Tupoljev Tu-95

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Tu-95 "Bear"
Tupolev Tu-95 Marina.jpg
Proizvođač Tupoljev
Prvi let 17. novembar 1952. godine
Status Aktivna upotreba
Glavni korisnik SSSR
Rusija
Broj napravljenih 500+

Tupoljev Tu-95 (NATO naziv Bear) je prvi sovjetski interkontinentalni strateški bombarder i posljednji avion koji je napravljen po naređenju Josifa Staljina. Osim glavnog zadatka – borbenog dežurstva i spremnosti za predvođenje napada na SAD preko Sjevernog pola – ovaj jedini serijski turboelisni bombarder bacao je termonuklearne bombe i rastjerivao američke nosače aviona.

Opis i razvoj[uredi | uredi izvor]

U samim počecima izrade Tu-95, razmatrane su varijante po kojima bi se bombarder opremio i turboelisnim i mlaznim motorima, ili sa šest mlaznih. Na prvom prototipu, „proizvodu 95/1” bilo je ugrađeno osam turboelisnih motora, koje su okretale elise s četiri peraje promjenjivog koraka od 5,6 metara i imale rekordni koeficijent djelovanja u svim režimima rada. Konstrukcija ovih elisa i velika snaga motora učinili Tu-95 jednim od najbučnijih zrakoplova na svijetu. Njega detektiraju čak i hidroakustički sistemi podmornica. Istovremeno, Tu-95 je najbrži elisni avion na svijetu i jedini serijski turboelisni bombarder. Slavu nebeske dugovječnosti dijeli s američkim B-52: oba zrakoplova poletjela su 1952. a lete i danas.

Ukupno je u cjelokupnoj historiji Tu-95 bilo napravljeno više od 20 modifikacija. Osim toga, na temelju njega je Ogledno-konstruktorski biro „Tupoljev” odmah napravio nekoliko drugih zrakoplova. Tako je 1957. svoj prvi let izvršio Tu-116 – avion za međunarodne posjete vodstva SSSR-a. On je u cjelini bio napravljen od Tu-95; razlika se sastojala u teretnom odsjeku, gdje je smještena hermetička kabina s dvije prostorije za 20 ljudi, kuhinjom i službenim prostorijama. Nešto kasnije počela je i serijska proizvodnja putničkog Tu-114 – to je dugolinijski zrakoplov za koji je kao osnova poslužio opet Tu-95. Kako su letovi bili dugi, u avionu su bili predviđeni kupei s mjestima za spavanje i kuhinja, a u sastav posade obavezno je ulazio kuhar.

Za vrijeme testiranja Tu-95 je dostavljao nuklearnu i termonuklearnu municiju na poligone, a na bojevom dežurstvu avion u teretnom odsjeku imao je „bubanj” – lansiranje sa šest krstarećih raketa H-55. Osim teretnog odsjeka, Tu-95 može nositi deset raketa ispod krila. Za testiranje sistema AN602 snage 60 megatona, koji je dobio nadimak Car-bomba, bio je napravljen jedan jedini primjerak zrakoplova Tu-95V. Bomba s padobranskim sistemom bila je teška preko 27 tona i nije mogla stati u teretni odjel, zbog čega je na avion ugrađen jak držač, skinute su ručke s otvora za bombe, a korpus je pokriven bijelom fluorescentnom bojom.

Glavni posao za Tu-95 u sovjetsko vrijeme bilo je borbeno dežurstvo i spremnost da se po potrebi nanese udar po strateškim objektima mogućeg protivnika. Pretpostavljalo se da će udar nanositi najkraćim putem, preko Sjevernog pola. U tom cilju su na plutajućim ledenim poljima bili napravljeni aerodromi za podršku. Dvije Tu-95 letjelice su se 1958. godine uspješno spustile na takvu platformu, a poteškoće su se pojavile tek pri kočenju na ledu. No kada se počelo s dopunjavanjem goriva u zraku, nije bilo više potrebe za plutajućim aerodromima.Između ostalog, u zadatke bombardera na dežurstvu spadalo je i zastrašivanje američkih nosača aviona.[1]

Verzije[uredi | uredi izvor]

Američki F-14 presreće Tu-95.
  • Tu-95/1 - Prototip
  • Tu-95/2 - Prototip
  • Tu-95K - Eksperimentalna verzija s mogućnošću izbacivanja MiG-19 u letu.
  • Tu-95M-55 - Platforma za lansiranje raketa.
  • Tu-95N - Nova eksperimentalna verzija za izbacivanje mlažnjaka u letu.
  • Tu-95LaL - Projekt izrade zrakoplova na nuklearni pogon.
  • Tu-96 - Interkontinentalni bombarder dizajniran za letove na velikim visinama s novim TV-16 motorima.
  • Tu-114 - Putnička verzija.
  • Tu-116 - Putnička verzija koja je korištena dok Tu-114 ne bude završen. Samo su dva zrakoplova redizajnirana u ovu verziju.
  • Tu-95/Tu-95M - Osnovna verzija bez sonde za nadolijevanje goriva.
  • Tu-95U - Trener verzija za obuku pilota.
  • Tu-95K/Tu-95KD - Verzija posebno dizajnirana da nosi AS-3 Kangaroo raketu zrak-zemlja. Tu-95KD je ista verzija samo s mogućnošću dolijevanja goriva u letu.
  • Tu-95KM - Verzija s poboljšanim sistemom za izviđanje.
  • Tu-95RTs - Osnovna verzija specijalizirana za izviđanje na moru i navođenje.
  • Tu-95MR - Osnovna verzija proizvedena posebno za mornaricu a korištena je za foto izviđanje.
  • Tu-95K22 - Tu-95KM redizajniran da može nositi AS-4 Kitchen rakete, te opremljen s novijom avionikom.
  • Tu-126 - Verzija za rano upozoravanje i nadzor zračnog prostora. Razvijena od Tu-114 koji je sam nastao od Tu-95.
  • Tu-143 - Morska izvidnička verzija sa mogućnosti protivpodmorničke borbe.
  • Tu-95MS/MS6/MS16 - Potpuno nova verzija korištena kao platforma za lansiranje raketa.
  • Tu-95U - Trener verzija za obuku pilota. Nekoliko ovih zrakoplova je još uvijek u službi.
Tu-95MSZ.svg

Specifikacije[uredi | uredi izvor]

Podaci Jedinice
Godina produkcije 1952-1994
Firma Tupoljev
Raspon krila 51,10 m
Dužina 49,5 m
Visina 12,12 m
Površina krila 310 m2
Težina (prazan) 90.000 kg
Mogući tovar -
Težina (maksimalna pri startu) 188.000 kg
Putnici -
Posada 7
Brzina 920 km/h
Visina leta 13.716 m
Dužina leta 15.000 km
Pogon 4× Kuznetsov NK-12MV turbo-prop motora
Snaga
Naoružanje do 15.000 kg bombi

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: