Nacionalni park Đerdap

Nacionalni park Đerdap
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Tvrđava Golubac
Najbliži grad	Kladovo, Srbija
Koordinate	43°57′08″N 19°47′39″E
Površina	636.08 km2
Osnovano	1975.
Upravljačko tijelo	Nacionalni park Đerdap

Nacionalni park Đerdap se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Srbije, na samoj međunarodnoj granici sa Rumunijom. Specifičan razvoj, vrlo povoljna đerdapska klima, složena geomorfologija klisura, kanjona i dubokih uvala, ovaj prostor izdvajaju kao jedinstveno evropsko područje flore i faune.

Flora Đerdapa se odlikuje raznovrsnošću i bogatstvom. Na prostoru parka opstaje preko 1100 biljnih vrsta. Raznolikost staništa i zajednica se odrazila i na faunu koja poput flore, nosi obilježje reliktnosti. Na ovom prostoru se mogu sresti medvjed, ris, vuk, šakal, štekavac, sova ušara, crna roda kao i mnoštvo drugih vrsta. Virovi Dunava i Đerdapskog jezera, staništa su najraznovrsnijih vrsta riba od kojih su najznačajniji: som, smuđ, klen, štuka, bucov, mrena, bodorka, crvenperka, deverika, šaran, kečiga. Pored Dunava, pecati se može i na jezeru Veliki Zaton (2 km od Majdanpeka).

Vrlo povoljni uslovi za život bili su razlog stalnog prisustva čovjeka o čemu svjedoče mnogi arheološki nalazi i kulturno-historijski spomenici, kao što su naselje Lepenski Vir, Golubački grad, ostaci Trajanovog mosta, Trajanove table, rimskog limesa, raznovrsni kasteli, do očuvanih primjera narodne srpske arhitekture. Preko puta Trajanove table, koja je inače vidljiva samo sa vode, sa rumunske strane je crkva i 40 metara visoka, u stijeni uklesana statua koja predstavlja starog rumunskog cara Decibela (Decebalus), koji se u I vijeku borio protiv Rimljana. Poslije nekoliko poraza, na kraju je 106. godine rimska vojska predvođena Trajanom odnijela pobjedu čime je tadašnja Rumunija postala rimska provincija, a Decibel je izvršio samoubistvo. Statua je rađena od 1994 – 2004 godine i koštala je preko milion dolara.

Na arheološkom lokalitetu "Okno" se nalazi prahistorijski rudnik (3800 – 3200 p.n.e), gde je pored 40-ak okana otkriven veliki broj alatki izrađenih od riječnih oblutaka i jelenskih rogova.|

Zaštićeno područje

Ukupna površina Nacionalnog parka iznosi 93.968 hektara, a zaštitnom zonom obuhvaćeno je 63.608 hektara pa je ovo najveći nacionalni park Srbije. Osnovni prirodni fenomen ovog područja je magična Đerdapska klisura kroz koju protiče rijeka Dunav.

Park se prostire na oko 100 km desne obale Dunava od Golupca do Karataša kod Kladova i obuhvata uzani šumoviti brdsko planinski pojas, širine 3–9 km uz Dunav, koji se izdiže iznad Dunava od 50-900 metara nadmorske visine. Ovo područje nacionalnim parkom je proglašeno 1975. godine.

Đerdap je međunarodno priznat i kao važno biljno područje (IPA); dominira 57 različitih, veoma složenih i raznolikih šumskih zajednica. Identifikovano je preko 1.100 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka, što čini više od četvrtine svih biljnih vrsta Srbije.

Mali kormorani u NP Đerdap

Orao kliktaš (Aquila pomarina)

Obična čigra (Sterna hirundo)

Crna čigra (Chlidonias niger)

Ramsarsko područje

Dio nacionalnog parka površine 66.525 ha, uz desnu obalu rijeke Dunav i Đerdapsku klisuru proglašen je 08.06.2020. godine za Ramsarsko područje pod brojem ID 2442).

Močvarna staništa sastoje se od otvorenog rezervoara vode, rijeka, potoka, bara i močvara sa pripadajućim vodenim biljkama, trskom i rubnim zajednicama vrbe (Salix spp.) i johe (Alnus glutinosa). Đerdap je izuzetno važan za ptice selice kao i one kojima je to stalno stanište, zbog svog geografskog položaja i činjenice da se velike vodene površine na lokalitetu rijetko smrzavaju. Zimi je prisutno i do 150.000 ptica, od kojih su većina patke, guske i labudovi. Lokalitet je također leglo za brojne zaštićene vrste kao što su obična čigra (Sterna hirundo) i crna čigra (Chlidonias niger), obe navedene u Aneksu I Direktive o pticama EU.

U posebno značajne vrste ptica za Đerdap spadaju: mali kormoran (Phalacrocorax pygmаeus), orao kliktavac (Aquila pomarina), patuljasti orao (Hieraeetus pennatus), belorepan (Haliaеetus albicilla), suri orao (Aquila chrysaetos), sivi soko (Falco pereginus), prdavac (Crex crex), crna roda (Ciconia nigra), buljina (Bubo bubo), uralska sova (Strix uralensis), ćuk (Otus scops), bela čiopa (Apus melba), daurska lasta (Hirundo daurica).