Kolaps rodoslova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U genealogiji, kolaps pedigrea opisuje kako reprodukcija između dvije individue koje dijele pretka uzrokuje da broj različitih predaka u porodičnom stablu njihovog potomstva bude manji nego što bi inače mogao biti . Robert C. Gunderson je skovao termin; sinonimi uključuju impleks i njemački Ahnenschwund (u slobodnom prijevodu: "gubitak loze").[1]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Bez kolapsa pedigrea, stablo predaka osobe je binarno stablo, formirano od strane osobe, roditelja (2), bake i djeda (4), prabake i pradjeda (8) i tako dalje. Međutim, broj osoba u takvom stablu eksponencijalno raste i na kraju će postati nemoguće visok. Naprimjer, danas živa osoba bi, sa preko 30 generacija koje sežu do visokog srednjeg vijeka, imala 230 ili otprilike 1.000 miliona predaka, više od ukupne svjetske populacije u to vrijeme.[2]

Ovaj paradoks se objašnjava zajedničkim precima, koji se naziva kolaps pedigrea. Umjesto da se sastoji od svih različitih individua, stablo može imati više mjesta koje zauzima jedna jedinka. Ovo se obično dešava kada su roditelji nekog pretka u srodstvu jedni s drugima (ponekad i sami ne znaju).[3][4] Naprimjer, potomci dva prva rođaka imaju najviše samo šest prabaka i pradjedova umjesto uobičajenih osam. Ovo smanjenje broja predaka je kolaps pedigrea. On sažima stablo predaka u usmjereni aciklički grafikon.

U nekim kulturama, rođaci i drugi odnosi su bili dozvoljeni, ohrabrivani ili se zahtevali da se udaju. Ovo je možda bilo da bi se zadržale rodbinske veze, bogatstvo i imovina unutar porodice (endogamija) ili jednostavno zato što je postojao ograničen broj potencijalnih bračnih partnera. Među kraljevskim/carskim članovima, česti zahtjevi da se vjenčaju samo drugi članovi kraljevske porodice rezultirali su smanjenim genofondom u kojem je većina osobaa bila rezultat opsežnog kolapsa pedigrea. Alfonso XII od Španije, naprimjer, imao je samo četiri prabake i pradjeda umjesto uobičajenih osam. Nadalje, dvoje od ovih prabaka i pradjedova, Karlo IV od Španije i Marija Luisa od Parme, koji su i sami bili prvi rođaci, bili su roditelji još jednog prabake i djeda, Marije Izabele od Španije. U suštini, Alfonsovi roditelji su bili dvostruki prvi rođaci, tj. njegova dva djeda su bila braća, a dvije bake su bile sestre, što znači da su postojala samo dva para prabaka i pradjeddovova, a ne četiri. Osim toga, svaki djed je oženio jednu od kćeri svoje sestre, tj. svaki je oženio svoju sororalnu nećakinju (sestrinu kćerku). Općenito, u mnogim kulturama mješoviti brakovi se često mogu dogoditi unutar malog sela, ograničavajući raspoloživi genski fond. Šablon:Chart top Šablon:Chart/start Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart/end Šablon:Chart bottom

Šablon:Chart top Šablon:Chart/start Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart/end Šablon:Chart bottom

Šablon:Chart top Šablon:Chart/start Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart Šablon:Chart/end Šablon:Chart bottom

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gundacker, Felix (2013). "Genealogical Dictionary" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 4. 2014.
  2. ^ Dawkins, Richard (1995). "All Africa and her progenies". River Out of Eden. New York: Basic Books. ISBN 978-0-465-06990-3.
  3. ^ Pattison, John E. (2001). "A New Method of Estimating Inbreeding in Large Semi-isolated Populations with Application to Historic Britain". HOMO: Journal of Comparative Human Biology. 52 (2): 117–134. doi:10.1078/0018-442X-00024. PMID 11802564.
  4. ^ Pattison, John E. (July–August 2007). "Estimating Inbreeding in Large Semi-isolated Populations: Effects of Varying Generation Length and of Migration". American Journal of Human Biology. 19 (4): 495–510. doi:10.1002/ajhb.20610. PMID 17546611. S2CID 22515923.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]