Zadarski mir

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Zadarski mir naziv je za mirovni ugovor koji je sklopljen 18. februara 1358. između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji.

Sukob s Mlečanima[uredi | uredi izvor]

Kroz čitavu prvu polovinu 14. vijeka nastavile su se borbe za Dalmaciju, zvane i mletački ratovi. Posebno je uporan u objedinjavanju svoje države bio ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I., koji je vladao u rperiodu od 1342. do 1382. Dolazak Ludovika u Hrvatsku 1345. dignulo je Zadrane na otpor protiv Mlečana, koji su potom opsjeli grad. Vojska koju je Ludovik poslao nije bila dovoljno jaka da oslobodi grad. U prvom mletačkom ratu Ludovikova vojska je 1. jula 1346. teško poražena i Zadar se morao vratiti pod mletačku upravu 15. decembra. Nakon toga Ludovik je 1348. sklopio s Mlečanima mir na osam godina. Za vrijeme osmogodišnjeg primirja s Mletačkom Republikom Ludovik I. Anžuvinac iskoristio je priliku da ojača svoju vlast u jugozapadnim vazalnim pokrajinama. Istovremeno je ojačao i svoj uticaj u Bosni oženivši se Elizabetom, kćerkom Stjepana II. Kotromanića (1353.), a u Srbiji oružjem slama snagu cara Stefana-Dušana. 1353. Ludovik je čak pregovarao s Mlečanima da im ustupi obalu za 5000 dukata godišnje, ali je to spriječio njegov brat Stjepan, hrvatski herceg.[1] Sve to prethodilo je "velikom obračunu" na Jadranu. Ludovik je sakupljao križarsku vojsku protiv Srbije uz novčanu pomoć pape (papa Ludoviku oprašta crkvenu desetinu do tri godine), ali je neočekivano, u ljeto 1356. godine uputio svoju vojsku protiv Mlečana, čime započinje drugi mletački rat.[3] Ludovik I. sa svojom vojskom provaljuje u sjevernu Italiju i nameće Mlečanima rat na njihovom državnom području ugrožavajući i samu Veneciju. Tokom ljeta 1357. Splićani i Trogirani podižu bune i istjeruju mletačke posade i činovnike, a u decembru banska vojska ulazi i u Šibenik i kreće prema Zadru. Na dan 17. decembra zahvaljujući hrabrim Zadranima, koji su noću prebacili preko zidina konope, vojska ulazi u Zadar, istjeruje Mlečane i čitava Dalmacija je oslobođena. Dvogodišnji rat završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske.

Sklapanje mira i posljedice[uredi | uredi izvor]

Zadarski mir sklopljen je dana 18. febraura 1358. u sakristiji crkve Sv. Frane u Zadru, čime je Ludovik I. pod svoju vlast vratio cijelu Dalmaciju, a Mletačka Republika odrekla se posjeda cijelog dalmatinskog kopna i svih otoka od Kvarnera do Drača (Durazzo). Mletački dužd odrekao se, također, titule "hrvatskog i dalmatinskog hercega". Zadarskim mirom prvi je put nakon Zvonimira hrvatska obala sa svim svojim otocima bila oslobođena od mletačke vlasti. Priključenje Dalmacije hrvatskom kraljevstvu imalo je znatne političke, društvene i gospodarske implikacije, bez obzira što se takov stanje održalo pola vijeka. Pozivanjem na činjenicu da, za razliku od drugih dalmatinskih gradova, nikad prije nije priznavao vlast ugarskih vladara, Dubrovnik je uspio u samostalnim pregovorima postići izdavanje Višegradskog ugovora, kojim mu je bila zajamčena potpuna autonomija. Od tada se počinje sistemski koristiti i pojam Republika za dubrovačku državu. Ludovik je još jednom morao ratovati protiv Venecije (tzv. treći mletački rat) od 1378. do 1381., budući da je ometala trgovinu Jadranom. Mlečani, koji su pustošli hrvatsku obalu, privremeno su zauzeli Kotor, koji se 1371. podvrgnuo Hrvatskoj i Ugarskoj, te Šibenik i Rab. Nakon poraza u bitci s genoveškom mornaricom ubrzo je sklopljen mir u Torinu. Njime su Mlečani prizanli Zadarski mir te se obvezali plaćati 7000 dukata ugarsko-hrvatskom kralju. Također su vratili Kotor, ali se Ludovik odrekao izvoza soli i druge robe na mletačko područje, što je teško pogodilo južnohrvatsku trgovinu.