Ekatarina Velika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ekatarina Velika
PorijekloBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Žanrovi
Karijera1982–1994
Izdavači
Povezani umjetnici
Bivši članovipogledajte sekciju Članovi

Ekatarina Velika (skraćeno EKV), prije poznata kao Katarina II, bila je rok-grupa iz Beograda, osnovana 1982. Jezgru grupe činili su pjevač i gitarist Milan Mladenović, klavijaturistica Margita Stefanović i basist Bojan Pečar, dok su ostali članovi uglavnom ostajali na razmjerno kraće vrijeme.

Katarina II objavila je svoj istoimeni debitantski album 1984, ali nije postigao komercijalni uspjeh unatoč pozitivnim kritikama. Nakon promjena u sastavu, preostali članovi nastavili su pod imenom Ekatarina Velika, a njihov drugi studijski album, objavljen 1985, označio je prekretnicu za bend. Uključivao je hitove poput "Oči boje meda" i "Tattoo" i pomogao im da postanu istaknuti izvođač na jugoslavenskoj muzičkoj sceni.

Godine 1986. EKV objavljuje album S vetrom uz lice koji postaje njihov proboj. Uz hitove kao što su "Budi sam na ulici" i "Ti si sav moj bol", album ih je vinuo među popularnost. Godine 1987. izdaju album Ljubav, na kojem hitovi postaju pjesme "Zemlja", "7 dana" i "Pored mene". Samo par godina za nas izdaju 1989. Nekoliko hitova s albuma su "Krug", "Par godina za nas" i "Srce". Ovaj album je bio i zadnji na kojem je Bojan Pečar svirao kao basist. Godine 1991. izdaju album Dum dum, koji je sadržavao antiratne teme, a Mladenović iste godine osniva antiratni projekt Rimtutituki i sudjeluje na protestima u Beogradu. Njihov zadnji album Neko nas posmatra, objavljen je 1993.

Tokom svoje karijere, EKV je prošla kroz razne promjene postave zbog ličnih i umjetničkih razlika. S smrti Milana Mladenovića 1994. dolazi do raspada EKV-a. Danas ih se smatra jednim od najutjecajnijih i najuspješnijih grupa na području bivše Jugoslavije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Post-punk godine (1982–1986)[uredi | uredi izvor]

Katarina II[uredi | uredi izvor]

Nakon raspada grupe Šarlo akrobata u februaru 1982, 24-godišnji gitarist i vokalist Mladen Mladenović odlučio je osnovati novu grupu s prijateljem Gagijem Mihajlovićem. Ponovno zajedno svirajući nakon što su nekoliko godina ranije bili kolege iz benda Limunovo drvo, Mladenović i Mihajlović odlučili su svoj novi bend nazvati Katarina II po Mihajlovićevoj nesretnoj ljubavi - djevojci Katarini. Prvu postavu Katarine II zaokružuju Dušan Dejanović (još jedan bivši član Limunovog drva) na bubnjevima i Zoran "Švaba" Radomirović na bas-gitari. Poslije nastupa u sali kina "Topičderska zvezda", krajem 1982, priključila im se Margita Stefanović koja je imala obrazovanje klasičnog pijaniste. Radomirović ubrzo nakon toga prelazi u grupu Du Du A, a Dušan Dejanović u Disciplinu kičme. Bubnjeve jedno vrijeme svira Branko "Mango" Kuštrin, ali grupu napušta nakon mjesec dana. Novu ritam sekciju Katarine II činili su bubnjar Ivan "Vd" Vdović i basist Bojan Pečar.

U proljeće 1983, Katarina II je nastupala na Bijenalu u Zagrebu i dobila povoljne kritike. Prvi LP su snimili u studiju Enca Lesića, ali se rad otegao u nedogled. Na snimanju je gostovao glumac Bule Goncić koji je svirao frule. Taj materijal je propao i na poziv Srđana Marjanovića za RTV Ljubljanu ponovo su snimili iste pjesme u produkciji Đorđa Petrovića, a gosti su bili Mario Čelik na kongama i saksofonist Jurij Novoselić iz grupe Film. Istoimeni album prvijenac Katarine II tako je izdan 1984. Većinu tekstova na albumu radio je Mladenović, tekstove za pjesme "Vrt" i "Platforme" potpisao je Gagi, a muzika je zajednička. U temama "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam" su povezali Milanov deskriptivni senzibilitet sa energičnim zvukom novog vala. Album Katarina II nije doživio komercijalni uspjeh, a izdano je samo 3.000 kopija. U intervjuu iz 1985. Mladenović se požalio na lošu kvalitetu zvuka albuma, kao i na ono što je smatrao nedostatkom potpore izdavačke kuće.[1]

Ubrzo nakon prvog albuma, bend je prošao kroz još promjena u sastavu usred neslaganja i sukoba između Mladenovića i Mihajlovića. Mihajlović je također došao u sukob sa zakon, a po povratku iz zatvora saznao je da više nije član grupe. Budući da je polagao prava na ime Katarina II, to im je uskratio. Bubnjar Vdović je otišao zbog problema s drogom, kasnije se pridružio Du Du A i grupi Heroji, a zamijenio ga je bivši bubnjar Lune Ivan "Firči" Fece. Preostali članovi nastavili su s radom kao Ekatarina Velika, nazvanom po Katarini II, carici Rusije.

Ekatarina Velika[uredi | uredi izvor]

Početkom 1985. su u zagrebačkom studiju SIM snimili LP Ekatarina Velika. Na albumu su gostovali Massimo Savić i Tomo in der Mühlen. Taj album je grupi donio prve prve koncertne hitove "Modro i zeleno”, "Tatoo", "Oči boje meda", "To sam ja". U skladu s temom pjesme "Tattoo", naslovnica albuma koju je aranžirao Dušan Gerzić sadrži članove benda iscrtane po telu u maniru indijanskih obrednih tetovaža, U inostranstvu su prvi put nastupali 22. marta 1985. u Torinu na "Danima kulture" i ostavili su pozitivan utisak na publiku. Odlično su prošli i na zagrebačkom nastupu u okviru akcije "Bolje vas našli". Krajem 1985. Fece je otišao u vojsku, a novi bubnjar postao je Ivan Ranković.

Sljedeće godine nova postava izdaje treći studijski album S vetrom uz lice, koji se pokazao kao revolucionarni album koji ih je pretvorio u prave zvijezde. Album su producirali Milan Mladenović, Margita Stefanović i Dragan Čačinović. Uz hitove "Budi sam na ulici", "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", i "Kao da je bilo nekad" dobili su mlake recenzije kritičara koji su se žalili na sličnosti s djelima Simple Mindsa. Uz nove pesme "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", "Stvaran svet oko mene", "Kao da je bilo nekad" stigle su i prve primedbe kritike kako previše podsećaju na grupu Simple Minds. Međutim, upravo ovom pločom uspjeli su da se probiju do šireg kruga publike, što je zabilježeno na koncertnoj ploči 19LIVE86, snimljenoj na jednom od pet rasprodatih nastupa u zagrebačkom "Kulušiću" 2. novembra 1986. Tokom proljeća iste godine Ivan Ranković odlučuje napustiti EKV kako bi sa svojim starim kolegama iz benda Tvrdo Srce i Velike Uši osnovao novu grupu Ulica od Meseca. Rankovića je na mjestu bubnjara zamijenio glumac Srđan Todorović, bivši član Discipline Kičme, koji je svoj prvi nastup odsvirao 9. aprila 1987. na festivalu New Rock u pariškom klubu La Locomotive. U jesen iste godine bend dobija nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za ostvarenja na drugom i trećem studijskom albumu.

Ljubav i Dum dum (1987–1991)[uredi | uredi izvor]

Ljeta 1987. u produkciji australijskog muzičara Theodorea Yannija završili su album Ljubav. Sa te ploče izdvojile su se pjesme "Zemlja", "7 dana", "Pored mene", "Ljudi iz gradova" i "Ljubav". U otmeno stilizovan omot koji su uradili Margita i Vuk Veličković, upakovana je ispolirana muzika koja je u sebi nosila prve naznake Milanovih depresivnih tekstova, što je najočitije u pesmi "Tonemo". Tom pločom su stekli status koncertne atrakcije, tako da su dva puta uzastopno napunili beogradsku halu "Pionir". Nova opsežna turneja započela je početkom 1988, a EKV je angažirala pomoć Tanje Jovićević iz grupe Oktobar 1864 i Zvonimira Đukića iz Van Gogha da se pojave kao prateći glazbenici uživo. Fece se također odmah pridružio bendu na turneji, na kratko zamijenivši Srđana Todorovića prije nego što se preselio u New York City u maju 1988.

Peti studijski album Samo par godina za nas izdali su 1989. Kritičari su ovaj album ocijenili kao puki koncept prethodnog albuma. Nekoliko hitova s albuma su "Krug", "Par godina za nas" i "Srce". Ovaj album je bio i zadnji na kojem je Bojan Pečar svirao kao basist.

Unatoč različitim kritikama, bend je bio na svom vrhuncu nastupajući na rok festivalu EBU-UER u Novom Sadu, festivalu Midem 1990. u Cannesu i prvom evropskom rock muzičkom Bienalleu održanom u Toulouseu. Nakon turneje, Todorović je napustio bend, fokusirajući se na svoju glumačku karijeru. Bojan Pečar također je odlučio napustiti bend preselivši se u London. Novi članovi postali su bivši član VIA Talasa, D' Boysa i Pilota Miško Petrović "Plavi" na basu i bivši član grupe U Škripcu Marko Milivojević na bubnjevima.

Šesti studijski album Dum dum snimili su u proljeće 1991, a kao basisti gostovali su Dušan Petrović i Bata Božanić. Prateće vokala pjevala je Tanja Jovičević. Album je sadržavao istaknute pjesme "Zabranjujem", "Idemo", "Dum dum" i "Blijedo", nadahnute izbijanjem jugoslavenskih ratova i općim političkim i ekonomskim stanjem u zemlji. Dum dum se smatra najmračnijim albumom grupe. Sljedeće godine Mladenović sudjeluje u antiratnom projektu Rimtutituki, u kojem su također nastupili članovi Električnog orgazma i Partibrejkersa, izdajući singl "Slušaj 'vamo". Tokom antiratnih protesta u Beogradu bend je organizirao koncert na Trgu Republike, a također su izvodili antiratne pjesme u otvorenom kamionu kružeći beogradskim ulicama.

Neko nas posmatra i raspad grupe[uredi | uredi izvor]

U maju 1993. izašla je ploča "Neko nas posmatra" na kojoj se Milan vratio otvorenijim, komunikativnijim temama "Ponos", "Jadransko more", "Just let me play some modern r'n'r music", "Zajedno", a prvi put su obradili tuđu pesmu "Istina mašina" grupe Time i Dade Topića. Milan je ploču sam producirao, a na snimanju su učestvovali Žika Todorović, Tanja Jovićević i dječiji hor. EKV, Partibrejkers i Električni orgazam svirali su septembra 1993. u Pragu i Berlinu, u okviru akcije "Ko to tamo pjeva?", zajedno sa zagrebačkom grupom Vještice.

U tom periodu Milan i Margita su povremeno nastupali po klubovima, radeći neobavezne unplugged svirke na kojima su im se priključivali gitarist Nebojša Antonijević i jazz muzičari. Početkom 1994. Milan je na poziv starog saradnika Mitra Subotića otputovao u Brazil. Pristupili su realizaciji muzike koju su još 1985. godine započeli sa gitaristom Goranom Vejvodom kada su održali nekoliko koncerata pod nazivom "Dah anđela". U saradnji sa brazilskim muzičarima: Joao Parahyba, udaraljke, Fabio Golfetti, gitara, Taciana Barros, te Marize i Madalene, koje su pevale prateće vokale, snimili su CD "Angel's Breath". Subotić je bio zadužen za produkciju i klavijature, a Milan je svirao gitaru, trubu i pjevao. Pjesmesu bazirane na latino-ritmu i etno zvucima. Taj materijal Milan je okarakterisao kao "psihodelični samba rok sa balkanskim uticajima”.

Bend je nastavio s radom kada se Mladenović vratio u Srbiju. U planu je bilo snimiti novi album, uvjetnog naziva Ponovo zajedno, no ideja je odložena zbog Milanovih zdravstvenih problema. EKV je 24. augusta 1994. u Budvi na festivalu Pjesma Mediterana svirala njihov posljednji nastup. Već sljedeći dan Milan je smješten u bolnicu, a ubrzo je otkriveno da ima rak gušterače. Nekoliko mjeseci kasnije, 5. novembra 1994., u Beogradu je u 36. godini života umro Milan Mladenović, čime je Ekatarina Velika prestala postojati.

Nakon raspada[uredi | uredi izvor]

Margita Stefanović nastavila je s muzičkim radom, kratko vrijeme nastupajući s cover grupom Kurajberi. Godine 1995. s Vladimirom Stojanovićem, kao duo ambijentalne glazbe EQV, objavila je album Ti si sav moj bol u izdanju austrijske diskografske kuće Coop Arts Crafts Unltd. U oktobru iste godine EQV se pojavio na Bečkom Talkit festivalu. Povremeno je nastupala uživo s bendovima Direktori, Glisers i Zion Banda, a gostovala je i na albumima nekoliko beogradskih rock bendova. Godine 1996. gostuje na live albumu Električnog orgazma Živo i akustično.

Početkom 1997. objavljen je posthumni koncertni album pod nazivom Live '88 sa snimkama zagrebačkih i novosadskih nastupa održanih tokom turneje 1988. godine. Zagrebačke snimke, nastale u klubu Kulušić, najavio je rock kritičar Dražen Vrdoljak, a gostovao je Theodore Yanni na gitari. Snimke uživo bile su u vlasništvu Fecea koji je inicirao izdavanje albuma. Iste godine Margita Stefanović osniva diskografsku kuću EKV Records i započinje reizdanje studijskog albuma EKV s bonus materijalom. Reizdanje Ljubavi sadržavalo je bonus materijal uživo snimljen u beogradskom Domu Omladine 13. novembra 1991. i nastup novosadskog SNP-a 1988. Samo par godina za nas sadržavao je bonus pjesme uživo s Avala festa održanog u septembru 1990, a Dum dum je sadržavao demo snimke i live pjesme Doma Omladine iz 1991.

Reizdanju CD-a pridonio je i PGP RTS izdavanjem kompilacijskog albuma Kao nada, kao govor, kao more... 1997, na kojem se nalazi odabrani materijal s posljednja četiri studijska albuma. Tokom 2001. i 2002., EKV Records i IPS music ponovno su objavili ostatak kataloga benda, također sadržavajući bonus live materijal. Izdavačka kuća izdala je i live album Kao u snu - EKV uživo 1991. s nastupom beogradskog Doma Omladine 1991. Tokom iste godine izdan je tribute album Kao da je bilo nekad... Sljedeće godine izlazi live tribute album Jako dobar tattoo - Tribute to EKV.

Mascom Records je 2017. objavio dvostruki live album Krug na kojem se nalazi snimka Mladenovićevog i Stefanovićevog unplugged nastupa održanog u Prištini u maju 1994, samo pola godine prije Mladenovićeve smrti.

Ivan Vdović preminuo je od AIDS-a 25. septembra 1992. u 31. godini života. Bojan Pečar preminuo je od srčanog udara 13. oktobra 1998. u 38. godini života, Dušan Dejanović od AIDS-a 16. novembra 2000, a 18. septembra 2002. u 43. godini života umrla je Margita Stefanović, peta preminula članica benda.

Naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Ekatarina Velika se smatra jednim od vrhunskih i najutjecajnijih bendova bivše jugoslavenske rok scene. Od bendova na koje je Ekatarina Velika uvelike utjecala, daleko najznačajniji je Van Gogh, koji se uzdigao do statusa jednog od najpopularnijih rok bendova u Srbiji u drugoj polovici 1990-ih. Rad benda pohvalile su i jugoslavenske rok ikone poput Ramba Amadeusa i Dade Topića.

Knjiga YU 100: Najbolji albumi jugoslovenske pop i pop muzike, objavljena 1998, sadrži dva albuma benda: S' vetrom uz lice (na 26. mjestu) i Katarina II (68, mjestu). Na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma, koju je 2015. objavilo hrvatsko izdanje Rolling Stonea, tri su albuma Ekatarine Velike: S' vetrom uz lice (10. mjesto), Katarina II (29. mjesto) i Ekatarina Velika (44. mjesto). Godine 1987. u YU legendama uživo, posebnom izdanju časopisa Rock, 19LIVE86 proglašen je jednim od 12 najboljih jugoslavenskih live albuma.

Rock Expressova lista Top 100 jugoslavenskih rock pjesama svih vremena, objavljena 2000. godine, sadržavala je pet pjesama Ekatarine Velike: "Krug" (broj 3), "Par godina za nas" (br. 11), "Ti si sav moj bol" (br. 41), "Zemlja" (br. 54) i "7 dana" (br. 86). U novembru 2006. "Par godina za nas" proglašena je najboljom jugoslavenskom popularnom pjesmom na B92 listi Top 100 domaćih pjesama. Godine 2011. u anketi slušatelja Radija 202 našle su se pjesme „Krug“ i „Par godina za nas“, dvije od 60 najvećih pjesama koje je PGP-RTB/PGP-RTS objavio u 60 godina postojanja izdavačke kuće.

U julu 2011. prostor ispred Doma omladine Beograda nazvan je Mjesto Milana Mladenovića. Godine 2012. jedna ulica u Zagrebu, rodnom gradu Milana Mladenovića, nazvana je njegovim imenom.

Srpski tjednik Nedeljnik proglasio je 2016. Milana Mladenovića jednim od 100 ljudi koji su zauvijek promijenili Srbiju.

Članovi[uredi | uredi izvor]

  • Milan Mladenović – vokal, gitara (februar 1982 – ljeto 1994) (preminuo 1994)
  • Dragomir Mihajlović "Gagi" – gitara (februar 1982 – 1984)
  • Zoran Radomirović "Švaba" – bas-gitara (februar 1982 – kraj 1982)
  • Dušan Dejanović – bubnjevi (februar 1982 – kraj 1982) (umro 2000)
  • Margita Stefanović "Magi" – klavijature, prateći vokal (kraj 1982 – ljeto 1994) (umrla 2002)
  • Branko Kuštrin "Mango" – bubnjevi (kraj 1982 – početak 1983)
  • Bojan Pečar – bas-gitara (početak 1983 – početak 1990) (umro 1998)
  • Ivan Vdović "VD"(početak 1983 – jesen 1984) (umro 1992)
  • Ivan Fece "Firchie" – bubnjevi (jesen 1984 – kraj 1985), (početak 1988 – maj 1988)
  • Ivan Ranković "Raka" – bubnjevi (kraj 1985 – početak 1987)
  • Srđan Todorović "Žika" – bubnjevi (početak 1987 – početak 1988), (maj 1988 – početak 1990)
  • Marko Milivojević – bubnjevi (početak 1990 – ljeto 1994)
  • Miško Petrović "Plavi" – bas-gitara (početak 1990 – proljeće 1991)
  • Dušan Petrović – bas-gitara (proljeće 1991 – jesen 1991)
  • Bata Božanić – bas-gitara (proljeće 1991 – jesen 1991)
  • Dragiša Uskoković "Ćima" – bas-gitara (jesen 1991 – kraj 1993)
  • Boško Stanojević "Bole" – bas-gitara (ljeto 1994)

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Intervju #9". solair.eunet.rs. Pristupljeno 6. 7. 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]