New Deal

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Franklin D. Roosevelt

New Deal (bs "nova raspodjela", "nova pogodba") bio je program iz 1933 godine za podsticanje američke ekonomije tokom Velike depresije. Pod predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom uveden je niz mjera za zapošljavanje stanovništva kao i reforme finansijskog tržišta.[1]

Berzovni krah 1929.[uredi | uredi izvor]

U oktobru 1929. dogodio se krah na njujorškoj berzi, nakon što su ulagači masovno rasprodali dionice kupljene djelimično na kredit. Uslijedila je Velika depresija. Došlo je do masovnog zatvaranja preduzeća širom SAD-a. U 19. vijeku nezaposleni su obično tražili posao na zemljoradničkim posjedima, tehnološkim napretkom i mehanizacijom poljoprivrede 30-tih godina to više nije bilo moguće.[1]

Izbori 1932.[uredi | uredi izvor]

John M. Keynes

Glavna tema izborne kampanje 1932. u SAD-u bilo je efektivno rješenje masovne nezaposlenosti. Predsjednički kandidat republikanaca Herbert Hoover smatrao je da će se privreda oporaviti prirodnim efektima te se zalagao za mjere štednje.[1][2]:

"Prosperity is just round the corner" (bs."Blagostanje je odmah iza ugla")[3]

Franklin D. Roosevelt, kandidat demokrata, zalagao se za masovnu centralizaciju i ukidanje socijalne nepravde (New Deal). Roosevelt pobjeđuje na izborima. Britanski ekonom John M. Keynes uputio je pismo Rooseveltu koje je 31. decembra 1933 objavljeno u New York Timesu. U tom pismu Keynes predlaže Rooseveltu stimulisanje cjelokupne ekonomije pod nazivom "National Industrial Recovery Act", (NRA).[3]

New Deal[uredi | uredi izvor]

Finansiranje[uredi | uredi izvor]

Da bi se omogućilo finansiranje reformi vlada je podigla porez na dobit na 79% i porez na nasljedstvo 77%.[4]

Prvi dio[uredi | uredi izvor]

U roku od 3 mjeseca donesen je niz zakona za oživljavanje privrede (eng. First New Deal). Veliki broj ljudi zaposlen je u izgradnji javne infrastrukture: parkova, mostova, aerodroma i javnih ustanova. Broj nezaposlenih smanjen je sa 13 miliona (1933.) na 7 miliona pred početak Drugog svjetskog rata.[5] Donesene je Zakon o olakšici za farmere (eng. Agricultural Adjustement Act, AAA) kojim su dobijali subvencije, potrebne 1935-1938 dok je trajao sušni period (eng. Dust Bowl).

Drugi dio[uredi | uredi izvor]

Plakat za uvođenje Social Security Act iz 30-tih godina.

Pod pritiskom desnih i lijevih grupacija Roosevelt uvodi niz privrednih i socijalnih mjera (eng. Second New Deal) za borbu protiv siromaštva, nezaposlenosti te stvaranje efikasne socijane mreže. Ustanova za potjecaj rada (eng. Work Progress Administration, WPA) postala je najvažnija institucija koja je nudila posao umjesto socijalne pomoći. Prave se škole, javne ustanove, kina, muzeji, pozorišta. U sklopu Saveznih projekata za pozorišta, umjetnost i pisanje (eng. Federal Theater Project, Federal Art Project i Federal Writers Project) upošljavaju se mnogi pisci, slikari, glumci i muzičari.Kao najvažnija reforma je uvođenje Zakona o socijalnom osiguranju (eng. Social Security Act). Time su preduzeća i uposleni uplaćivali uzajamni doprinos za penzionere, invalide i nezaposlene.[1]

Reforma finansijskog sektora[uredi | uredi izvor]

Carter Glass sekretar državnih finansija (eng. Treasure Secretary) i Henry B. Steagall pokrovitelj Komiteta banaka i valute (eng. House Banking and Currency Committee) predlažu 1933. zakon o reformi finansijskog sektora pod nazivom Glass-Steagallov zakon koji je 16. juna potpisan. Glass Steagallov zakon je razdvajao komercijalne poslove banaka od špekulacije (eng. investment banking).[6] Osniva se i fond za zaštitu depozita (eng .Federal Deposit Insurance Corporation, FDIC)[7] gdje svaka banka uplaćuje određeni doprinos za osiguranje štediša.

Planirani državni udar[uredi | uredi izvor]

15. marta 1933 izvršen je pokušaj atentata na Roosevelta, no hitac iz pištolja koji je ispalio Giuseppe Zangara ubio je Cermaka gradonačelnika Chicaga. 20. novembra 1934 pred Američkim kongresom pojavio se general-major Smedley D. Butler koji je upozorio da postoji zavjera protiv Roosevelta. Butler je pod zakletvom izjavio da su osobe iz finansijskog sektora planirale, po uzoru na Vajmarsku republiku i tadašnju Italiju , uvesti fašistički režim u SAD-u. Naveo je imućne porodice DuPont, Morgan, Raskob i Murphy koje su neredima i demonstracijama htjele svrgnuti Roosevelta. Nije moglo biti utvrđeno je li stvarno postojala zavjera i da li pokušaj atentata ima veze s tim.[8]

Kritika ekonoma[uredi | uredi izvor]

Ekonom Robert Murphy kritikuje Hoovera i Roosevelta zbog sprovođenja intervencionizma. Navodi da su mjere samo produžile krizu i oporavak tržišta. Uzrok krize vidi u politici Američke centralne banke koja je davala kredite s niskim kamatama za špekulaciju.[9] S tom tezom slaže se i Milton Friedman.[10]

Razno[uredi | uredi izvor]

1936. Roosevelt opet pobjeđuje na izborima, osvojivši veći broj glasova nego 1932.[1] Tada je u Madison Square Gardenu održao govor kojim je još jednom istakao značaj reformi tokom New Deala:

Morali smo se sukobiti sa starim protivnicima: monopolima privrede i finansija, bezobzirnim bankama, klasnim neprijateljstvom, partikuizmom, ratnim profiterima. Oni su vladu SAD-a smatrali samo oruđem za svoje poslove. Mi sada znamo da je vladavina organizovanog novca isto opasna kao i vladavina organizovane rulje. Nikad prije kao danas ove snage nisu bile ujedinjene protiv jednog kandidata. Složni su u svojoj mržnji na mene, tim sam zadovoljan.

– Franklin D. Roosevelt govor iz 1936. [11][12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Historija Velike depresije usa.usembassy.de pristupljeno 6. 8.2014 (en)
  2. ^ U Vajmarskoj republici kanceral Henrich Brünning je mjerama štednje od 1930. pogoršao stanje i izazvao još veću deflaciju što je olakšalo Hitleru na čelu NSDAP-a da dobije izbore. Vidi Brünings Deflationspolitik Arhivirano 14. 1. 2013. na Wayback Machine
  3. ^ a b Svjetska privredna kriza Arhivirano 16. 8. 2011. na Wayback Machine keynes-gesellschaft.de pristupljeno: 6. 8.2014 (de)
  4. ^ Ulrike Herrmann,Mehr Steuerabgaben wären ein kontrollierter Vermögensverlust von Roosevelt lernen sa taz.de objavljeno 26.10.2011, pristupljeno 17.4.2015 (de)
  5. ^ New Deal iz wirtschaftslexikon24.com pristupljeno 6. 8.2014 (de)
  6. ^ Banking Act of 1933, commonly called Glass-Steagall Arhivirano 28. 4. 2015. na Wayback Machinefederalreservehistory.org, pristupljeno 21.4.2015 (en)
  7. ^ Glass-Steagall Act (1933) topics.nytimes.com; pristupljeno 7.8.2014 (en)
  8. ^ Franklin D. Roosevelt i uspjeh njegovog programa protiv Velike depresije bueso.de, objavljeno 24. 3.2003; pristupljeno: 7. 8.2014 (de)
  9. ^ Gérard Bökenkamp, "Kritika spram New Deala", liberalesinstitut.wordpress.com, objavljeno 13. 1.2010; pristupljeno: 7. 8.2014 (de)
  10. ^ Hankel, Wilhelm, Die EURO-Lüge ... und andere volkswirtschaftliche Märchen: Eine volkswirtschaftliche Märchensammlung, 2010,Signum-Verlag GmbH + Co. KG ISBN 978-3-85436-392-7 (de)
  11. ^ Paul Krugman, Nach Bush, Das Ende der Neokonservativen und die Stunde der Demokraten, (The Conscience of a Liberal) Frankfurt / New York 2008,S. 55 ff.: pristupljeno 17.4.2015 (de)
  12. ^ Original na engleskom jeziku: "We had to struggle with the old enemies of peace—business and financial monopoly, speculation, reckless banking, class antagonism, sectionalism, war profiteering. We know now that Government by organized money is just as dangerous as Government by organized mob. Never before in all our history have these forces been so united against one candidate as they stand today. They are unanimous in their hate for me—and I welcome their hatred." kompletan govor na :Speech at Madison Square Garden (October 31, 1936) pristupljeno 13.5.2015 (en)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=New_Deal&oldid=3251951"