Stambeni kompleks porodice Velagić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stambeni kompleks porodice Velagić, nalazi se 200 m. od izvora Bune, u naselju Blagaj, grad Mostar, i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Nacionalni spomenik čine stambeni objekti porodice Velagić sa londžom, aharom, mlinicama, stupom i prirodnim okruženjem – dio korita i obale rijeke Bune koje se nalaze na zaštićenom području, rukavac Bune sa adom i bašče.

Kompleks Velagićevine je vlasništvo stare blagajske porodice Velagić koja i danas koristi ove objekte. Sagrađen je 1776. godine kao tri zasebne cjeline (za tri brata Velagića). U orijentalnoj zbirci Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dokumenat broj 367 je Vakuf Velije Velagića, sina Hamzina iz Blagaja. Vakif je zavještao prije 1634. godine jedan mlin sa pet vitlova na Buni, stupu za valjanje sukna i sepet (krošnju) za kupljenje vune ispod stupe. Ovu mlinicu je srušila bujica 1934. godine.

Opis[uredi | uredi izvor]

Stambeni kompleks Velagićevine je jedinstveni kompleks stambene arhitekture osmanskog doba doba, koji ima veći broj funkcionalno neophodnih sadržaja za život. Sastoji se od nekoliko cjelina. Sačuvan je u cjelini, ali je u lošem stanju.

Dio za stanovanje čine kuće, avlije i bašče. Stanovanje u orijentalnoj kući karakterizira izdvojenost prostorija za domaćinske poslove od prostorija za život. U avliji su smješteni: mutvak (kuhinja), drvarnica, ćenifa, ahar (staja), ostava, bošćaluk, česma, kapija, kapidžik i cvijetnjak.

Ekonomski dio se svodi na gospodarsko dvorište vezano za staje, mlinicu i stupe. Mlinica je popravljana od strane Zavoda za zaštitu spomenika Mostar. Sadašnje stanje stupe je takvo da postoje samo kameni zidovi bazena koji su u vodi.

Dio za odmor čini zgrada londže na samoj adi. Prvobitno su bile izgrađene dvije Velagića musafirhane (londže). Svaki putnik namjernik imao je ovdje besplatno prenoćište i hranu i mogao se zadržati koliko je htio. Musafirhane su radile sve do iza Prvog svjetskog rata. Sada je ostao samo jedan objekat koji je u prilično lošem stanju.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt - Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.
  • Džemal Čelić - Drvorezba u Bosni i Hercegovini, Most, br. 11, str 115-119, 1976.
  • Amir Pašić - Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
  • Hivzija Hasandedić - Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Stambeni kompleks porodice Velagić (Velagićevina)" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]