OTOR

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
OTOR
Identifikatori
AliasiOTOR
Vanjski ID-jeviOMIM: 606067 MGI: 1888678 HomoloGene: 10600 GeneCards: OTOR
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 20 (čovjek)
Hrom.Hromosom 20 (čovjek)[1]
Hromosom 20 (čovjek)
Genomska lokacija za OTOR
Genomska lokacija za OTOR
Bend20p12.1Početak16,748,358 bp[1]
Kraj16,770,062 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 2 (miš)
Hrom.Hromosom 2 (miš)[2]
Hromosom 2 (miš)
Genomska lokacija za OTOR
Genomska lokacija za OTOR
Bend2|2 G1Početak142,920,393 bp[2]
Kraj142,923,633 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_020157

NM_020595

RefSeq (bjelančevina)

NP_064542

NP_065620

Lokacija (UCSC)Chr 20: 16.75 – 16.77 MbChr 2: 142.92 – 142.92 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Otoraplin je protein koji je kod ljudi kodiran genom i OTOR.[5][6]

Protein koji kodiran ovim genom izlučuje se putem Golgijevog aparata i može funkcionirati u razvoju i održavanju hrskavice. Česti polimorfizam u početku translacije kodona ovog gena može ukinuti prevođenje i može biti povezan sa oblicima gluhoće. Ovaj gen je član porodice gena aktivnosti koji inhibiraju melanom. Pored toga, postoje alternativna, poliA mjesta za ovaj gen..[6]

Kloniranje i ekspresija[uredi | uredi izvor]

Tokom velike analize EST sekvencija ljudske fetusne pužnice, Robertson et al. (2000) identificirali su novi gen, nazvan OTOR. Također su izolirali ortologne gene kod miša, kokoši i žabe, skriningom biblioteka cDNK unutrašnjeg uha. Rendtorff et al. (2001) nezavisno su identificirali OTOR, koji su nazvali MIA (MIA), tokom potrage za EST klasterima specifičnim za pužnice. Cohen-Salmon et al. (2000) klonirali su mišji gen Otor, koji su nazvali protein izveden iz fibrocita (Fdp), koristeći biblioteku cDNK mišje pužnice i RACE sa 5 glavnih primeraka. Ljudski OTOR kodira protein od 128 aminokiselina, s predviđenim signalnim peptidom sekrecije. Protein dijeli visok identitet sekvence s ortolozima miša (90%), kokoši (80%), žaba (60%) i srodnim ljudskim CDRAP / MIA proteinom (601340) (43%).

Ekspresijom OTOR-a u kulturama sisarskih ćelija sisara, Rendtorff el al. (2001) pokazali su da se OTOR prevodi kao približno 15-kD polipeptid koji je sastavljen u kovalentno povezan homodimer, modificiran sulfacijom i izlučen iz ćelija putem Golgijevog aparata. Analizom Northern blot-a, Robertson et al. (2000) detektirali su ekspresiju glavnih 1,1-kb i manjih 1,8- i 4-kb OTOR transkripata u ljudskoj pužnici. Koristeći RT-PCR i hibridizaciju in situ, Rendtorff et al. (2001) otkrili su ekspresiju OTOR specifičnu za ćelijski sloj ispod senzornog epitela pužnice i predvorja unutrašnjeg uha ljudskog fetusa.

Koristeći hibridizaciju in situ na pužničnim presjecima piletine, Robertson et al. (2000) otkrili su OTOR u područjima vanćelijskog matriksa koji podržava susjedne senzorne ćelije dlake. Ova područja kokošjeg gena analogna su spiralnom limbusu sisara, koštanoj spiralnoj lamini i spiralnom ligamentu. Koristeći RT-PCR, Cohen-Salmon et al. (2000) otkrili su mišju ekspresiju OTOR-a u pužnici, sa slabom ekspresijom u očima, hrskavicama i mozgu. Otkrili su embrionsku ekspresiju. od E10,5 nadalje u mezenhimu koji okružuje epitel. Hibridizacijom in situ otkrili su ekspresiju OTOR-a na E17,5 u fibrocitima koji okružuju pužnicu i vestibulski kanal. Nakon rođenja, ekspresija je otkrivena u svim tipovimaa fibrocita u spiralnom ligamentu iza stria vascularis. Cohen-Salmon et al. (2000) tretirali su mikrodisecirane kulture Otor antisens oligonukleotidima što je rezultiralo značajnim smanjenjem hondrogeneze. Zaključili su da Otor može imati ulogu u ranoj hondrogenezi periočnog mezenhima i može biti kandidat za oblike gluhoće povezane sa malformacijama očne kapsule. Rendtorff et al. (2001) izvijestili su jo čestom polimorfizmu u inicijacijskom kodonu prevođenja OTOR-a (ACG umjesto ATG). Od 505 analiziranih nepovezanih osoba, bilo je 9,5% heterozigotnih ACG / ATG. Alel ACG nije uspio usmjeriti sintezu OTOR proteina u transficiranim ćelijama. Zaključili su da OTOR može doprinijeti disfunkciji unutarnjeg uha kod ljudi.

Mapiranje[uredi | uredi izvor]

Pomoću FISH-tehnologije, Robertson et al. (2000) lokalizirali su OTOR gen na hromosomskoj pozuiciji 20p11.23-p12.1. Robertson et al. (2000) i Rendtorff et al. (2001) identificirali su OTOR sekvencu u ljudskom genomskom klonu preslikanom na hromosom 20p11.22-p12.2. Koristeći analizu STS sekvence, Cohen-Salmon et al. (2000) lokaliziralio su OTOR na hromosom 20p11. Interspecifičnom povratnom analizom, Cohen-Salmon et al. (2000) lokalizirali su Otor gen miša na područje sintetske homologije na hromosomu 2.[7][8][9]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

1020304050
MARILLLFLPGLVAVCAVHGIFMDRLASKKLCADDECVYTISLASAQEDY
NAPDCRFINVKKGQQIYVYSKLVKENGAGEFWAGSVYGDGQDEMGVVGYF
PRNLVKEQRVYQEATKEVPTTDIDFFCE

C: Cistein D: Asparaginska kiselina E: Glutaminska kiselina F: Fenilalanin G: Glicin H: Histidin I: Izoleucin: K: Lizin L: Leucin M: Metionin N: Asparagin P: Prolin Q: Glutamin R: Arginin S: Serin T: Treonin V: Valin W: Triptofan Y: Tirozin

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000125879 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000027416 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Robertson NG, Heller S, Lin JS, Resendes BL, Weremowicz S, Denis CS, Bell AM, Hudspeth AJ, Morton CC (Sep 2000). "A novel conserved cochlear gene, OTOR: identification, expression analysis, and chromosomal mapping". Genomics. 66 (3): 242–8. CiteSeerX 10.1.1.327.2446. doi:10.1006/geno.2000.6224. PMID 10873378.
  6. ^ a b "Entrez Gene: OTOR otoraplin".
  7. ^ Cohen-Salmon, M., Frenz, D., Liu, W., Verpy, E., Voegeling, S., Petit, C. Fdp, a new fibrocyte-derived protein related to MIA/CD-RAP, has an in vitro effect on the early differentiation of the inner ear mesenchyme. J. Biol. Chem. 275: 40036-40041, 2000. [PubMed]: 10998416
  8. ^ Rendtorff, N. D., Frodin, M., Attie-Bitach, T., Vekemans, M., Tommerup, N. Identification and characterization of an inner ear-expressed human melanoma inhibitory activity (MIA)-like gene (MIAL) with a frequent polymorphism that abolishes translation. Genomics 71: 40-52, 2001. [PubMed]: 11161796
  9. ^ Robertson, N. G., Heller, S., Lin, J. S., Resendes, B. L., Weremowicz, S., Denis, C. S., Bell, A. M., Hudspeth, A. J., Morton, C. C. A novel conserved cochlear gene, OTOR: identification, expression analysis, and chromosomal mapping. Genomics 66: 242-248, 2000. [PubMed: 10873378.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]