Buldožer (grupa)
Buldožer je bio jugoslavensko-slovenački protopunk muzički sastav iz 1970-ih i 1980-ih. Bili su jedna od prvih grupa u komunističkoj Jugoslaviji koja se mogla smatrati predstavnikom avangardno-progresivne rok muzike, i pretečom jugoslavenskog punka i novog talasa. U muzičkom smislu eksperimentisali su sa različitim žanrovima, dok je većina njihovih tekstova, pisanih na srpskohrvatskom jeziku, bila satira i sprdnja na račun političkog i muzičkog establišmenta, ali i na njih same.
Njihovo pojavljivanje na jugoslovenskoj muzičkoj sceni početkom 1970-ih bilo je "ravno kao i pojavljivanje letećih tanjira sa Marsovcima".[1] Uskočili su na muzičku scenu koja je pokušavala da ide u korak sa svjetskim trendom simfonijskog roka, kreativno samouvjereni i sprovodeći svježe ideje. Buldožer je ponudio duhovite tekstove, ponekad na ivici ludila, umjesto preovlađujućeg patosa i razvučenih solo dionica uobičajenih u progresivnom rocku u to vrijeme. Frank Zappa je doduše bio jedan od muzičkih uzora ovog sastava, a muzički stil grupe Buldožer često je bio predmet poređenja s njegovim. Tadašnji jugoslavenski muzički kritičari smatrali su ih jugoslavenskim odgovorom na Franka Zappu.[2]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Početkom 1975. godine u Ljubljani kantautor Marko Brecelj pridružio se grupi Sedem Svetlobnih Let ("Sedam svetlosnih godina"), koju je predvodio gitarista i glavni vokal Boris Bele . U originalnoj postavi bili su klavijaturist/kompozitor Borut Činč, bas gitarista Andrej Veble, glavni gitarista Uroš Lovšin i bubnjar Stefan Jež. Bend je postigao veliki uspjeh na svom prvom nastupu na Boom festivalu, a ponudila im se i jugoslovenska diskografska kuća Jugoton, koju su odbili u korist PGP-RTB, računajući da će biti bolje prihvaćeni na srpskom tržištu. Iako je prvi album, Pljuni istini u oči, sa hitovima poput "Život to je feferon", "Ljubav na prvi krevet" i "Bluz gnjus", brzo prodan, kompanija je odbila ponovno izdavanje, jer je ploča označena od "viših instanci" kao "neprikladan i kontroverzan materijal".[3]
Osim toga, mediji su ih također ignorirali, ali je njihov ludjački imidž bio dobro prihvaćen uživo. Iako su se predstavljali kao "tipičan folk-pop ansambl iz Slovenije", Marko Brecelj, jedan od frontmena benda, često je pravio nepredvidive ekscese poput pojavljivanja na pozornici u invalidskim kolicima, spaljivanja kose i brade i dugih tirada nabijenih cinizmom i ironijom. Brecelj je uprkos tome dobio nagradu „Sedam sekretara SKOJ-a” 1976. godine za solo album Koktel .
Ovakve ludorije nisu prošle bez kritika, a neki tekstovi su cenzurisani tokom snimanja njihovog drugog albuma. Između ostalog, od njih je zatraženo da promijene riječ " nirvana " u " kafana ". Drugi album Zabranjeno plakatirati kasnio je godinu dana, dok se nije umiješao Helidon iz Ljubljane i izdao ga. Na njemu su bile pjesme "Ne brini mama", "Helga" i "Dobro jutro gospođo Jovanović". Tajanstvenim nizom događaja, bend je dobio i Zlatnu arenu za najbolju filmsku muziku na Pulskom filmskom festivalu za soundtrack Živi bili pa vidjeli 1979. godine. U međuvremenu se promenila ritam sekcija, u studijskim sesijama su učestvovali basista Vili Bertok i bubnjar Tone Dimnik.[4]
Iste godine Brecelj je napustio bend u želji da nastavi solo karijeru, a Bele je preuzeo dužnost frontmena. Pokušao je da se dokaže i nastavio u Breceljevom stilu ekscesa i provokacija. Dvostruki live album Ako ste slobodni večerassadrži sjajne primjere ovih ludorija. Izmišljeni intervjui Dražena Vrdoljaka sa "javnošću" bili su međuigre između pjesama. Obrađivale su omiljene Buldožerove teme i teme: seks, droga i Goran Bregović. Album je sadržavao obrade "Roll Over Beethoven", preimenovane u "Ko jebe Buldožer" (Jebi Buldožer), a stihovi iz " Još jedna cigla u zidu " Pink Floyda otpjevani su na melodiju " Oj, svijetla majska zoro ". Ipak, vjerovatno najveći eksces u evidenciji je Beleova duga čitulja Branimiru Štuliću, koji se navodno spalio u znak protesta zbog poljske krize .
Bele je preuzeo poziciju glavnog muzičkog urednika Helidon etikete i uspio da otkupi autorska prava za svoj prvijenac od PGP RTB-a, pa je reizdanje došlo 1981. godine. Aktivnost benda polako je opadala sredinom 1980-ih, nakon albuma Nevino srce . Ipak, zvanično nikada nisu raskinuli, a njihov "povratnički" album Noć objavljen je više od 10 godina kasnije, 1995. godine.
Marko Brecelj koji je bio najveća kreativna snaga benda preminuo je 2022. godine, bez da je ikada pristao da učestvuje u reunionu benda.
Diskografija[uredi | uredi izvor]
- Pljuni istini u oči ( Pljuni u oči istine ), PGP-RTB, (1975)
- Zabranjeno plakatirati , Helidon, (1977)
- Živi bili pa vidjeli (soundtrack), Helidon, (1979)
- Izlog jeftinih slatkiša , Helidon, (1980)
- Rok end roul-Olstars bend ( Rock and Roll All Stars Band ), EP, Helidon (1981)
- Ako ste slobodni večeras ( If You're Available Tonight ) uživo, Helidon (1982)
- Nevino srce ( Nevino srce ) Helidon (1983)
- Nova vremena Helidon (kompilacija, 1989)
- Noć ( Noć ) Helidon (1995)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zlatomir Gajić (16. 7. 2006). "Kako je od Nirvane nastala kafana". Dnevnik.
- ^ "Pljuni istini u oči"… na ploči". glasistrenovine.hr. Pristupljeno 21. 4. 2022.
- ^ Dragan Ambrozić (24. 12. 2015). "Koliko gluposti čovek može da izdrži ako ide peške" (jezik: Serbian). Vreme. Arhivirano s originala, 14. 6. 2021. Pristupljeno 21. 4. 2022.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Zlatomir Gajić (16. 7. 2006). "Kako je od Nirvane nastala kafana". Dnevnik.Zlatomir Gajić (16 July 2006). "Kako je od Nirvane nastala kafana". Dnevnik.
