • Ferapont
  • Anfisa

Radnja[uredi | uredi izvor]

Drama Tri sestre podijeljena je u četiri čina. Mjesto radnje je neki ruski provincijski grad, gdje živi porodica Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Doselili su se iz Moskve prije jedanaest godina zbog prekomande njihovog oca generala. Sestre Prozorov nikad se nisu navikle na provinciju i dalje čeznu za Moskvom, koja u njihovim očima jedina pruža životne perspektive.

Moskva-mjesto u koje su se sestre Prozorov htjele vratiti

Na početku prvog čina najmlađa sestre Irina slavi imendan, a ujedno je i godišnjica smrti generala Prozorova. Dolaze vojnici na službi u gradu, stalni gosti u domu Prozorovih: poručnik barun Tusenbach, kapetan Soljoni i vojni liječnik Čebutikin. Premda bi zbog imendana trebala biti u slavljeničkom raspoloženju, Irina nije sretna, a ni njene sestre. Najstarija Olga predaje u gimnaziji i umorna je od jednoličnosti svakodnevnice. Maša, koja ima dvadesetjednu godinu, jedina je od sestara udana, ali njen muž, profesor Kuligin, pokazuje se drugačijim nego što ga je ona zamišljala. Irina, nasuprot njima, smatra da rad može osmisliti njen inače isprazan život. Barun Tusenbach uvodi u društvo potpukovnika Veršinjina, novog zapovjednika kasarne koji je stigao sa porodicom. Veršinjin se u razgovoru prisjeća dana koje je u Moskvi provodio kod generala Prozorova. Dolazak Veršinjina iz Moskve kod sestara budi ponovnu želju za povratkom u Moskvu. Veršinjin upoznaje i brata Andreja koji želi biti naučnik i nada se da će dobiti posao na Moskovskom univerzitetu. Prvi čin završava dolaskom profesora Kuligina te djevojke Natalije Ivanove, kojoj Andrej izjavljuje ljubav i prosi je.

Između prvog i drugog čina protječe, dramski neprikazano, vrijeme od godinu dana. Na početku drugog čina nalazi se radikalizirana situacija sa početka prvog: za cijelu porodicu Prozorov ispunjenje njihovih želja i Moskva postaju svakim danom sve udaljeniji. Andrej i Natalija Ivanova su u braku i imaju sina, ali Andrej je nezadovoljan brakom, a nije dobio ni željeno mjesto na univerzitetu, već radi kao činovnik u upravi kojom predsjedava Protopopov, trenutni ljubavnik njegove žene. Andrej se kocka i neprestano gubi. I Maša je vrlo nezadovoljna brakom, te prihvaća udvaranje potpukovnika Veršinjina. Irina je zaposlena kao telegrafistica na pošti i rad je ubija, ne želi više raditi. U nju su zaljubljeni i Tusenbach i Soljoni, koji, nakon što ga Irina odbije, prijeti da će ubiti svog protivnika. Drugi čin završava Irininim čeznutljivim usklicima: "U Moskvu ! U Moskvu ! U Moskvu !"

Mjesto radnje na početku trećeg čina je Irinina i Olgina soba poslije ponoći, dok je grad zahvaćen velikim požarom. U tom haosu Veršinjin spašava svoje kćeri, Olga izlazi da pomogne nastradalima, Kuligin posvuda traži svoju ženu Mašu, a Irina je zadovoljna jer će morati pristati na brak sa Tusenbachom. Odlučuje s njim otići u Moskvu. Andrej priznaje da je prokockao kuću, na šta Olga napušta porodicu i sa sluškinjom odlazi živjeti u školski stan.

U četvrtom činu vojnici napuštaju grad i opraštaju se od sestara Prozorov, u turobnoj i mučnoj atmosferi. Irina doznaje da su Tusenbach i Soljoni ugovorili dvoboj, u kojem će Tusenbach uskoro smrtno stradati. Veršinjin se oprašta s Mašom. Drama završava monolozima triju sestara, koje one izgovaraju uz muziku koja prati vojsku na odlasku iz grada: monolozi otkrivaju njihovu spoznaju o nemogućnosti da se u budućnosti dogodi išta dobrog i o osuđenosti na besmislen život.

Wikicitat
Wikicitat: Tri sestre
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: