Bruceloza

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Brucela spp., uzročnik bruceloze pod mikroskopom

Bruceloza (isto Undulirajuća, malteška, mediteranska ili gibraltarska vrućica) je bolest uzrokovana mikroorganizmima iz roda Brucella, karakterizirana akutnim febrilnim stadijem s malo ili bez lokalizirajućih simptoma, te hroničnim stadijem s relapsima vrućice uz slabost, znojenje i mukle boli.

Etiologija i epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Uzročnici humane bruceloze su Brucella abortus (stoka), B. melitensis (ovce i koze) i B. suis (svinje – B. suis biotip 4, ranije poznat kao B. rangiferi, kod aljaških i sibirskih karibua). B. canis (psi) uzrokovala je sporadične infekcije. Infekcije brucelama opisane su kod jelena, bizona, konja, losova, zečeva, kokoši i pustinjskih miševa.

Bruceloza se stiče izravnim dodirom sa sekretima i ekskretima inficiranih životinja ili ingestijom neprokuhanog mlijeka ili mliječnih proizvoda koji sadrže Brucella mikroorganizme. Interhumani prijenos je rijedak. Bruceloza je najčešća u ruralnim područjima. To je profesionalna bolest mesara, veterinara, lovaca, seljaka i uzgajivača stoke; djeca se mogu zaraziti konzumirajući neprokuhano mlijeko ili nepasterizirani sir. Bruceloza je vrlo rijetka u SAD, Evropi i Kanadi ali se slučajevi i dalje prijavljuju na srednjem istoku, u mediteranskim područjima, Meksiku i srednjoj Americi.

Simptomi i znaci[uredi | uredi izvor]

Inkubacija varira od 5 dana do nekoliko mjesci, a u prosjeku iznosi 2 sedmice. Početak može biti nagao sa zimicama i vrućicom, jakom glavoboljom, mialgijama, malaksalošću i ponekad proljevom; ili može biti postupan s blagom prodromalnom malaksalošću, mialgijama, glavoboljom i bolom u šiji, nakon čega dolazi do porasta večernje temperature. S napredovanjem bolesti, temperatura raste do 40 ili 41 ˚C (104 ili 105 F), zatim postupno pada na normalu ili gotovo normalu ujutro, kada se javlja profuzno znojenje.

Tipično je da intermitentna temperatura traje 1 do 5 sedmica, zatim slijedi remisija sa znatno smanjenim ili odsutnim simptomima, koja traje od 2 do 14 dana; nakon toga se ponavlja febrilni stadij. Ponekad se ovaj obrazac bolesti pojavljuje samo jednom, no povremeno slijedi akutna ili hronična bruceloza s valovima febriliteta (undulacijama) i remisijama, što se izmjenjuju mjesecima ili godinama. Kod nekih bolesnika može se pojaviti samo kratkotrajna vrućica.

Nakon početnog stadija, obično je naglašena opstipacija; pojavljuju se anoreksija, gubitak težine, bol u trbuhu, artralgije, glavobolja, bol u križima, slabost, iritabilnost, nesanica, depresija i emocionalna labilnost. Nastaje splenomegalija, a limfni čvorovi mogu biti lagano ili umjereno povećani; hepatomegalija može biti prisutna u do 50% bolesnika.

Bolesnici s akutnom, nekompliciranom brucelozom, obično se oporave za 2 do 3 sedmice. Komplikacije su rijetke, a uključuju subakutni bakterijski endokarditis, meningitis, encefalitis, neuritis, orhitis, kolecistitis, apsces jetre i lezije na kostima.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Broj leukocita je obično normalan ili smanjen s relativnom ili apsolutnom limfocitozom za vrijeme akutnog stadija. Konačna dijagnoza osniva se na izolaciji organizama, obično iz krvi ili rjeđe, iz likvora, urina ili tkiva. Vrlo su važni također i serološki rezultati, a testovi aglutinacije su osobito značajni kad je titar 1:160 ili veći. Testovima aglutinacije na brucelu treba ispitati titrove IgG i IgM protivtijela, budući da IgM protivtijela ukazuju na aktivnu bolest. Tako, ako je test aglutinacije pozitivan, čak i bez bakteriološkog dokaza, dijagnoza je vjerojatna ako postoji anamnestički podatak o ekspoziciji inficiranim životinjama ili životinjskim produktima, relevantni epidemiološki podaci i karakteristični klinički nalazi i tok bolesti. Kožni testovi s Brucella antigenima imaju malu vrijednost u dijagnosticiranju aktivne bruceloze.

Profilaksa[uredi | uredi izvor]

Kako bi se spriječila humana infekcija brucelom, mlijeko treba pasterizirati; svježi sir može biti kontaminiran. Osobe koje rukuju životinjama ili truplima za koje se sumnja da su zaražena, trebaju nositi zaštitne naočale i gumene rukavice i trebaju zaštititi ozljeđenu kožu od ekspozicije. Trenutno su u SAD i nekoliko drugih zemalja, potrebni programi za otkrivanje i eliminiranje zaraženih životinja i za vakcinaciju seronegativne mladunčadi stoke i svinja.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Budući da je monoterapija povezana s visokom incidencijom relapsa, kombinirana terapija se upotrebljava kad god je to moguće. Doksiciklin 100 mg PO dva puta na dan (ili tetraciklin 500 mg PO četiri puta na dan) kroz 3 do 6 sedmica, uz streptomicin 1 gr IM svakih 12 ili 24 h kroz 14 dana, smanjuje učestalost relapsa. Kod djece < 8 godina upotrebljavao se kotrimoksazol sa streptomicinom ili peroralnim rifampicinom kroz 4 do 6 sedmica. Jaka muskuloskeletna bol, osobito u području kralježnice, može zahtijevati analgeziju.

Aktivnost bolesnika treba ograničiti u akutnim slučajevima, a mirovanje u krevetu preporuča se za vrijeme febrilnih razdoblja.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: