Živi i mrtvi (film)
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka. (23-02-2012) |
| Živi i mrtvi | |
| Režiser | Kristijan Milić |
|---|---|
| Producent | Igor Nola Domagoj Pavić Marijo Vukadin Miro Barnjak |
| Scenarist(i) | Josip Mlakić (roman) Miro Barnjak |
| Uloge | Filip Šovagović Velibor Topić Slaven Knezović Marinko Prga Robert Roklicer |
| Muzika | Andrija Milić |
| Žanr | drama |
| Distributer | MainFrame |
| Trajanje | 90 minuta |
| Zemlja | |
| Jezik | Hrvatski |
Živi i mrtvi je antiratna drama rađena prema romanu Josipa Mlakića. Film je stvoren u koprodukciji Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U priči se dvije radnje, jedna iz domovinskog rata 1993. i druga iz Drugog svjetskog rata 1943. na istom mjestu. Budžet filma je iznosio 1,5 miliona eura.
Radnja [uredi]
Negdje u zapadnoj Bosni 1993. grupa vojnika HVO-a dobija zadatak držati jedan od najvažnijih položaja prema srpskim snagama, u brdima kod lovačke barake. No iste večeri po dolasku na položaj, njima iza leđa izbija hrvatsko-bošnjački sukob čime ostaju odsječeni od svojih suboraca. Tada se moraju provlačiti preko srpskih i bošnjačkih položaja da se dokopaju spasa – Crnih Voda. Pri povlačenju nailaze na kolibu u kojoj su vojnici Armije BiH, te ih napadaju i ubijaju. Slijedeće jutro, Robe ubija zapovjednika Ivu, misleći da je vojnik ABiH, te malo kasnije i on gine stavši na minu. U noći kada su krenuli iz kolibe vojnike HVO-a napadaju Bošnjaci. Nakon tog napada, samo Tomo, Ćoro i Vijali ostaju živi, te kasnije krenu i dođu do groblja gdje ginu Ćoro i Tomo. Vijali biva ranjen te mu se pričinjavaju domobrani, vojnici ABiH, partizani i njegovi mrtvi suborci.
U zapadnoj Bosni 1943. dvojica ustaša vode grupu domobrana u akciju protiv manje skupine partizana. Među domobranima je Martin, te Ferid koji upropašten viješću da mu je čitava porpodica pomrla, odlučuje pobjeći. No to mu neuspijeva pošto njega, Martina i Stojana koji su ga tražili napadaju partizani. Ferid i Stojan u okršaju ginu, kao i partizani koji su ih napali. Krenuvši dalje, domobrane ponovno napadaju partizani, dio ih pogiba, a ustaškog satnika Danu Boru partizani zarobljavaju. Martin ostaje sa natporučnikom Knezom i ustaškim časnikom Seminom koji mu kaže da pobjegne dok on zadražava partizane, što Martin i učini.
Glumci po ulogama [uredi]
- Filip Šovagović kao Tomo i Martin
- Velibor Topić kao Vijali
- Slaven Knezović kao Ćoro
- Marinko Prga kao Mali
- Borko Perić kao Robe
- Miro Barnjak kao Ivo
- Božidar Orešković kao Zapovjednik
- Enes Vejzović kao Ferid i Vojnik ARBiH u kolibi
- Izudin Bajrović kao Stojan
- Ljubomir Jurković kao Semin
- Robert Roklicer kao ustaški satnik Dane Boro
- Zvonko Zečević kao domobranski natporučnik Knez
- Nino Sorić kao Pejo
- Nermin Omić kao Masni i Domobran
Nagrade [uredi]
- 2007. Velika Zlatna Arena za najbolji film na Festivalu igranog filma u Puli;
- 2007. Zlatna Arena za specijalne efekte u filmu: Goran Rukavina i Branko Repalust;
- 2007. Posebna Zlatna Arena: Ivica Drnić, dizajner zvuka, Damir Valinčić i Igor Fabris, snimatelji zvuka, za ton
- 2007. Zlatna Arena za muziku: Andrija Milić;
- 2007. Zlatna Arena za montažu: Goran Guberović - dodijeljena posthumno;
- 2007. Zlatna Arena za kameru: Dragan Marković i Mirko Privčević;
- 2007. Zlatna Arena za najbolju sporednu mušku ulogu: Borko Perić;
- 2007. Zlatna Arena za režiju: Kristijan Milić;
- 2007. Glavna nagrada Zlatna kamera 300 na Međunarodnom festivalu filmske kamere u Bitoli
- 2008. Nagrada Evropa izvan Evrope, na beogradskom FEST-u
- 2008. Glavna nagrada Hudi maček, na Grossmannovom festival filma i vina u Ljutomeru