Polisomija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razlikovati: Polisemija.
Normalni kariotip
Trisomija 21 – Downov sindrom, primjer polisomije na hromosomu 21

Polisomija je stanje koje se nalazi kod mnogih vrsta, uključujući gljive, biljke, insekte i sisare, u kojem organizam ima barem jedan hromosom više od normalnog, tj. ima tri ili više kopija hromosoma, a ne očekivane dvije kopije.[1] Većina eukariotskih vrsta su diploidne, što znači da imaju dva seta hromosoma, dok su prokarioti haploidni, koji sadrže po jedan hromosom u svakoj ćeliji. Aneuploidi posjeduju brojeve hromosoma koji nisu tačni višekratnici haploidnog broja i polisomija je tip aneuploidija.[2] Kariotip je skup hromosoma u organizmu, a sufiks -somija koristi se za imenovanje aneuploidnih kariotipova. Ovo se ne smije brkati sa sufiksom -ploidija, koji se odnosi na broj kompletnih hromosomskih setova.

Polisomija je obično uzrokovana nerazdvajanje m (neuspjehom da se par homolognih hromosoma odvoji) tokom mejoze, ali također može biti posljedica translokacijske mutacije (hromosomska abnormalnost uzrokovana preuređivanjem dijelova između nehomolognih hromosoma). Polisomija se nalazi u mnogim bolestima, uključujući Downov sindrom kod ljudi gdje oboljele osobe imaju tri kopije (trisomija) hromosoma 21.[3]

Polisomsko naslijeđe se javlja tokom mejoze kada se hijazme formiraju između više od dva homologna partnera, proizvodeći multivalentne hromosome.[1] Autopoliploidi mogu pokazivati polisomijsko nasljeđivanje svih grupa veza, a njihova plodnost može biti smanjena zbog neuravnoteženog broja hromosoma u gametima.[1] U tetrasomijskom nasljeđivanju', četiri kopije grupe povezivanja umjesto od dva (tetrasomija) sortiraju hromosome dva po dva.[1]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Tipovi polisomija su kategorizirani na osnovu broja dodatnih hromosoma u svakom skupu, označenih kao diploidi (2n) sa dodatnim hromosomom različitog broja. Naprimjer, polisomija sa tri hromozoma naziva se trisomija, polisomija sa četiri hromozoma naziva se tetrasomija, itd.:[4]

Broj hromosoma Naziv Opis Primjeri
3 Trisomija Tri kopije hromosoma, 2n + 1 Downov sindrom (trisomija 21), Edwardsov sindrom (trisomija 18) ili Patauov sindrom (trisomija 13)[3]
4 Tetrasomija Četiri kopije hromosoma, 2n + 2 Tetrasomija 9p, tetrasomija 18p[5]
5 Pentasomija Pet kopija hromosoma, 2n + 3 Pentasomija XXXXX ili 49, XXXXX)[6]
6 Heksasomija Šest kopija hromosoma, 2n + 4 Mozaična heksasomija 21 ili parcijalna heksasomija 15[7]
7 Heptasomija Sedam kopija hromosoma, 2n + 5 Heptasomija 21 kod akutne mijeloidne leukemije[8]
8 Oktosomija Osam kopija hromosoma, 2n + 6 Oktosomija u jesetri (Acipenser baerii, A. persicus, A. sinensis i A. transmontanus)[9]
9 Nanosomija Devet kopija hromosoma, 2n + 7 Nanosomija u kongenitalnoj polidistrofiji skeleta [10]
10 Dekasomija Deset kopija hromosoma, 2n + 8 Dekasomija 8 kod histolitskog karcinoma[11]

Spolni hromosomi[uredi | uredi izvor]

Neki od najčešćih genetičkih poremećaja su abnormalnosti spolnih hromosoma, ali polisomije se rijetko javljaju.[12] Polisomija 49,XXXXY javlja svakih 1 od 85.000 novorođenih muškaraca.[13] Incidencija drugih polisomija X (48,XXXX, 48,XXXY, 48,XXYY) je rjeđa od 49,XXXXY.[14] Polisomija Y (47,XYY; 48,XYYY; 48,XXYY; 49,XXYYY) javlja se kod 1 od 975 muškaraca i može uzrokovati psihijatrijske, socijalne i somatske abnormalnosti.[15] Polisomija X može uzrokovati mentalnu i razvojnu retardaciju i fizičke malformacije. Klinefelterov sindrom je primjer polisomije X sa kariotipom 47, XXY. Polisomije X hromosoma mogu biti naslijeđene ili od jednog materinskog (polisomija 49, X) ili očinskog (polisomija 48, X) hromosoma X.[12] Polisomiju spolnih hromosoma uzrokuju uzastopne nedisjunkcije u mejozi I i II.[6]

Kariotip polisomije Y (XYY)
Primjer polisomije X (47,XXY, Klinefelterov sindrom)
Efekti polisomije X kao što se vidi kod Klinefelterovog sindroma

Autosomi[uredi | uredi izvor]

Hromosom 7[uredi | uredi izvor]

Gen CFTR na hromosomu 7

U karcinomu skvamoznih ćelija, protein iz receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR) gen je često preeksprimiran u vezi sa polisomijom Hromosom 7hromosoma 7, tako da se hromosom 7 može koristiti za predviđanje prisustva EGFR-a u karcinomu skvamoznih ćelija.[16] U kolorektumskom karcinomu, ekspresija EGFR-a je smanjena s polisomijom 7, što čini polisomiju 7 lakšom za otkrivanje i može se koristiti za sprječavanje pacijenata da imaju nepotrebno liječenje raka.[17]

Hromosom 8[uredi | uredi izvor]

AML-M2 povezan sa abnormalnošću hromosoma 8

Tetrasomija i heksasomija 8 su rijetke u poređenju s trizomijom 8, koja je najčešći kariotipski nalaz kod akutne mijeloidne leukemije (AML) i mijelodisplazijskog sindroma (MDS).[18] AML, MDS ili mijeloproliferativni poremećaj (MPD) s visokom incidencijom sekundarnih bolesti i šestomjesečnom stopom preživljavanja povezani su s sindromom polisomije 8.[19]

Hromosom 17[uredi | uredi izvor]

Prekomjerna ekspresija HER2/neu gena na hromosomu 17 i neki tipovi polisomije prijavljena je u 8-68% karcinoma dojke.[20] Ako se gen HER-2/neu ne amplifikuje u slučaju polisomije, proteini mogu biti pretjerano eksprimirani i mogu dovesti do tumerogeneze.[21] Polisomija 17 može zakomplikovati tumačenje rezultata testiranja HER2 kod pacijenata sa rakom. Polisomija hromosoma 17 možda neće biti prisutna kada je centromera pojačana, pa je kasnije otkriveno da je polisomija 17 rijetka. Ovo je otkriveno korišćenjem uporedne genomske hibridizacije sekvence, alternative zasnovane na DNK za kliničku procjenu broja kopija gena HER2.[22]

Trisomija 21[uredi | uredi izvor]

Nuhalni edem kod Downovog sindroma Dr. W. Moroder

Trisomija 21 je oblik Downovog sindroma koji se javlja kada postoji dodatna kopija hromosoma 21. Rezultat je genetičko stanje u kojem osoba ima 47 hromosoma umjesto uobičajenih 46. Tokom razvoja jajne ćelije ili sperme, hromosom 21 se ne odvaja ni tokom razvoja jajne ćelije ili sperme. Rezultat je ćelija koja ima 24 hromosoma. Ovaj dodatni hromozom može uzrokovati probleme s načinom na koji se razvijaju tijelo i mozak.[23]

Tetrasomija 9p[uredi | uredi izvor]

Tetrasomija 9p je rijetko stanje u kojem ljudi imaju mali dodatni hromosom koji sadrži dvije kopije dijela hromosoma 9, pored toga što imaju i dva normalna hromosoma 9. Ovo stanje može se dijagnosticirati analizom uzorka krvi osobe jer se 9p nalazi u visokim koncentracijama u krvi. Ultrazvuk je još jedan alat koji se može koristiti za identifikaciju tetrasomije 9p kod novorođenčadi prije rođenja. Preneonatusni ultrazvuk može otkriti nekoliko uobičajenih karakteristika uključujući: ograničenje rasta, ventrikulomegaliju, rascjep usne ili nepca i bubrežne anomalije.[24]

Tetrasomija 18p[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Tetrasomija 18p

Tetrasomija 18p nastaje kada se kratki krak hromosoma 18 pojavi četiri puta, a ne dvaput, u tjelesnim ćelijama. Smatra se rijetkom bolešću i obično se ne nasljeđuje. Čini se da je mehanizam formiranja 18p rezultat dva nezavisna događaja: pogrešna podjela centromera i nedisjunkcija.[25] Karakteristična obilježja tetrasomije 18p uključuju, ali nisu ograničene na: usporavanje rasta, skoliozu, abnormalnu magnetnu rezonancu mozga, kašnjenje u razvoju i razrokost.[25]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Rieger, R.; Michaelis, A.; Green, M.M. (1968). A glossary of genetics and cytogenetics: Classical and molecular. New York: Springer-Verlag.
  2. ^ White, Michael James Denham (1937). The Chromosomes. London: Methuen & Co., Ltd. str. 55.
  3. ^ a b Griffiths, AJF; Miller JH; Suzuki DT; et al. (2000). An Introduction to Genetic Analysis: Aneuploidy (7th izd.). New York: W.H. Freeman & Co. Pristupljeno 24. 3. 2014.[potrebna stranica]
  4. ^ Anthony J. F. Griffiths (1999). An introduction to genetic analysis (7. ed., 1. print. izd.). New York: Freeman. ISBN 978-0-7167-3520-5.
  5. ^ Calvieri F, Tozzi C, Benincori C, et al. (august 1988). "Partial tetrasomy 9 in an infant with clinical and radiological evidence of multiple joint dislocations". European Journal of Pediatrics. 147 (6): 645–8. doi:10.1007/bf00442483. PMID 3181206. S2CID 20302464.
  6. ^ a b Celik A, Eraslan S, Gökgöz N, et al. (juni 1997). "Identification of the parental origin of polysomy in two 49,XXXXY cases". Clinical Genetics. 51 (6): 426–9. doi:10.1111/j.1399-0004.1997.tb02504.x. PMID 9237509. S2CID 34190928.
  7. ^ Huang B, Bartley J (septembar 2003). "Partial hexasomy of chromosome 15". American Journal of Medical Genetics Part A. 121A (3): 277–80. doi:10.1002/ajmg.a.20182. PMID 12923871. S2CID 41001200.
  8. ^ Fabarius A, Li R, Yerganian G, Hehlmann R, Duesberg P (januar 2008). "Specific clones of spontaneously evolving karyotypes generate individuality of cancers". Cancer Genetics and Cytogenetics. 180 (2): 89–99. doi:10.1016/j.cancergencyto.2007.10.006. PMID 18206533.
  9. ^ Ludwig A, Belfiore NM, Pitra C, Svirsky V, Jenneckens I (juli 2001). "Genome duplication events and functional reduction of ploidy levels in sturgeon (Acipenser, Huso and Scaphirhynchus)". Genetics. 158 (3): 1203–15. doi:10.1093/genetics/158.3.1203. PMC 1461728. PMID 11454768.
  10. ^ Schachter M (1949). "[Nanosomy by congenital skeletal polydystrophy – correlation with a maternal gestational deficiency]". Athena (jezik: italijanski). 15 (6): 141–3. PMID 15409638.
  11. ^ Mori M, Matsushita A, Takiuchi Y, et al. (juli 2010). "Histiocytic sarcoma and underlying chronic myelomonocytic leukemia: a proposal for the developmental classification of histiocytic sarcoma". International Journal of Hematology. 92 (1): 168–73. doi:10.1007/s12185-010-0603-z. PMID 20535595. S2CID 25682085.
  12. ^ a b Leal CA, Belmont JW, Nachtman R, Cantu JM, Medina C (oktobar 1994). "Parental origin of the extra chromosomes in polysomy X". Human Genetics. 94 (4): 423–6. doi:10.1007/bf00201605. PMID 7927341. S2CID 23275179.
  13. ^ Kleczkowska A, Fryns JP, Van den Berghe H (septembar 1988). "X-chromosome polysomy in the male. The Leuven experience 1966–1987". Human Genetics. 80 (1): 16–22. doi:10.1007/BF00451449. PMID 3417301. S2CID 7308546.
  14. ^ de Grouchy J, Turleau C (oktobar 1986). "Microcytogenetics 1984". Experientia. 42 (10): 1090–7. doi:10.1007/BF01941282. PMID 3533601. S2CID 32070898.
  15. ^ Elias, Sherman; Shulman, Lee P. (2009). "Males with Polysomy Y and Females with Polysomy X". The Global Library of Women's Medicine. doi:10.3843/GLOWM.10358. Pristupljeno 21. 4. 2014.
  16. ^ Couceiro P, Sousa V, Alarcão A, Silva M, Carvalho L (2010). "Polysomy and amplification of chromosome 7 defined for EGFR gene in squamous cell carcinoma of the lung together with exons 19 and 21 wild type". Revista Portuguesa de Pneumologia. 16 (3): 453–62. doi:10.1016/s2173-5115(10)70049-x. PMID 20635059.
  17. ^ Li YH, Wang F, Shen L, et al. (januar 2011). "EGFR fluorescence in situ hybridization pattern of chromosome 7 disomy predicts resistance to cetuximab in KRAS wild-type metastatic colorectal cancer patients". Clinical Cancer Research. 17 (2): 382–90. doi:10.1158/1078-0432.CCR-10-0208. PMID 20884623.
  18. ^ Paulsson K, Johansson B (februar 2007). "Trisomy 8 as the sole chromosomal aberration in acute myeloid leukemia and myelodysplastic syndromes". Pathologie-biologie. 55 (1): 37–48. doi:10.1016/j.patbio.2006.04.007. PMID 16697122.
  19. ^ Beyer V, Mühlematter D, Parlier V, et al. (juli 2005). "Polysomy 8 defines a clinico-cytogenetic entity representing a subset of myeloid hematologic malignancies associated with a poor prognosis: report on a cohort of 12 patients and review of 105 published cases". Cancer Genetics and Cytogenetics. 160 (2): 97–119. doi:10.1016/j.cancergencyto.2004.12.003. PMID 15993266.
  20. ^ Schiaovon, BN; Vassallo J; Rocha RM (2011). "Is polysomy 17 an important phenomenon to predict treatment with trastuzumab in breast cancer?". Applied Cancer Research. 31 (4): 138–142. Arhivirano s originala, 23. 4. 2014. Pristupljeno 21. 4. 2014.
  21. ^ Yang, Liu; et al. (Dec 15, 2013). "Impact of polysomy 17 on HER2 testing of invasive breast cancer patients". International Journal of Clinical and Experimental Pathology. 7 (1): 163–173. PMC 3885470. PMID 24427336.
  22. ^ Yeh IT, Martin MA, Robetorye RS, et al. (septembar 2009). "Clinical validation of an array CGH test for HER2 status in breast cancer reveals that polysomy 17 is a rare event". Modern Pathology. 22 (9): 1169–75. doi:10.1038/modpathol.2009.78. PMID 19448591.
  23. ^ "Down Syndrome". Medline Plus. Pristupljeno 22. 4. 2014.
  24. ^ Dhandha, S; Hogge, WA; Surti, U; McPherson, E (Dec 15, 2002). "Three cases of tetrasomy 9p". American Journal of Medical Genetics. 113 (4): 375–80. doi:10.1002/ajmg.b.10826. PMID 12457411.
  25. ^ a b Sebold C, Roeder E, Zimmerman M, Soileau B, Heard P, Carter E, Schatz M, White WA, Perry B, Reinker K, O'Donnell L, Lancaster J, Li J, Hasi M, Hill A, Pankratz L, Hale DE, Cody JD (Sep 2010). "Tetrasomy 18p: report of the molecular and clinical findings of 43 individuals". American Journal of Medical Genetics Part A. 152A (9): 2164–72. doi:10.1002/ajmg.a.33597. PMID 20803640. S2CID 19758003.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Gardner, R. J. M., Grant R. Sutherland, and Lisa G. Shaffer. Chromosome Abnormalities and Genetic Counseling. 4th ed. Oxford: Oxford UP, 2012.
  2. Miller, Orlando J., and Eeva Therman. Human Chromosomes. New York: Springer, 2001.
  3. Schmid, M., and Indrajit Nanda. Chromosomes Today, Volume 14. Dordrecht: Kluwer Academic, 2004.
  4. Nussbaum, Robert L., Roderick R. McInnes, Huntington F. Willard, Ada Hamosh, and Margaret W. Thompson. Thompson & Thompson Genetics in Medicine. 7th ed. Philadelphia: Saunders/Elsevier, 2007.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Polisomija&oldid=3474049"