Poor Knights

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Poor Knights
Izvorno ime: Tawhiti Rahi
Geografija
LokacijaNorthland, Novi Zeland
Koordinate35°30′S 174°45′E / 35.500°S 174.750°E / -35.500; 174.750
Površina2.714 km2
Administracija
Država
Novi Zeland
Položaj Otočja sjeverno od Sjevernog otoka Novog Zelanda
Novi Zeland
"Ljiljani" Siromašnih vitezova, biljke in situ
Cvjetanje kultiviranih Xeronema "ljiljana Siromašnih viterova"
Na otocima se uzgaja veliki broj Bullerovih biljojeda
Vode ovih otoka su rezervoari suptropskih vrsta

Poor Knights mala su grupa otoka uz sjeveroistočnu obalu sjevernog ostrva Novog Zelanda ili Aotearoa, "zemlje dugog bijelog oblaka". Imaju maorska | imena, a iako su i ranije bila naseljena, popularno ime dobili su po dolasku kapetana Jamesu Cooku, 25. novembra 1769. godine, nakon što je napravljen puding od hljeba, mlijeka i jaja, sličan francuskom tostu. Izgleda da su to bili siromašni obroci, uz viteško ponašanje.

Beaglehole (1955) podržava tu pretpostavku i komentira da porijeklo imena ostrva nije jasno, i pretpostavlja da bi se to ime moglo vezati za Vojne vitezove od Windsora. Pored toga, pretpostavlja da izvorno značenje u smislu proizvodnje zvuka bez muzičkih instrumenata.

Otprilike 1808. godine većina stanovnika je bila masakrirana, a preživjeli poglavar je napustio otoke i proglasio ih tapuom - od tada su ostali nenaseljeni. Godine 1981. Otočje siromašnih vitezova uspostavljeno je kao drugi morski rezervat Novog Zelanda, koji se prostirao na 800 metara od svih dijelova otoka, povezanih otočića, stijena i školja, a 1998. godine uspostavljena je potpuna zaštita nad cijelim zaštićenim područjem. Otoci su priobalni rezervat prirode i pristup je ograničen za naučna proučavanja.[1]

Najveća nadmorska visina je oko 1000 m, a prečnik oko 25 km. Ukupna površina svih otoka je 2.714 km2[2][3]

Opća geografija[uredi | uredi izvor]

Otoci su vulkanskog porijekla, nastali nizom erupcija prije desetak miliona godina, a potom su erodirali do današnjeg oblika. Ekološki su odvojeni od kopna već oko dva miliona godina i utočište su nekih od najugroženijih kopnennih divljih životinja. Otočje ima dva veća otoka, Tawhiti Rahi na sjeveru i Aorangi na jugu, te raspršene otočiće i stijene, od kojih su najveći otok Aorangaia i Archway, jugoistočno od Aorangi. Skupina manjih otočića na jugozapadu naziva se Pinnacles, a najjužniji od njih je Sugarloaf.

Pozicija[uredi | uredi izvor]

Pružaju se od S 35° 26.646'do S35° 29.518', te od E174° 43.896' do E174° 44.913', otprilike 20 km od kopna.

  • Tawhiti Rahi udaljen je oko 2,9 km od sjevera prema jugu i uglavnom je širok manje od kilometra.
  • Aorangi je udaljen oko 1,7 km sjeverno prema jugu i općenito je širok manje od kilometra.
  • Ostrvo Aorangaia i Archway su dugi oko 350 m i širine oko 150m.
  • Stijena visokog vrha (Pinnacles) je na S35 ° 32.840', E174 ° 43.516'
  • "Šećerna stijena" je na S35 i 33.993', E174 ° 42.402'

Klima, vrijeme i morski uvjeti[uredi | uredi izvor]

Neka mjesta su izložena jakim strujama, posebno kod proljetnih plima. Ta su područja uglavnom na lukovima stijena nad morskim prolazima i uskim prazninama, a struje su možda prejake za plivanje. Temperature vode su umjerene i kreću se između 14 °C zimi i 22 °C ljeti.

Vidljivost je uglavnom između 15 i 40 m veći dio godine, a obično je najbolja od kraja ljeta do kraja zime, a za to vrijeme je manje planktona u vodi. Od septembra do novembra, cvjetanje planktona može smanjiti vidljivost na između 5 i 10 m.

Ekologija mora[uredi | uredi izvor]

Ekološke prilike u moru su raznolike, a obilje strmih zidova, nadstrešnjaka, lukova i pećina pružaju relativno plitko zasjenjeno okruženje pogodno za organizme koji bi se inače našli znatno dublje.

Uočene su sezonske varijacije u ekologiji, barem djelomično zbog promjena temperature i osvjetljenja. Zagrijavanje vode i pojačana svjetlost u proljeće podstiču cvjetanje planktona koji osigurava hranu za ekosistem, što pokreće mriještenje i rast kod mnogih vrsta. Tokom ljeta pojavljuju se velike nakupine strija, a posjete tropskih pelagijsih vrsta poput manta i sunčanica, koje postaju uobičajene.

Regija siromašnih vitezova reprezentativna je za umjerenu lokaciju Sjevernog Ostrva, ali također podržava tropske posjetitelje, koji pronađu dom među nepoznatim šumama algi. Otoci su blizu ruba kontinentalnog praga, gdje se nalaze zalihe vode bogate hranjivim sastojcima, koja pruža prilično stalnu opskrbu hranom velikom raznolikošću dovodnih filtera. Gustoća organizama je općenito najveća na mjestima gdje je protok vode najjači, a bentoske životinje su najprisutnije tamo gdje su razine svjetlosti preniske za bujni rast morskih algi, poput lukova i uz zidove.

Struja istočnog [okland]a potiče od tropskih voda uz istočnu obalu Australije i nosi larve tropskih životinja pokraj istočne obale Northlanda, gdje se neki naseljavaju na grebenima Otočja siromašnih vitezova. Mnogi od njih ne prežive zimu, ali nekoliko relativno izdržljivih uspijeva proći kroz nekoliko godina. Vode su prehladne za korale koji grade tropske grebene, ali pružaju idealne uvjete za niz morskih algi koje su hrana i stanište raznim beskičmenjacima i ribama.

Iz ovog kraja poznato je oko 120 vrsta riba, a mnoge od njih se javljaju u velikom broju.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ West, Carol J. (1999). Poor Knights Islands weed control programme, Conservation Advisory Science Notes No. 233, Department of Conservation, Wellington.
  2. ^ "Data Table - Protected Areas - LINZ Data Service (recorded area 271.4 ha, incl. Sugarloaf Rock and High Peak Rocks)". Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. 8. 2019.
  3. ^ "The World's Largest Sea Cave". Tourism New Zealand. Pristupljeno 19. 7. 2018.
  4. ^ https://en.wikivoyage.org/wiki/Diving_the_Poor_Knights_Islands