Fußball-Bundesliga

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Fußball-Bundesliga
Bundesliga2.png
Država Njemačka
Konfederacija UEFA
Osnovana 1963
Broj ekipa 18
Ispada u 2. Bundesliga
Nivo na piramidi Nivo 1
Domaći kup(ovi) DFB-Pokal
Međunardoni kup(ovi) Liga prvaka
Evropska liga
Trenutni šampioni VfL Wolfsburg (2008/09)
Najviše titula FC Bayern München (20 titula)
Internet stranica Bundesliga.de
Soccerball current event.svg Fußball-Bundesliga 2009/10.

U njemačkom nogometu, Bundesliga je najviše nogometno klupsko natjecanje, odnosno takmičenje gdje učesnici putem međusobnih utakmica na kraju određuju državnog prvaka.

Izraz Bundesliga se također koristi i u Austriji, kao i za brojna ligaška takmičenja u drugim sportovima u tim državama.

Njemačka neobičnost se sastoji u tome, što je za razliku od drugih država, krenula dosta kasnije sa jedinstvenom nacionalnom ligaškom strukturom. Tek 1963. godine formirala se Bundesliga, a struktura i organizacija državnih nogometnih liga se često mijenjala sve do današnjih dana.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Bundesliga se sastoji od dvije liga, 1. Bundeslige i 2. Bundeslige. U svakodnevnom govoru se 1. Bundesligu samo zove "Bundesligom", dok se 2. Bundesligu naziva 2. Bundesliga ili Zweite Liga (druga liga, u doslovnom prijevodu).

Druga Bundesliga je formirana 1974. te se u nju svrstavaju klubovi koji ispanu iz Bundeslige ili pređu iz nižeg ranga takmičenja (Regionalliga)

Bundeslige su profesionalna takmičenja, dok se lige ispod tih dviju natječu u amaterskom svojstvu. Ipak, profesionalizam je počeo nadirati i u Regionalligu, odnosno 3. Ligu, jer klubovi su počeli potpisivati ugovore sa igračima.

Njemačka nogometna ligaška struktura / 1903. do danas

Njemačka SR Njemačka SR Njemačka SR Njemačka Njemačka Njemačka DR Njemačka
Razina 1994. - danas 1974.-1994. 1963.-1974. 1946-1963 1933.-1945. 1903-1932 DDR
1949.-1991.
I Bundesliga Bundesliga Bundesliga Oberliga Gauliga Verbandsliga DDR Oberliga
II 2.Bundesliga 2.Bundesliga Regionalliga 2.Oberliga Bezirksliga Bezirksliga DDR Liga
III Regionalliga Am. Oberliga 1.Amateurliga ▼ ??? ▼ ??? ▼ ??? DDR 2.Liga
IV Oberliga Verbandsliga 2.Amateurliga Bezirksliga
V Landesliga/Verbandsliga1 Landesliga ▼ ??? ▼ ???
VI Bezirksoberliga2 ▼ ???
VII Bezirksliga
VIII Kreisliga3
IX Kreisklasse A
X Kreisklasse B
XI Kreisklasse C

1 U nekim područjima se zvala Landesliga, u nekima Verbandsliga.
2 Bezirksoberliga nije uspostavljena u svim krajevima, primjerice u Mittelrhein-u/Srednjem Porajnju.
3 Kreisliga nije uspostavljena u svim krajevima, na primjer u Mittelrhein-u/Srednjem Porajnju.

Ispod razine 2. Bundeslige, lige su uglavnom podijeljene na regionalnoj osnovi. Na primjer, Regionalliga se trenutno (august 2006.) sastoji od sjeverne i južne divizije (Nord division, Süd division), a Oberliga se sastoji od 9 divizija koje predstavljaju savezne države ili velike gradske ili geografske površine. Razine ispod Oberlige se razlikuju od kraja do kraja. Ligaška struktura se učestalo mijenjala, obično odražavavši stepen učestvovanja u sportu u raznim djelovima zemlje. Početkom 1990-ih, promjene su nastale ujedinjenjem Njemačke, i u skladu s tim spajanje nacionalnih liga DR i SR Njemačke.

Svaka ekipa u Bundesligi mora imati licencu za igranje u ligi, ili će biti izbačeni u regionalne lige. Za dobivanje licence, klubovi moraju biti finansijski zdravi i biti u skladu sa stanovitim standardima ponašanja kao organizacije.

Klubovi u Bundesligi (2008./2009.)[uredi | uredi izvor]

Karta sa geografskim položajima bundesligaških klubova

Ekipe koje su ušle u Drugu Bundesligu od 1995.[uredi | uredi izvor]

Kao i u drugdje kod najviših liga, učestvovanje u najvišoj ligi nosi određene povlastice:

  • Veći udjel prihoda od TV-prijenosa ide Bundesligašima.
  • Bundesligaši privlače značajno više navijača. Prosječna posjećenost kod viših liga je 30.000 po utakmici, što je dvostruko više od prosjeka 2.Bundeslige
  • Veća gledanost na utakmicama i prenošenost na televiziji donosi i više unosnih pokroviteljskih ugovora.
  • Bundesligaši, pored prihoda od ulaznica, TV-prijenosa, pokrovitelja, imaju znatne prihode i od marketinga u vezi sa proizvodima i klupskim imenom. Veliki prihodi privlače i zadržavaju izvrsne igrače iz Njemačke i inostranstva, odnosno omogućuju izgradnju prvorazrednih stadiona sa svim pratećim sadržajima.

Bundesliga je financijska supersila, a 2. Bundesliga je počela evoluirati u sličnom pravcu, jer je počela postajati sve više organizacijski i fiskalno postojanija, odražavajući rastući visoki standard profesionalne razine igre.

Međunarodno, najpoznatiji njemački klubovi su "Bayern" iz Münchena, "Borussia" iz Dortmunda, "Bayer" iz Leverkusena, "Schalke" iz Gelsenkirchena i "Werder" iz Bremena, a svi su u sezoni 2006/07. u prvoj Bundesligi.

Ipak, Hamburger SV je jedini klub koji je neprekidno igrao u Bundesligi od njena utemeljenja 1963.

Po trenutno važećem takmičarskom ustavu, krajem sezone, tri najslabija plasirana kluba ispadaju iz 1. Bundeslige u 2. Bundesligu, a tri prvoplasirane ekipe iz 2. Bundeslige se plasiraju u 1. Bundesligu.

Sezona počinje početkom augusta i traje sve do kraja maja, uz zimsku pauzu od šest sedmica (polovina decembra sve do polovine januara).

Posljednjih godina, utakmice se igralo subotom (7 utakmica) i nedjeljom (dvije utakmice). Novim televizijskim ugovorom iz 2006., ponovno će biti jedan susret odigran u petak, umjesto u subotu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Rana historija[uredi | uredi izvor]

Mjesna sportska društva ili klubovi su dugogodišnja pojava kulture njemačke atletike. Svaki klub bi imao odjele, i organizirao momčadi, iz jednog ili više sportova, ovisno o zanimanju lokalne zajednice. Nogomet je bio omiljenom igrom od najranijih vremena te u skladu s time njemačka sportska karta bio išaran mnoštvom lokalnih nogometnih klubova.

Prije formiranja Bundeslige, njemački nogomet se igrao na amaterskoj razini u mnoštvu regionalnih liga. Prvaci "Oberlige" (Gornje lige) su igrali niz utakmica doigravanja za imati pravo učestvovati u završnoj utakmici, koja je odlučivala nacionalnog prvaka.

28. januara 1900., utemeljen je u Leipzigu državni savez, Deutscher Fussball Bund (DFB odnosno Njemački nogometni savez). Činilo ga je 86 klubova članova. Prvi priznati nacionalni prvak je bio VfB Leipzig koji je pobijedio DFC Prag (7:2) na utakmici odigranoj u Hamburgu 31. maja 1903.

Novorođeni njemački savez je dopuštao i momčadima izvan Njemačke sudjelovanje u novostvorenoj lizi, jedini uvjet je bio da budu sportska društva od Nijemaca. Tako je i momčad DFC Prag, iz ondašnje Austro-Ugarske, je učestvovala u završnici doigravanja njemačkog prvenstva.

Primanjem DFB-a u FIFA-u (Fédération Internationale de Football Association) 1904., klubovima izvan Njemačke više nije bilo dopušteno sudjelovanje u njemačkim natjecanjima.


Od 1903. do 1944., klubovi su se natjecali za "Viktoria Meisterschaftstrophaee" (prvenstveni trofej "Viktoria"), kojeg je darovao carević prestolonasljednik Vilim Pruski. Trofej se izvorno namjeravalo dodjeljivati godišnje i to naizmjence, prvacima po njemačkom nogometnom savezu i nacionalnim ragbijaškim klubovima. Vremenom je nogomet postao prevladavajućim sportom, i trofej je ostao DFB-u.

Prvenstvo se nije održalo 1904. godine, a prekinuto je i prvim svjetskim ratom, tj. nije se igralo 1914.-1918., a drugi svjetski rat je prekinuo održavanje prvenstva za vrijeme savezničkog nadora 1944.-1945., a prekid se nastavio i u prvoj godini poraća, 1946..

Zadnji klub koji je osvojio "Viktoriju" je bio "Dresdner SC", koji je pobijedio tim zračnih snaga, "Luftwaffen SV Hamburg" na berlinskom Olympiastadionu sa 4:0, čime je završeno natjecanje za prvaka 1943/44.. U neredu pred kraj Drugog svjetskog rata, trofej je nestao. Ponovo je nađen desetljećima poslije u jednom istočnonjemačkom sefu, gdje ga je ostavio "Dresden"ov navijač banci na čuvanje. Otad je vraćen DFB-u. U međuvremenu, novu trofej za prvaka je iskovan, "Meisterschale" ("Prvački pladanj"), napravljen 1949..

1919. je bilo 150 hiljada registriranih nogometaša u Njemačkoj; do 1932. ih je bilo više od miliona. Unatoč stvaranju nacionalnog saveza, njemački nogomet je držao do ideala amaterizma, izgrađenog oko mjesnih sportskih društava, koji je smatrao da će profesionalizam umanjiti sporskost(?) i učešće malih sredina u igri.

Ranih 1930-ih, predsjednik DFB-a, Felix Linnemann, ustrajao je na stvaranju profesionalne lige, ili Reichslige, u kojoj bi se najbolje momčadi u državi natjecale za naslov državnog prvaka. Zamisao su odbili pokrajinski savezi, koji su vladali sportom.

Njemački nogomet za Trećeg Reicha[uredi | uredi izvor]

Nacistički režim se prodrio u sve pore društvenog života, uključujući i nogometni sport i takmičenja vezan za nogomet. Većina sportskih i nogometnih društava je bila raspuštena ili nadomještena sa organizacijama pod nacističkim pokroviteljstvom. Igrač koji je namjeravao pridružitit se klubu iz DFB-a je trebao dobiti preporuke dva nemarksista za dobiti igračku dozvolu. DFB je postupno izgubio svoju nezavisnost, jer je bio utopljen u Njemački državni odbor za tjelesni odgoj (u izvorniku: "Deutscher Reichsausschuss für Leibesübungen", kratica: DRA).

Kad je Hans von Tschammer und Osten postao državni sportski vođa, "Reichssportsführer", a na taj položaj su ga stavili nacisti, bivše nezavisne sportske organizacije su postale odjelima nove organizacije koja je zamijenila DRA-u (Deutscher Reichsbund für Leibesübungen) (DRL, kasnije NSRL ili Nacional Socialistische Reichsbund für Leibesübungen). Kao u većini njemačkih društava u to vrijeme, sportska udruženja i nogometne momčadi su učestvovale u "čišćenju" Židova iz tih organizacija, prema naredbama ondašnjih vlastiju. Nekolicina klubova, kao što su Alemannia Aachen i Bayern München, su se stavila u potporu odnosno zaštitu njihovih članova, suočeni s ovim djelatnostima.

Natjecateljski sistem njemačkog nogometa je bio preustrojen u 16 Gauea, ili regija, u Gauligu, koja je postojala od 1933. do 1945. godine. Sveukupni učinak je bio pozitivan za njemački nogomet. Prije 1933., skoro 600 klubova se natjecalo za vrh. Preustroj je smanjio broj učesnika u igri za vrh na njih 170, značajno podigavši kakvoću igre i natjecateljsku razinu. Ovo je bio početkom procesa konsolidiranja mnoštva malih pokrajinski liga, što je na koncu dalo snažnu, ujedinjenu strukturu nacionalne lige.

Takmičenje za Njemački kup je pokrenuto 1935. godine. Početno je bio znan kao Tschammerpokal, prema Reichssportführer Hansu von Tschammeru. Prvi naslov prvaka kupa je pripao 1. FC Nürnbergu. Natjecanje za Tschammerpokal je trajalo do 1943. godine, i nije oživljeno sve do 1953. godine, kada je krenulo pod novim imenom.

Predratno razdoblje je donijelo i povratak njemačkih klubova koji su igrali u nekakvoj ligi organiziranoj u Saarskoj, njemačkoj državi koju su okupirali Francuzi nakon prvog svjetskog rata. Neke od tih momčadi su igrale u francuskoj 2. ligi, primjerice i „FV Saarbruecken” (kasnije preimenovan u „1. FC Saarbrücken”), koji je jedne sezone i bio pobjednikom te lige, ali mu se nije dopustilo učestvovati u francuskoj 1. ligi.

„FC Schalke 04” je imao prevlast u njemačkom nogometu za vrijeme nacističke vlasti i često ga se koristilo za propagandne svrhe kao primjer nove Njemačke. Kako se Treći Reich širio osvajanjima, momčadi iz Austrije, Poljske, Češke, Elzasa, Lotargije i Luksemburga su bile uključene u Gauligu. Nakon Anschlussa, prisilnog pripojenja Austrije Njemačkoj, bečki je Rapid osvojio Tschammerpokal (njemački kup) 1938. i njemačko prvenstvo 1941., i to sa pobjedom od 4:3 nad „Schalkeom” koji je vodio sa 0:3 još četvrt sata prije kraja utakmice.

Za vrijeme rata, nogomet se koristilo za podizanje morala pučanstvu i bio je imao režimsku potporu. Luftwaffe, SS ili ine vojne organizacije i sistemi su bili pokroviteljima brojnim momčadima. Kako se situacija okrećala protiv Njemačke, Gauliga se počela urušavati, jer se igrače počelo sve više pozivati u vojsku, odnosno brojni igrači su bili poginuli u ratu, a stadioni su bili bombardirani, i putovanja su bivala sve teža, nesigurnija i opasnija. Izvornih 16 Gauliga se razbilo u 30 manjih, lokalnijih liga. Kakvoća igre je značajno opala, a rukometni rezultati su bivali sve češća i uobičajenija stvar ; rekord je bila pobjeda Germanie” iz Mudersbacha od 32:0 nad Engenom. Prvenstvo 1943/44. je u početku bilo odgođeno, nu kasnije je ipak krenulo, nakon brojnih prosvjeda. Sezona 1944/45. je počela manje od dva tjedna poslije; nije se uzelo tromjesečni ljetni odmor. Zadnji zabilježeni susret u Trećem Reichu je bio 23. travnja 1945., u kojem je „Bayern” pobijedio „TSV-a 1860” sa 3:2. Za manje od tri tjedna poslije, Njemačka se bezuvjetno predala Saveznicima.

Poslijeratni nogomet[uredi | uredi izvor]

Pod savezničkom okupacijom, sve organizacije, uključujući i sportske klubove i društva su bila u početku zabranjena. Ipak, unutar jedne godine, čisto sportskim organizacijama koje nisu imala nikakva politička obilježja, se dopustilo djelovanje. Tako je većina prijeratnih klubova bila obnovila rad. Oberliga je nastavila rad u sezoni 1946/47. na pokrajinskoj osnovici, i 1948. je 1. FC Nürnberg pobijedio FC Kaiserlauterna sa 2:1, čime je postao prvi poslijeratni državni prvak.

Kao zanimljivost, u to vrijeme nije bilo "nagrade" za koju se igralo. Interestingly, at the time, there was no "prize" to play for. Trofej „Viktoria” kojeg se tradicionalno dodjeljivalo najboljemu, nestao je u kaosu poraća u Njemačkoj. 1949. godine, „Nürnberg” i svi pobjednici od „Vfb Leipziga” 1903. su imali svoja imena ugravirana u novoizljevenom „Meisterschale”, popularno nazvano „salatarom”, prema njegovom obliku.

Takmičenje za Njemački kup, uvedeno nešto prije rata, je obnovljeno, a pobjednici su bili Rot-Weiss Essen' s 2:1 nad Alemanniom iz Aachena 1953. godine.

Tokom 50-ih, stalno se pozivalo na stvaranje središnje profesionalne lige, ponaosob iz razloga što su takve lige počele odvlačiti najbolje njemačke igrače iz njemačkih amaterskih liga. Na međunarodnoj razini, njemački nogomet je počeo klipsati kako su njemačke momčadi često loše prolazili protiv profesionalnih momčadi iz inih zemalja. Ključni podupiratelj šeme sa središnjom ligom je bio izbornik njemačke reprezentacije Sepp Herberger koji je rekao, „Ako želimo zadržati međunarodnu kompetitivnost, moramo podignuti očekivanja na nacionalnoj razini”.

Unatoč svemu ovome, Njemačka je, kao SR Njemačka, uspila osvojiti svoje prvo svjetsko prvenstvo, pobjedivši kao izraziti autsajder izrazitog favorita Mađarsku u završnici sa 3:2, i to kao jedina „amaterska” postava kojoj je to uspjelo. Neočekivana pobjeda je dobila ime „Bernsko čudo”. Kao neobičnost tog svjetskog prvenstva valja navesti što je u izlučnim natjecanjima učestvovala odvojena postava Saarske, odnosno odvojeno je nastupala od Njemačke. Rečena Saarska je tada bila okupirana od strane Francuske i nije bila dijelom SR Njemačke sve dok nije održan plebiscit i dok nisu prošli pregovori o sporazumu. Saarani su dobro odigrali, osvojivši drugo mjesto u svojoj grupi, ispred Norveške, a iza pobjednika grupe - SR Njemačke.

U međuvremenu, u DR Njemačkoj, uspostavljena je odvojena liga, uz formiranje DS-Oberlige (Deutscher Sportausschuss Oberliga ili German Sports Association) 1950.. Liga je preimenovana u Football Oberliga DFV 1958., a obično ju se nazivalo DDR-Liga ili DDR-Oberliga. U ligi je uöestvovalo 14 ekipa, a dva kluba su ispadala u nižu ligu krajem sezone.

Osnivanje Bundeslige[uredi | uredi izvor]

Poraz državne reprezentacije od strane Jugoslavije od 0:1 na SP-u 1962. u Čileu u četvrtzavršnici s je bio događaj koji je konačno pokrenuo formiranje nacionalne lige. Pod predsjednikom DFB-a Hermannom Neubergerom formirana je u Dortmundu 28. jula 1962. Bundesliga koja je krenila u sezoni 1963/64.. Nova njemačka profesionalna liga je bila modelirana prema već davno uspostavljenoj engleskoj ligi, koja je postojala od 1888..

Pred formiranje, postojalo je 5 Oberliga, ili viših liga, i to za područja Sjever, Jug, Zapad, Jugozapad i Berlin. DR Njemačka pod sovjetskom okupacijom je zadržala vlastitu ligašku strukturu. 46 klubovi se prijavilo za novu ligu. 16 momčadi je bilo izabrano temeljem njihovih rezultata na terenu, privrednih kriterija, kao i kriterija zastupljenosti Oberliga.

Prve bundesligaške utakmice su odigrane 24. augusta 1963.. Prvotni favorit „1. FC Köln” je bio i prvim prvakom Bundesliga, ispred „Meidericher SV”-a i „Eintrachta” iz Frankfurta.

'60-te[uredi | uredi izvor]

Nova liga je dočekana sa velikim entuzijazmom. Posjećenost je bila velika. Ipak, nijedna momčad nije uspila ostvariti prevlast tokom '60-ih - u sedam sezona, od 1963/64. do 1969/70., sedam različitih momčadi je osvojilo prvenstvo. 1965/66. je „Bayern” iz Münchena ušao u 1. ligu. Već 1968/69. su osvojili svoje prvo prvenstvu, započevši tako svoju eru najdominantnije momčadi u bundesligaškoj historiji.

'60-ih se zbio jedan od najneobičnijih događaja u historije Bundeslige. Licenca berlinske „Herthe” je bila opozvana za sezonu 1964/65., čime je klub ispao u nižu ligu, Regionalligu Berlin (Regionallige su onda bile ligaški razred neposredno ispod 1. Bundeslige). Razlog je bio što je klub prekršio ligina pravila igračkih plaća, djelomice i zbog pokušaja takvimi načinom privući igrače u Berlin; u to vrijeme se gradio Berlinski zid, a hladnoratovske napetosti su bile velike. Posljednjeplasirani, „Karlsruher” i „Schalke” su pokušali izbjeći ispadanje, tražeći za se „Herthino” mjesto. Na koncu se odlučilo da te sezone neće niko ispadati i da će se iduće sezone broj učesnika 1. lige povećati sa 16 na 18, čime se dalo mjesta momčadima koje bi inače ispale u Regionallige. Hladnoratovska politika je dovela do toga da se ostavilo za berlinski klub koji bi nadomjestio „Herthu”, a sve iz znaka solidarnosti sa bivšim glavnim gradom. Kao posljedica, uslijedilo je ulaženje „Tasmanie 1900”, koja je pretrpila najgoru sezonu u bundesligaškoj historiji.

SR Njemačka je na SP-u 1966. ušla u završnicu, izgubivši sa 4:2 od domaćina u produžetcima, ponajviše zbog čudnog pogotka.

'70-te[uredi | uredi izvor]

Mlada liga je u svom prvom desetljeću upala u probleme zbog skandala. Slučaj je bio kada je presjednik "Kickersa" iz Offenbacha Horst Gregorio Canellas predočio dokaze o igračima koji su bili podmićeni u svrhu utjecaja na ishod utakmica. Optužbe su se proširila na nekoliko klubova, uključujući "Arminiu" iz Bielefelda, "Herthu", "Schalke" i "Kölna". Skandal je prouzročio strahotni pad povjerenja u Bundesligu, što je rezultiralo padom u posjećenosti utakmica. DFB-ove istrage su dovele do toga da su uslijedile brojne zabrane mnogim igračima; nekima su presude bile preinačene. "Arminia" iz Bielefelda je okvalificirana kao središnji klub u cijelom skandalu, i u skladu s tim, oduzeti su joj svi bodovoi koje je osvojila tokom sezone 1971/72. i kažnjena je izbacivanjem u nižu ligu.

Entuzijazam za natjecanje je vraćeno osvajanjem naslova prvaka na SP-u 1974., kao i prvim naslovima evropskih prvaka koje su osvojili bundesligaši ("Bayern" 1973/74., 1974/75. i 1975/76., te "Borussia" iz Mönchengladbacha Kup UEFA 1974/75.). Gledanost je porasla nakon što je korupcijski skandal okončao. Istovremeno, veća gledanost je dala nekolicini momčadi jaku podlogu za privući prve inozemne zvijezde u Bundesligu u sezoni 1977/78..

Dva kluba su dominirala Bundesligom '70ih: "Borussia" Mönchengladbacha i "Bayern" iz Münchena. "Borussia" je bila prva momčad koja je odbranila naslov prvaka (1970/71.). "Bayern" je bio prvi klub koji je osvojio tri uzastopna naslova prvaka: 1971/72., 1972/73. i 1973/74.. "Borussia" je uzvratila sa svoja tri uzastopna naslova. Uslijedili su "Kölnovi" i "HSV-ovi" naslovi, a "Bayern" je zaključio desetljeće, kojeg je, kao i "Borussia", okončao s četiri naslova.

'80-te[uredi | uredi izvor]

'80-te su bile nešto slabije desetljeće za Bundesligu. Postojao je opći pad gledanosti utakmica; po susretu je, primjerice, u najslabijoj sezoni, 1985/86., je bilo 17.600 gledalaca po utakmici, za razliku od 1977/78., kada je bilo 26.000 gledalaca pu utakmici (najboljoj sezoni od 1964/65.).
Njemački nogomet je bio pogođen sveeuropskim problemom širećeg huliganstva i pojavom neonacističkih navijačkih grupa.
Utakmice u domaćem prvenstvu su postale grubi fizički sukob, lišen svih igračkih zvijezda kakve su navijači uživali gledati prijašnjih desetljeća. Najbolji njemački igrači su u pravilu odlazili igrati u Italiju, u Serie A, kod bogatih italijanskih klubova.
„Bayernova” prevlast u Bundesligi se potvrdila sa šest od deset naslova '80-ih.
Konac desetljeća je donio temeljite promjene Bundesligi. Liga je potpisala svoj prvi veliki televizijski ugovor, a naziralo se ujedinjenje Njemačke i spajanje nogometnih liga SR i DR Njemačke.

'90-te[uredi | uredi izvor]

1991., nakon njemačkog nogometnog ujedinjenja, istočnonjemački nogometni savez, je spojen sa zapadnonjemačkim DFB. Istočnonjemački klubovi su bii raspoređeni i dodijeljeni raznim razinama zapadnonjemačke ligaške strukture, koja je bila prilagođena za prihvatiti dolazak novih klubova. U tu svrhu, Bundesliga se privremeno proširila na 20 klubova u sezoni 1991/92., dodavši DDR-Oberligaine najbolje klubove, „Dynama” iz Dresdena i „Hansu” iz Rostocka. Iduće sezone se Bundesliga vratila na stari format od 18 klubova; dražđanski klub je uspio ostati, dok je rostočki ispao. Ove dvije momčadi su nastavile se povremeno pojavljivati u Bundesligi tokom 1990-ih. Jedini istočnonjemački klubovi, koji su još uspili plasirati se u 1. ligu su „FC Energie” iz Cottbusa i „VfB Leipzig”, dok je 6 njih igralo u 2.Bundesligi.

Novi sistem bodovanja se počeo primjenjivati 1995/96.. Za pobjedu se od tad dobija tri, umjesto dotadanja dva, kao što se počelo činiti širom Evrope tada (u svrhu obeshrabrivanja namještanja utakmica i prvenstvenih plasmana igranjem neriješenih utakmica).

Od početka '90-ih, Bundesliga je počela opet uživati sve veću popularnost u Njemačkoj. To je djelimice bilo i zbog uspjeha njemačke postave na SP 1990. i EP 1996. Također, Bundesliga je počela odvažnije nastupati marketinški, kako za sebe, tako i svoje klubove učesnike, slijedeći primjer inih, poznatijih i izreklamiranijih evropskih liga.

Novo tisućljeće[uredi | uredi izvor]

Do 2001., Bundesliga je bila pod izravnim nadzorom krovnog njemačkog nogometnog subjekta, DFB-a. Ovo se promijenilo stvaranjem Deutsche Fußball-Lige ("DFL", ili "Njemačka nogometna liga"), novim upravnim tijelom njemačkog nogometa, pod čiju su upravu došle Bundeslige. DFL je ostao podređen DFB-u, i vodi profesionalne lige u Njemačkoj i odgovoran je za izdavanje licenca klubovima, opći fiskalni nadzor na Bundesligama te za marketinška prava za prve dvije lige.

Od pokretanja Bundeslige 24. augusta 1963., 49 klubova je igralo u Bundesligama. Za pomoći obilježiti 40-tu obljetnicu lige, dva kluba, sa istaknutom bundesligaškom poviješću su se srela u utakmici na taj nadnevak, 2003. godine. "HSV", znan i kao "dinosaur", jer je bio jedini klub koji je igrao u svakoj sezoni otkad postoji liga, i "Bayern", najuspješniji njemački klub, koji je onda upravo bio osvojio svoj 17. naslov prvaka.

2005., njemački nogomet je opet pogodio skandal sa namještanjem rezultata, u kojem je bio optužen drugoligaški sudac Robert Hoyzer, koji je priznao da je učestvovao u tim radnjama u 2. Bundesligi, njemačkom kupu i Regionalliigi III. Od bitnijih susreta iz kupa, radilo se u susretu 1. kola izmešu niželigaša "Paderborn" i prvoligaškog velikana "HSV"-a 21. augusta 2004.. Hamburški klub je izgubio sa 2:4 na jedanaesterce i uz crveni karton, čime je ispao iz unosnog takmičenja.

Ako momčadi imaju isti broj bodova, viši plasman se dobija po idućim kriterijima:

  1. razlika pogodaka za cijelu sezonu
  2. ukupan broj pogodaka postignutih u cijeloj sezoni
  3. međusobni susreti (bodovi u međusobnim susretima)
  4. međusobna ralika pogodaka

Ako su klubovi i dalje izjednačeni po ovim kriterijima, igra se jedan susret na neutralnom terenu. Pak, ovo nije bio slučaj dodanas u Bundesligi (stanje u travnju 2007.).

Ostali rekordi[uredi | uredi izvor]

Rekordi[uredi | uredi izvor]

10 najboljih strijelaca svih vremena[uredi | uredi izvor]

  1. Gerd Müller (1965. - 1979.) 365 pogodaka
  2. Klaus Fischer (1968. - 1988.) 268 pogodaka
  3. Jupp Heynckes (1965. - 1978.) 220 pogodaka
  4. Gary Millsopp (1969. - 1990.) 220 pogodaka
  5. Ulf Kirsten (1990. - 2003.) 182 pogotka
  6. Stefan Kuntz (1983. - 1999.) 179 pogodaka
  7. Klaus Allofs (1975. - 1993.) 177 pogodaka
  8. Dieter Müller (1973. - 1986.) 177 pogodaka
  9. Hannes Löhr (1964. - 1977.) 166 pogodaka
  10. Karl-Heinz Rummenigge (1974. - 1984.) 162 pogotka

10 igrača sa najviše nastupa[uredi | uredi izvor]

  1. Karl-Heinz Körbel (1972. - 1991.) 602 utakmice
  2. Manfred Kaltz (1971. - 1991.) 581 utakmica
  3. Klaus Fichtel (1965. - 1988.) 552 utakmice
  4. Mirko Votava (1976. - 1996.) 546 utakmica
  5. Klaus Fischer (1968. - 1988.) 535 utakmica
  6. Eike Immel (1978. - 1995.) 534 utakmice
  7. Willi Neuberger (1966. - 1983.) 520 utakmica
  8. Michael Lameck (1972. - 1988.) 518 utakmica
  9. Uli Stein (1978. - 1997.) 512 utakmice
  10. Stefan Reuter (1985. - 2004.) 502 utakmice

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Bundesliga — Svi rezultati od 1963., statistike, usporedbe momčadi...


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: