Astrid Ivask

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Astrid Ivask
Rođenje
Astrīde Helēna Hartmane

(1926-08-07) 7. august 1926.
Smrt4. mart 2015(2015-03-04) (88 godina)
ZanimanjePjesnikinja

Astrid Ivask (7. august 1926 – 24. mart 2015)[1] je bila latvijsko-američka pjesnikinja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je kao Astrīde Helēna Hartmane u Rigi, kćerka Mārtiņš Hartmanisa, generala latvijske vojske, i Irme Marije Hartmane. Njen brat je bio informatičar Juris Hartmanis. Nakon sovjetske okupacije Latvije 1940., generala Hartmanisa je Sovjetski Savez zatvorio.[1] Pogubljen je 1941. godine, ali njegova porodica će saznati za njegovu sudbinu tek nakon pada SSSR-a 1991. godine.[2]

Ivask, njena majka i brat napustili su Latviju i boravili u u logorima za raseljena lica u Njemačkoj 1944. Ivask je studirala jezike na Univerzitetu u Marburgu. Kasnije je napisala "U Marburgu na Lahni mi se otvorio evropski intelektualni život. Za tri godine na univerzitetu radila sam sa sedam stranih jezika, neki živi, neki davno mrtvi, i udala sam se za oblast Ugro-finsku kulturu." Magistrirala je 1949., te se iste godine udala za estonskog pjesnika Ivara Ivaska, koji je doktorirao književnost i historiju umjetnosti. Par se preslio su se u Sjedinjene Države, gdje je Ivar Ivask bio angažovan kao profesor na St. Olaf koledžu u Minnesoti.[1][2][3]

1967. preselili su se u Norman, Oklahoma, gdje je Ivar Ivask postao profesor modernih jezika i književnosti na Univerzitetu Oklahoma. Radila je kao vanredni profesor ruskog, njemačkog i francuskog jezika. Ivar Ivask je bio urednik univerzitetskog književnog časopisa World Literature Today i par je ugostio mnoge autore i kritičare u svom domu i učestvovao u čitanjima i književnim događajima.[1][3]

Godine 1991. par se preselio u okrug Cork, Irska. Ivark Ivask je umro 1992, a 2001. Astrid se vratila u Rigu.[1][3]

Djela[uredi | uredi izvor]

Astridina prva zbirka poezije bila je Ezera kristības ("Krštenje jezera", 1966.). Ostale zbirke uključuju Ziemas tiesa ("Zimski sud", 1968), Solis silos ("Korak u šumi", 1973), Līču loki ("Vijugave uvale", 1981), Na rubu utora (1981), Gaisma ievainoja ( "Laki ranjenici", 1982.). Većina njenih radova napisana je na latvijskom, ali jedna zbirka, Oklahoma Poems (1990), napisana je na engleskom. Njene sabrane pjesme su objevljene u Wordings (1987).[1][2][4][5]

Njena ostala djela uključuju Pārsteigumi un atklājumi ("Iznenađenja i otkrića", 1984), dječje pjesme i priče, i knjigu poetskih putopisnih skica, Līču loki: Ainas un ainavas ("Krivudave uvale: Pogledi i pejzaži", 1981), illustra fotografija Ivara Ivaska.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f "A Tribute to Astrid Ivask: A Literary Light". World Literature Today. 2. 4. 2015. Pristupljeno 8. 5. 2017.
  2. ^ a b c Aistars, Zinta (8. 4. 2008). "Astride Ivaska (1926-)". Her Circle. Pristupljeno 8. 5. 2017.
  3. ^ a b c d Ezergailis, Inta (2001). "Astride Ivaska". u Serafin, Steven (ured.). Twentieth-Century Eastern European Writers: Third Series. Dictionary of Literary Biography. 232. Gale. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Wilson, Katharina M. (1991). An Encyclopedia of Continental Women Writers. Taylor & Francis. ISBN 9780824085476.
  5. ^ George, Emery Edward (1993). Contemporary East European Poetry: An Anthology. Oxford University Press. ISBN 9780195086362.