Illyricum sacrum

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi tom Illyricum Sacrum, izdanje iz 1751., Mletačka Republika, (autor: Daniel Farlati)

Illyricum sacrum (latinski: Illyricum sacrum) jest enciklopedijsko djelo u devet tomova, koje se bavi kršćanskom historijom Ilira na Balkanu. Štampana je u Mletačkoj Republici na latinskom jeziku u periodu od 1751. do 1819. godine sa dodacima i ispravkama koje su štampane u posljednjem, devetom tomu 1819.

Projekat ovog djela osmislio je isusovac Filip Riceputi (1667-1742), kao iscrpnu crkvenu historiju Balkana, zainteresiravši splitskog nadbiskupa P. Bizzu i više stotina saradnika iz svih krajeva "Illiricuma". Prikupio je golemu arhivsku građu (300 rukopisnih svezaka) radeći na njoj 20 godina. Nakon njegove smrti, njegov pomagač Daniel Farlati (1690-1773) revidirao je projekat, podijelio građu po hronološkim pregledima pojedinih biskupija i pripremio za štampu prvih 5 knjiga (1751-1753). Poslije njegove smrti, njegov saradnik Giovanni Giacomo Coleti (1734-1827) izdao je još tri knjige. Godine 1909. don Frane Bulić izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama.

U izradi djela poslužila su putovanja Nikole Boškovića, dokumenti koje je sabrao Nikola Bijanković, popisi koje je sastavio Ivan Luka Garanjin, Filip Lastrić, Pacifik Bizza i drugi.[1]

Dijeli se u osam opsežnih svezaka, a svaka pojedinačno obrađuje historiju pojedinih nadbiskupija i biskupija. Illyricum sacrum je iznimno važno historijsko djelo zbog obilja historijske građe koje je u njemu.[2]

Iliricum sacrum sadrži dragocjenu kartografiju i ilustracije, jer je jedinstveno djelo u vrijeme njegove realizacije. Ovaj rad je od velikog značaja za evropsku historiju prostora poznatog kao Iliricum.

Rad je podijeljen u osam knjiga, na ukupno 5500 stranica.

O autoru[uredi | uredi izvor]

Filipo Riceputi (11. juli 1667, Forli – 5. oktobar 1742, Cesena) bio je jezuit (1694), koji je nekoliko godina služio kao venecijanski vojni svećenik na Balkanu. Po povratku u Rim, odlučio je da napiše crkvenu historiju Balkanskog poluostrva. Ovaj plan izložio je u svom spisu Prospectus Illyrici sacri cuius historiam describendam typisque mandandum suscipit P. Fil. Riceputi (1720), koji je naišao na puno razumijevanje rimskih papa Klementa XI, Inocenta XIII i Benedikta XIII. Pomagao mu je mladi jezuita Daniele Farlati. Njih dvojica su 20 godina prikupljali građu i sabrali preko 300 svezaka rukopisne građe. Pošto je Riceputi umro 1742, rad na ovom djelu nastavio je Farlati.

Danijele Farlati (22. februar 1690, San Danijele (Furlanija) – 25. april 1773, Padova) učio je u Gorici, a 1707. u Bologni je stupio u jezuitski red. Studirao je u Padovi i Rimu, a od 1722. godine pomagao je Riceputiju. Izdao je prvih pet tomova, ali ni on nije stigao da dovrši djelo. Nakon njegove smrti, rad na ovom djelu nastavio je Jakopo Coleti.

Jakopo Coleti (2. maj 1734, – 15. august 1827, Mletačka Republika) je 1752. stupio u jezuitski red, a u Padovi je dovršio nauke.

Illyricum sacrum je značajna enciklopedija crkvene historije Ilira, zasnovana na obimnoj arhivskoj i arheološkoj građi. Velikim dijelom obuhvata i političku historiju. Posebno su dragocjeni navodi izvora, kojih danas više nema.

Prvi (1751) i drugi (1753) svezak sadrže historiju rimske Salone do njenog razaranja; treći svezak (1765) historiju splitske nadbiskupije, četvrti (1769) historiju splitskih sufraganskih biskupija: Biograd, Skradin, Bosna, Krbava, Modruš, Senj, Otočac, Duvno, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogir i Šibenik; peti svezak (1775) zadarsku biskupiju i njene sufragane: Osor, Rab, Krk, Sisak i Zagreb. Šesti svezak (1800) opisuje dubrovačku biskupiju i njene sufragane: Trebinje, Mrkan, Zahum, Ston, Korčula, Risan i Kotor; sedmi (1817) Duklju, Bar, Drač i ostale albanske biskupije, Srem; osmi (1819) episkopije u Srbiji i Bugarskoj: Skoplje, Peć, Sofija, Ohrid, Trnovo. Deveti svezak sadrži dodatke i ispravke cijelom djelu. Napisao ga je Coleti, ali je izdat tek 1901–1909. u redakciji F. Bulića, pod naslovom Accessiones et correctiones ad Illyricum Sacrum del P. D. Farlatti di P. G. Coleti (1909).

Tomovi[uredi | uredi izvor]

  1. Tom 1 - Historija Salone (1751) - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae.
  2. Tom 2 - Historija Salone (1753) - Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae
  3. Tom 3 - Historija Splitske nadbiskupije (1765) - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana
  4. Tom 4 - Historija Splitskih sufraganskih biskupija u Dalmaciji i Bosni: Biograd, Skradin, Bosna, Krabava, Modruš, Senj, Otočac, Duvno, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogira i Šibenika (1769) - Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis.
  5. Tom 5 - Historija Zadarske biskupije i njenih sufragana: Osorno, Rab, Krk, Sisak i Zagreb (1775) - Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis.
  6. Tom 6 - Historija Dubrovačke biskupije i njenih sufragana biskupa: Trebinje, tamne, Zahumlje, Ston, Korčula, Kotor i Risan (1800) - Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis. (con Jacopo Coleti - 1800)
  7. Tom 7 - Historija Katoličke crkve u Duklji, Baru, Draču i drugim albanskim episkopijama i Sremu (1817) - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis. (con Jacopo Coleti - 1817)
  8. Tom 8 - Historija Katoličke crkve u Bugarskoj, Skoplju, Sofiji, Devnia, Ohrid, Veliko Tarnovo i drugdje. (1819) - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis. (Jacopo Coleti - 1819)
  9. Tom 9 - Dodaci i ispravke već izdatih osam tomova u periodu 1901 - 1909 (1909)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50.
  2. ^ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 498.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Illyricum sacrum, enciklopedija.hr
  • svezak I - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae (1751.)
  • svezak II - Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae (1753.)
  • svezak III - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana (1765.)
  • svezak IV - Ecclesiae metropolis Spalatensis (1769.)
  • svezak V - Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis (1775.)
  • svezak VI - Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis (1800.)
  • svezak VII - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis (1817.)
  • svezak VIII - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis (1819.)
  • Accessiones et correctiones all'Illyricum sacrum del P. D. Farlati (1909.)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Illyricum_sacrum&oldid=3316126"