Pierre Béarn

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Pierre Béarn
Rođenje 15. septembar 1902.
Bukurešt, Rumunija
Smrt 27. oktobar 2004.
Pariz, Francuska

Pierre Béarn (Bukurešt, Rumunija, 15. septembar 1902. - Pariz, 27. oktobar 2004.), francuski književnik.

Osoba višestrukih vrijednosti, novinar, romansijer, poet, fabulist i humanist, Pierre Béarn, stogodišnjak od 15. juna 2002. Od svojih 9 godina, počinje pisati u argotu, na svom „naravnom“ jeziku. Sa 14 godina, postaje radnik, mehaničar, da bi financijski pomagao svojoj majci, nakon prerane očeve smrti. Taj radnički život nadahnuo mu je pjesmu iz koje je izišao jedan od slogana majskih „šezdesetosmaša“ métro-boulot-dodo koji razotkriva uslove života radničke klase.

Kao zapovjednik jedne laže za evakuaciju mornara zarobljen je od Nijemaca, i zatvoren u koncentracionom logoru Aintree. Osnovna tematika tadašnje njegove poezije jesu more i rat.

Nakon rata odlazi u Afriku kao ataše za štampu. Fasciniran tim kontinentom, donijet će otuda jedan roman i dobar broj pjesama. Radio animator, on preuzima 1954. emisiju “Poezija nije mrtva”. Godine 1969., kreira jednu tromjesečnu reviju Most. Godine 1975. povlači se u Montlhéry koji ga je zarobio svojim spokojstvom i vedrinom, Što će mu omogućiti da napiše još brojna djela. Godine 1998., pojavljuje se prvi tom njegovih sabranih djela «Duga» , zatim izlazi «Nebo mog života», kojeg 1999. slijedi drugi tom “300 basni sadašnjosti”. Treći tom je u pripravi, u njemu će biti pjesnikova ljubavna poezija.

Na nesreću nepriznat od javnosti, Pierre Béarn je ipak primio niz književnih nagrada koje visoko pozicioniraju njegovo djelo: prix Verlaine 1940., le Grand Prix International de Poésie, dodijeljen od generala de Gaullea 1971., le Grand prix de l’Académie française 1981. i le Grand Prix de Poésie de l’Académie française za cjelinu svojih basni godine 1995.

Odlikovan je Kolajnom Pokreta otpora za sudjelovanje u oslobađanju Pariza 1944. kao i Legiju časti 1990., od predsjednika François Mitterranda. Imenovan je časnikom Nacionalnih zasluga 1995. od Jacquesa Chiraca i komandorom Reda umjetnosti i književnosti godine 2000., od ministrice kulture, Catherine Tasca.

Preminuo je 27. oktobra 2004. u svojoj 103. godini života.