Černobilska katastrofa
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika. |
| Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
Černobilska nesreća je najveća ekološka katastrofa novijeg doba.
Tok događaja [uredi]
Eksplozija se desila na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane „Lenjin“, Černobil u 01:23 26. aprila 1986. godine. Nuklearna_nesreća je prouzrokovana loše izvedenim eksperimentom. Tokom eksperimenta pojedini operateri su se suprotstavljali, čak su odbijali da izvrše naređenja. Nažalost, eksperiment je sproveden.
Postoje dvije zvanične verzije o uzrocima katastrofe. Po prvoj, objavljenoj tokom augusta 1986. uzrok nesreće je isključivo greška operatera, po drugoj, objavljenoj 1991. uzrok su greške u dizajnu samog reaktora, tačnije u šipkama koje kontrolišu rad reaktora.
Među faktorima koji su doprineli nesreći je i svakako neadekvatno ˇobučeno soblje. Direktor V.P. Brjukanov je prije transfera u Černobilsku nuklearnu elektranu radio u Termo-elektrani na ugalj. Glavni inženjer Fomin je takođe imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. Djatlov, zamenik glavnog inženjera, je imao nešto iskustva sa nuklearnim reaktorima na podmornicama.
Djatlov je posle nesreće isticao da su u upustvima za rukovanje, dizajneri reaktora namerno propustili da napomenu da su reaktori nestabilni na pojedinim opsezima rada. Operateri takođe nisui bili svesni mane ili bolje rečeno osobine kontrolnih šipaka. Naime deo kontrolnih šipaka, koje apsorbuju neutrone i time usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio napravljen od grafita i to deo koji prvi ulazi u reaktor što je dovelo do istiskivanja dela tečnosti koja hladi reaktor. Usljed ovakvog dizajna, spuštanje kontrolnih šipaka je dovodilo do kratkog povećanja aktivnosti u reaktoru prije smanjivanja.
Plan i svrha testa [uredi]
Testom je trebalo da se utvrdi da li turbine mogu pri gašenju, a u slučaju da ne postoji spoljno napajanje električnom energijom, obezbede dovoljno energije da se održi sistem hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati. Test je pre toga uspešno izveden, ali rezultati su bili ispod očekivanja, turbine nisu obezbedile dovoljno energije za vodene pumpe sistema za hlađenje niti za ostale sigurnosne uređaje.
Na osnovu rezultata prethodnog testa, napravljena su izvesna poboljšanja koja je trebalo ispitati. Pošto je reaktor četiri trebao privremeno da se isključi radi održavanja, on je izabran za test.
Vanjski linkovi [uredi]
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |

