Pelagija Bjelousova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pelagija Bjelousova

Pelagija Denisova Bjelousova (ruski: Пелагея Белоусова; 19041968) je bila ruska komunistkinja, prva supruga Josipa Broza Tita i pripadnica sovjetske opozicije od kraja 1920-ih, zbog čega je robijala.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 1904. godine u selu Mihajlovka, kod Omska. Potiče iz seljačke porodice i nije stekla nikakvo više obrazovanje.

Brak sa Brozom[uredi | uredi izvor]

Josipa Broza je upoznala kao ratnog zarobljenika kada ga je spasila od Kolčakovih kontrarevolucionara. Udala se za njega 1918. kada je imala 14 godina[1] ili 15 godina.[2] Prvo su sklopili crkveni, a zatim i građanski brak. Prvo dete im je umrlo, a kasnije Pelagija rađa još troje dece. Zlatica i Hinko su umrli kao diecaj, a Žarko je rođen 2. februara 1924. godine.

Nakon rata, zajedno su se preselili u Hrvatsku. U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca su došli 1920. godine. Ona se bavila domaćinstvom i djecom, a jedno vrijeme je radila u fabrici namještaja. Radila je i u sindikatu i partiji. Postala je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1926. godine, a od 1927. je bila u ženskoj sekciji Centralnog komiteta KPJ. Pomagala je revolucionarima u zatvoru, organizovala bjekstva revolucionara iz zatvora, radila u ilegalnoj štampariji, širila partijsku literaturu. Učestvovala je u demonstracijama i više puta bila hapšena.

Opozicija u Moskvi[uredi | uredi izvor]

Posle Titovog hapšenja 1928. godine Pelagija se zajedno sa sinom Žarkom vraća u Rusiju, gde je radila u Komenterni. Oko 1929. godine pristupa ilegalnoj opozicionoj trockističkoj grupi, u čijem vodstvu je bio dr Ante Ciliga.[3] Grupa je ilegalno distribuirala tekstove Trockog i imala tiesnej veze sa fabričkim radnicima.[4]

Tito i Pelagija su se zvanično razveli aprila 1936. godine, nakon čega je Broz oženio Luciju Bauer, a Pelagija se udala za fotografa Kominterne Petra Izmailoviča Raguljeva.

Robija[uredi | uredi izvor]

1938. godine Pelagija je iznenada uhapšena u toku Velike čistke zbog veze sa levim krilom KPJ[5] i optužena da "sabotira uvođenje socijalizma u SSSR".[6] Njeno hapšenje umalo nije koštalo života Tita, koji je takođe osumnjičen za trockizam.[3]

Broz je po dolasku u Moskvu 24. kolovoza 1938. godine saznao da su uhićene kao imperijalistički špijuni njegova bivša supruga Pelagija Belousova i tadašnja supruga Lucia Bauer, koja je već bila streljana. 27. rujna 1938. Tito funkcionerima Kominterne Dimitrovu i Manuilskom piše da se »osjeća krivim što zbog nedostatka budnosti nije primijetio izdajničke postupke svojih supruga[7] Broz je Kominterni da pismenu izjavu u kojoj denuncira svoje dve žene - za Pelagiju je napisao da je nemoralna osoba i da mrzi svoga sina Žarka, a za Anu da je bila politički naivna i nerazvijena, te da je to velika mrlja na njegovom partijskom radu.[8]

Početkom rata Pelagija je puštena iz logora, a 1944. sa Raguljevim je dobila ćerku Ninu, koja je kasnije postala inženjer.[9]

Pelagija je ponovo uhapšena 1948. godine, poslije Titovog sukoba sa Staljinom, i na montiranom procesu osuđena na deset godina zatvora. Poslije Staljinove smrti, 1957. godine je puštena iz zatvora, ali joj je zabranjeno da živi u Moskvi. Do 1967. živela je i radila u gradu Istra u Moskovskoj oblasti.

Pred samu smrt posetio ju je sin Žarko, koji se tada prvi put sreo sa sestrom Ninom. Pelagija je umrla marta 1967. godine, a urna joj je položena na Novdevičjem groblju u Moskvi.[9]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276062-%D0%9E%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%87%D1%83%D0%BD-%D1%81%D0%B0-%D0%B6%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B0
  2. ^ http://www.index.hr/black/clanak/sve-zene-josipa-broza-tita-nije-diskriminirao-i-obozavao-je-obline/666317.aspx
  3. ^ a b http://www.left-dis.nl/uk/cileng.htm
  4. ^ Ante Ciliga, The Russian Enigma[mrtav link] (55-56)
  5. ^ http://www.coldwar.ru/conflicts/yugoslaviya/tito.php
  6. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 7. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ Ridley, str. 151, objavio A. Vaksberg u knjizi Hotel Lux, Pariz 1993
  8. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 23. 7. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ a b http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:279675-Razvod-zbog-partije

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Dedijer Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (prvi i drugi tom). „Mladost“, Zagreb i Liburnija, Rijeka 1981. godina.
  • Vladimir Dedijer Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (treći tom). Beograd 1984. godina.
  • Džasper Ripli Tito. „Mir“ Novi Sad, 1998. godina.