Požar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Požar

Požar je nekontrolisano sagorijevanje, koje nanosi materijalne gubitke i dovodi do ugrožavanja ljudskog života. Historijski požari su smatrani kao velika opasnost. Uprkos modernim metodama gašenja kako i novom tehnologijom požari još uvijek predstavljaju veliku opasnost kako za stanovništvo tako i za imovinu. Nekontrolisano sagorijevanje je praćeno oslobađanjem toplote i produkata sagorijevanja, koji mogu imati toksične osobine. Dim koji nastaje pri sagorijevanju otežava kretanje i orijentaciju ljudi. Da bi došlo do gorenja potrebno je da su istovremeno prisutni: materijal koji može da gori, toplota dovoljna da zapali gorivi matreijal i vazduh (prisustvo kisika).

Podjela požara[uredi | uredi izvor]

Simboli Vrsta požara


Požari se razlikuju prema mjestu nastanka, vrsti materijala koji gori, obimu, fazi razvoja, itd. Prema mjestu nastajanja dijele se na unutrašnje i spoljne požare. Prema vrsti gorive materije po evropskoj klasifikaciji požari se svrstavaju u pet klasa: A, B, C, D i F.[1]

Klasa A[uredi | uredi izvor]

U klasu A se svrstavaju požari čvrstih materijala koji sagorijevaju plamenom i žarom, npr. drvo, papir i slični materijali. Požari klase A se najčešće gase vodom.

Klasa B[uredi | uredi izvor]

U klasu B se svrstavaju požari zapaljivih tečnosti, koje se ne miješaju sa vodom, npr. derivati nafte, rastvarači, boje, lakovi, masti, itd. Za gašenje se koristi prah, ugljik dioksid ili pjena.

Klasa C[uredi | uredi izvor]

U klasu C spadaju požari gorivih gasova, npr. metan, propan, butan, acetilen, itd. Za gašenje se najčešće koristi prah.

Klasa D[uredi | uredi izvor]

U klasu D spadaju požari lahkih metala, npr. aluminij, magnezij i njihove legure. Za gašenje se koriste samo suha sredstva (prah, suhi kvarcni pijesak, strugotina sivog ljeva).

Klasa F[uredi | uredi izvor]

U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.

Po evropskoj normi EN2, ranije je bila predviđena i klasa požara E. Trebala je vrijediti za požare u električnim instalacijama slabe struje (do 1.000 volti). Međutim, ta norma je odbačena, tako da se vatrogasni aparati mogu koristiti kod instalacija slabe struje, sve dok se poštuje najmanja propisana sigurnosna udaljenost navedena na vatrogasnom aparatu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ISO 3941:2007

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]