Prizrenska Podgora

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Prizrenska Podgora je grupa naselja na padinama Šar planine koja praktično predstavljaju prigradska naselja Prizrena. Stanovništvo prizrenske podgore po svemu, etnički i kulturološki, čini cjelinu sa stanovništvom Sredačke župe.

Ljubižda[uredi | uredi izvor]

Ljubižda je naselje blizu Prizrena na putu Prizren - Priština.

Grnčare[uredi | uredi izvor]

Selo Grnčare smješteno je ispod uzvišenja Carev stog i Grdoman i jedno je od najstarijih naselja u prizrenskom regionu sa oko 1600 stanovnika. Do sela se iz Prizrena stiže makadamskim putem, pored kasarne njemačkog KFORA i putem koji vodi do izlaska iz Prizrena (Prizren-Suva Reka) kroz naselje Jaglenica. Prema nekim materijalnim dokazima koji su pronađeni (nadgrobni spomenici pisani na osmanskom-turskom) selo Grnčare je postojalo negdje oko 1400. godine. Postoje razni podaci kao što su službeni dokumenti Dušanov Zakonik u kojima se spominje selo kao Selce. Selo je naseljeno bošnjačkom populacijom. Posljednjih godina veoma je aktivno KUD ¨Podgorski Biseri¨ koji su svojom igrom i nošnjom na najljepši način predstavili običaje kraja po čitavoj Evropi, gdje su pokupili brojna priznanja. Međutim, ta vesela narav stanovništva sela Grnčara, njihova mehkoća i nelagodnost da se drugima nameću dosad je za selo imala brojne posljedice. Naime, iako je jedno od najbližih sela općine Prizren, ono je i dalje u velikoj oskudici vode, jedino je selo u čitavom regionu do koga se dolazi zemljanim putem, a osnovna škola radi u veoma nehigijenskim i neadekvatnim uslovima za rad.

Skorobišta[uredi | uredi izvor]

Ispod uzvišenja Kodža Balkan smješteno je selo Skorobišta. Iz Prizrena se kroz veliko selo Ljubizda krivudavim putem stiže u planinsko selo Skorobišta.

Novo Selo[uredi | uredi izvor]

Nalazi se istočno na oko 5 km od Prizrena. Do sela vodi stari makadamski put sa širokim ili uskim zavojima na prelasku na veću nadmorsku visinu. Iznad Prizrena se prostiru novoselske parcele vinove loze, a iznad njih blagi i pitoreskni dio zvani Borići sa livadama i pašnjacima koje pripadaju ataru sela Grnčare. Dalji put vodi kroz kršovit predio koji je bez bitnije vegetacije. Prije sela se stiže do seoskog mezarja - groblja. Čuka je bilo mjesto vršidbe i seoskih teferiča i ona je na 1044 m nadmorske visine. Postoje 2 prilaza selu sa sjeverne i zapadne strane i to veoma lošim seoskim putem. Pored starih, trošnih kuća zidanih čerpićem i pokrivenih limom ili slamom (slamom su pokrivene i štale za stoku) ima i kuća zidanih ciglom i pokrivenih crijepom. U selu se nalazi džamija sa munarom koja se jasno vidi iz Prizrena kao i stara zgrada zadružnog doma koja je jedno vrijeme korištena i kao četverogodišnja škola. Većina stanovnika je starije životne dobi dok je sve više mladih krenulo na zapad u pečalbu. Veliki broj porodica je nastanjena u Prizrenu, a izvjestan broj je emigrirao u Tursku za vrijeme Rankovićeve represije. Interesantan podatak da porodice nastanjene u prizrenskom naselju Kurilo vode porijeklo iz Novog sela ali govore turskim jezikom te se osjećaju Turcima, ali međusobno se prepoznaju kao Novoseljani.

Historijski nema tačnih podataka o postanku i pominjanju sela iz relevantnih izvora, ali postoji predanje o nazivu sela poznatom kao Neveselo (nije veselo) što vodi zaključku o teškoj ili neveseloj sudbini ranijih stanovnika sela.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]