Dimetil živa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dimetil živa
Općenito
Hemijski spojDimetil živa
Molekularna formulaC2H6Hg
CAS registarski broj[593-74-8&rn=1 [593-74-8]]
Kratki opisBezbojna tekućina
Osobine1
Molarna masa230,659 g/mol
Agregatno stanjeTečno
Gustoća2,96 g/ml (tečnost)
Tačka topljenja-43 °C
Tačka ključanja87 - 97 °C
RastvorljivostNerastvorna u vodi (20 °C)
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Dimetil živa ((CH3)2Hg) je zapaljiva, bezbojna tekućina, i jedan od najjačih poznatih nervnih otrova. Miris spoja je opisan kao slatkast, iako se udisanje količine potrebne da se miris osjeti smatra značajnim izlaganjem. Apsorpcija 0,001 ml dimetil žive predstavlja fatalnu dozu, što je čini ekstremno opasnom supstancom. Zbog visokog napona pare, najmanja prosuta kap ovog spoja može osloboditi toksičnu koncentraciju pare. Molekula dimetil žive ima linearnu strukturu.

Dimetil živa lako prolazi kroz moždanu membranu, najvjerovatnije zbog formiranja kompleksa sa cisteinom. Vrlo sporo se eliminiše iz organizma, odnosno ima izraženu tendenciju bioakumulacije. Simptomi trovanja se mogu pojaviti nakon dužeg vremena, često prekasno da se efikasno tretiraju.

Dimetil živa veoma brzo (u nekoliko sekundi) prolazi kroz lateks, PVC i neopren i apsorbuje se kroz kožu. Iz tog razloga, većina laboratorijskih rukavica ne pruža adekvatnu zaštitu. Jedinu sigurnu zaštitu pružaju visoko otporne višeslojne rukavice u kombinaciji sa neoprenskim rukavicama, kao i rad u dobro ventilisanom prostoru.

Visoka otrovnost dimetil žive je prvi put opažena nakon trovanja i smrti američke hemičarke Karen Wetterhahn, koja je umrla nakon prosipanja nekoliko kapi spoja na svoje lateks rukavice.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Dimetil živa se, zbog svoje visoke otrovnosti, najčešće upotrebljava kao referentna tačka u toksikološkim eksperimentima. Koristi se za kalibraciju NMR instrumenata za detekciju žive, iako se preporučuju i manje toksični spojevi žive.[1][2]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chris Singer (10 Mar 1998). "199Hg Standards". Arhivirano s originala, 17. 4. 2012. Pristupljeno 5. 2. 2008. Nepoznati parametar |accessed= zanemaren (pomoć)
  2. ^ Roy Hoffman (21 Feb 2007). "Mercury NMR".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]