Genetička informacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Knjiga života: Ilustracija veličine ljudskog genoma
Ako bi svaki nukleotid u genomu označili jednim slovom u knjizi, a nukleotidne sekvence pisali bez razmaka, interpunkcije, ilustracija ili tabela, uspostavile bi se slijedeće relacije:
gen od 4.000 nukleotida = 1 stranica kucanog teksta;
DNK sekvenca haploidnog humanog genoma (23 pojedinačna hromosoma) = 750.000 strana = stubac od 50 metara;
• genetička informacija diploidnog genoma (23 para hromosoma) = 2 x 50 = stubac visok 100 metara.

Genetička informacija je skup bioloških uputstava koja su zapisana u redoslijedu baza u molekulama DNK. Namijenjana je sintezi regulatornih (enzimskih) i gradivnih bjelančevina u ćelijama. Budući da regulatorne i strukturne bjelančevine određuju sve bitne elemente građe i funkcije svakog organizma, genetička informacija regulira sveukupna svojstva endo- i egzofenotipa, tj. fenotipa u cjelini. To se podjednako odnosi na molekulsku, ćelijsku, histološku i individualnu razinu.

Kao i svaka pisana informacija, i genetička ima odgovarajuća slova (baza), riječi (triplet) i rečenice (sekvenca tripleta), koji rezultiraju u kranjem smislu te poruke: sintezi specifičnog proteina.[1][2][3][4]

Proces prenošenja genetičke informacije[uredi | uredi izvor]


Proces ostvarivanja genetičke informacije Transkripcija Translacija
Etape sinteze Sinteza informacijske RNK (iRNK) Sinteza bjelančevina
Glavna obilježja sinteze Kopiranje jednolančane molekule iRNK kao privremenog komplementarnog niza nukleotida, prema jednom polulancu kodirajuće DNK Sinteza molekula proteina, spajanjem aminokiselina, dopremljenih putem specifičnih molekula transportne DNK, čiji se terminalni tripletikomplementarno vežu na odgovarajuće triplete iRNK
Matrica za sintezu Jedan od polulanaca DNK Informacijska RNK
Gradivne monomere Ribonukleotidi Specifične aminokiseline
Lokacija Jedro (hromosomi) Citoplazma (ribosomi

Genetička informacija se odjelotvoruje u specijalnim ćelijskim organelama – ribosomima. Kako se glavnina DNK nalazi u jedru, tj. u hromosomima neophodan je sistem njenog transporta na mjesto realizacije. U njemu ključne uloge imaju procesi prepisivanja i prevođenja genetičke informacije, poznati kao transkripcija i translacija. U tome osobitu i specifičnu ulogu imaju različite klase RNK, osobito informacijska (iRNK) i transportna (tRNK).[5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford University Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  3. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  4. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  5. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  6. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]