Remzija Omanović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Remzija Omanović rođen je 1920. godine u Cazinu, a živio je u Sarajevu. Bio je bosanskohercegovački komunist, antifašist, učesnik Narodnooslobodilačkog pokreta. Tokom Drugog svjetskog rata ustaške vlasti uhapsile su Remziju Omanovića i poslale ga u koncentracioni logor Stara Gradiška. Omanović se u logoru uključio u rad komunističke organizacije koja je u logoru djelovala tajno, te je ubrzo postao i član Logorskog komiteta Komunističke partije Hrvatske.

Remzija Omanović bio je član grupe od petorice komunista, koja je 1. novembra 1943., po nalogu i u organizaciji Logorskog komiteta KPH izvela uspješno bjekstvo iz logora. Ovaj slučaj smatra se jedinim primjerom organiziranog bjekstva iz logora, odobrenog od strane komunističke organizacije u logoru.

Logorski komitet smatrao je da će ova grupa odbjeglih logoraša omogućiti da partizani na Kozari, čije su snage ojačale tokom 1942. godine, uzmu u obzir prijedloge Logorskog komiteta KPH o mogućem napadu na logor i oslobođenju logoraša. Bjegunci, međutim, nisu uspjeli ostvariti očekivanja Logorskog komiteta KPH, a Remzija Omanović umro je na partizanskoj teritoriji od bolesti i iscrpljenosti. Umro je 20. februara 1944. godine.

Sarajevska ulica Logavina tokom socijalističkog društvenog uređenja nosila je naziv po njemu.

Njegova sestra Razija, odlikovana Ordenom narodnog heroja, pod njegovim je utjecajem pristupila u komunističku partiju i Narodnooslobodilački pokret.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radanović Milan, Zločini 3. bojne 1. ustaškog obrambenog zdruga na području Stare Gradiške i Bosanske Gradiške krajem 1943. i početkom 1944.. Tragovi: časopis za srpske i hrvatske teme