Zarazni goveđi keratokonjunktivitis

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zarazni keratokonjuktivitis goveda (IBK) je infekcija oka kod goveda uzrokovana najčešće bakterijom Moraxella bovis. Bolest je veoma zarazna i pojavljuje se u cijelom svijetu. Najčešće se pojavljuje u uslovima aglomeriranog držanja i intenzivne proizvodnje mesa i mlijeka. Bolest napada pretežno mlade jedinke, a morbidnost iznosi 10-70%. Osim goveda mogu oboliti koze, ovce i neka divljač.

Uzročnik[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzročnik ove bolesti je Moraxella bovis, a osim nje uzročnici mogu biti bakterije i rikecije iz rodova Mycoplasma i Neisseria.

Kod ovaca uzročnici ove bolesti su Chlamydophila pecorum, Colesiota conjuctivae, Mycoplasma spp., Neisseria ovis, a kod koza Mycoplasma agalactiae i Mycoplasma conjuctivae.

Bolest se prenosi direktnim putem ili indirektno pomoću muha.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Bolest je pretežno akutnog toka i brzo se širi. Mogu biti zahvaćeni jedno ili oba oka. Najčešći simptomi koji se javljaju su fotofobija, blefarospazam i epifora, praćeni u početku seroznim, a kasnije mukopurulentnim konjuktivitisom. Bolest je praćena i karakterističnim keratitisom i pojavom centralno postavljenog ožiljka na sredini rožnjače oko koje se počinje razvijati panus. Mogu se javiti i blefaritis i depigmentacija limbusa.

Ostali simptomi koji mogu pratiti ovo oboljenje su poliartritis, infekcija vimena i materice, smanjen apetit, povećana tjelesna temperatura do 41 °C, smanjenje lučenja mlijeka.

Predisponirajući faktori[uredi | uredi izvor]

Od predisponirajućih faktora za pojavu bolesti izdvajaju se pretjerano izlaganje suncu (UV zracima), povećana koncentracija prašine, suhe biljke i velika vegetacija koje mogu mehanički oštetiti oko, prisutnost neke infekcije kao što je infektivni rinotraheitis ili telazioza, nedostatak vitamina A.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se bazira na karakterističnim promjenama na oku i sistemskim poremećajima, nakon čega se izoluje uzročnik i vrši detekcija PCR metodom.

Diferencijalno dijagnostički treba isključiti infektivni rinotraheitis.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Terapija se vrši antibioticima, i to u zavisnosti od uzročnika mogu se koristiti tetraciklin, ampicilin, penicilin, gentamicin i kanamicin.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]