TAO2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
TAO2
Identifikatori
AliasiTAOK2
Vanjski ID-jeviOMIM: 613199 MGI: 1915919 HomoloGene: 74531 GeneCards: TAOK2
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 16 (čovjek)
Hrom.Hromosom 16 (čovjek)[1]
Hromosom 16 (čovjek)
Genomska lokacija za TAO2
Genomska lokacija za TAO2
Bend16p11.2Početak29,973,868 bp[1]
Kraj29,992,261 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 7 (miš)
Hrom.Hromosom 7 (miš)[2]
Hromosom 7 (miš)
Genomska lokacija za TAO2
Genomska lokacija za TAO2
Bend7|7 F3Početak126,464,850 bp[2]
Kraj126,483,875 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije




Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija aktivnost sa transferazom
nucleotide binding
protein kinase activity
kinase activity
protein serine/threonine kinase activity
mitogen-activated protein kinase kinase binding
ATP binding
MAP kinase kinase kinase activity
neuropilin binding
tau protein binding
tau-protein kinase activity
Ćelijska komponenta integral component of membrane
projekcija ćelije
membrana
receptor complex
dendrit
Jedarce
citoskelet
cytoplasmic vesicle membrane
jedro
citoplazma
citosol
GO:0016023 citoplazmatska vezikula
actin cytoskeleton
Akson
neuron projection
dendritic growth cone
axonal growth cone
Biološki proces Fosforilacija
protein targeting to membrane
response to stress
positive regulation of JNK cascade
cellular response to DNA damage stimulus
protein phosphorylation
focal adhesion assembly
stress-activated MAPK cascade
regulation of cell growth
regulation of cell shape
Ćelijska migracija
actin cytoskeleton organization
positive regulation of stress-activated MAPK cascade
GO:0097285 apoptoza
regulation of mitotic cell cycle
nervous system development
regulation of apoptotic process
mitotic G2 DNA damage checkpoint signaling
axonogenesis
GO:0072468 Transdukcija signala
stress-activated protein kinase signaling cascade
positive regulation of protein autophosphorylation
activation of protein kinase activity
regulation of actin cytoskeleton organization
protein autophosphorylation
basal dendrite morphogenesis
basal dendrite arborization
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001252043
NM_004783
NM_016151

NM_001163774
NM_001163775

RefSeq (bjelančevina)

NP_001238972
NP_004774
NP_057235

NP_001157246
NP_001157247

Lokacija (UCSC)Chr 16: 29.97 – 29.99 MbChr 7: 126.46 – 126.48 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš
Tao kinaza 2
Identifikatori
SimbolTAOK2
Alt. simboliKIAA0881, prostata-izvedena ste20-lika kinaza, PSK, PSK1, PSK1-alfa, PSK1-beta
OMIM613199
Ostali podaci
LokusHrom. 16 Start: 16:29,973.867 – Kraj: 29,992.260 (prema NCBI) p16p11.2; Start: 16:29,973.867 – Kraj: 29,992.260 (prema NCBI){{{lokus_dopunski_podaci}}}
Kod čovjeka, lokus PGM1 nalazi se na kratkom (p) kraku hromosoma 16.

TAOK2 je serin/ treoninska kinaza koja ima ulogu u ćelijskoj signalizaciji, organizaciji i stabilnosti mikrotubula i apoptozama (Moore et al., 2000 .; Zihni et al., 2007.).

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 1.235 aminokiselina, a molekulska težina 138.251 Da.[5].

1020304050
MPAGGRAGSLKDPDVAELFFKDDPEKLFSDLREIGHGSFGAVYFARDVRN
SEVVAIKKMSYSGKQSNEKWQDIIKEVRFLQKLRHPNTIQYRGCYLREHT
AWLVMEYCLGSASDLLEVHKKPLQEVEIAAVTHGALQGLAYLHSHNMIHR
DVKAGNILLSEPGLVKLGDFGSASIMAPANSFVGTPYWMAPEVILAMDEG
QYDGKVDVWSLGITCIELAERKPPLFNMNAMSALYHIAQNESPVLQSGHW
SEYFRNFVDSCLQKIPQDRPTSEVLLKHRFVLRERPPTVIMDLIQRTKDA
VRELDNLQYRKMKKILFQEAPNGPGAEAPEEEEEAEPYMHRAGTLTSLES
SHSVPSMSISASSQSSSVNSLADASDNEEEEEEEEEEEEEEEGPEAREMA
MMQEGEHTVTSHSSIIHRLPGSDNLYDDPYQPEITPSPLQPPAAPAPTST
TSSARRRAYCRNRDHFATIRTASLVSRQIQEHEQDSALREQLSGYKRMRR
QHQKQLLALESRLRGEREEHSARLQRELEAQRAGFGAEAEKLARRHQAIG
EKEARAAQAEERKFQQHILGQQKKELAALLEAQKRTYKLRKEQLKEELQE
NPSTPKREKAEWLLRQKEQLQQCQAEEEAGLLRRQRQYFELQCRQYKRKM
LLARHSLDQDLLREDLNKKQTQKDLECALLLRQHEATRELELRQLQAVQR
TRAELTRLQHQTELGNQLEYNKRREQELRQKHAAQVRQQPKSLKVRAGQR
PPGLPLPIPGALGPPNTGTPIEQQPCSPGQEAVLDQRMLGEEEEAVGERR
ILGKEGATLEPKQQRILGEESGAPSPSPQKHGSLVDEEVWGLPEEIEELR
VPSLVPQERSIVGQEEAGTWSLWGKEDESLLDEEFELGWVQGPALTPVPE
EEEEEEEGAPIGTPRDPGDGCPSPDIPPEPPPTHLRPCPASQLPGLLSHG
LLAGLSFAVGSSSGLLPLLLLLLLPLLAAQGGGGLQAALLALEVGLVGLG
ASYLLLCTALHLPSSLFLLLAQGTALGAVLGLSWRRGLMGVPLGLGAAWL
LAWPGLALPLVAMAAGGRWVRQQGPRVRRGISRLWLRVLLRLSPMAFRAL
QGCGAVGDRGLFALYPKTNKDGFRSRLPVPGPRRRNPRTTQHPLALLARV
WVLCKGWNWRLARASQGLASHLPPWAIHTLASWGLLRGERPTRIPRLLPR
SQRQLGPPASRQPLPGTLAGRRSRTRQSRALPPWR
Simboli

Kloniranje i ekspresija[uredi | uredi izvor]

Sekvenciranjem klonova dobijenih iz frakcionirane biblioteke cDNK ljudskog mozga, Nagase et al. (1998) klonirali su TAOK2, koji su označili kao KIAA0881. Izgleda da je protein dobijen iz 1.049 aminokiselina povezan sa serin/treoninskom protein kinazom C. elegans Sulu. RT-PCR ELISA otkrila je najveću ekspresiju TAOK2 u mozgu, kičmenoj moždini, srcu, jetri, bubrezima,sjemenicima i jajnicima odrasle osobe, u mozgu i jetri fetusa i u svim ispitivanim regijama mozga odraslih. Alaba ekspresija otkrivena je u plućima, gušterači, skeletnim mišićima i slezeni. Chen et al. (1999) klonirani pacovski Tao2. Izvedeni protein od 993 aminokiseline ima N-terminalni katalitski domen serin/treoninske protein-kinaze, nakon čega slijedi moguće mjesto vezivanja nukleotida, regija bogata serinima, regija bogata prolinom i leucinom, te 17 glutaminskih dijelova aminokiselinskih ostataka. Korištenje degenerirane PCR reakcije za identifikaciju katalitskih domena serin/treonin-kinaze u tkivima karcinoma prostate, praćene 3-baznim RACE ćelijskim linijama karcinoma dojke, Moore et al. (2000) klonirali su TAOK2, koji su nazvali PSK. Izvedeni protein od 1.235 aminokiselina dijeli visok stupanj sličnosti s TAO1 (TAOK1), ali ima jedinstveni dio od 15 ostataka glutaminske kiseline. Northern blot analizom otkriven je transkript od 5 kb u svih osam ispitanih ljudskih tkiva, s najvećom ekspresijom u testisima. Mikroinjekcija vektora ekspresije PSK u fibroblaste miša rezultirala je ekspresijom PSK u citoplazmatskim vezikulama, od kojih su neki imali tubulovezikulsku morfologiju. Zihni et al. (2007) objavili su da postoje dva primarna transkripta PSK, PSK1-alfa i PSK1-beta, koji koriste uobičajene egzone od 1 do 16 i razlikuju se samo u svoja tri bazna kraja. Izvedeni proteini sadrže 1.235, odnosno 1.049 aminokiselina, a oba sadrže N-terminalni katalitski domenu (aminokiseline 1 do 744) i razlikuju se na svom C-kraju. PSK1-alfa sadrži C-terminalni domen koji veže mikrotubule i nema u PSK1-beta. Transfekcija ćelija maloćelijskog karcinoma pluća H1299 rezultirala je lokalizacijom PSK1-alfa u citoplazmatskim mikrotubulama i jedrima, dok se PSK1-beta akumulirao u perijedarnim lokusima i nije bio u jedrima. Raman et al. (2007) pokazali su da TAOK2, poput i TAOK1 i TAOK3, ima SQ / TQ mjesta u svojm C-terminalnom domeu, koja služe kao podloga za fosforilaciju ATM i ATR.

Funkcija gena[uredi | uredi izvor]

Chen et al. (1999) pokazali su da puna dužina ili N-terminalni katalitski domen rekombinantnog pacovskog Tao2 fosforilira test podlogu i katalizira autofosforilaciju na ostacima serina i treonina. Tao2 je selektivno aktivirao MAP/ERK-kinaze MEK3 (MAP2K3), MEK4 (MAP2K4) i MEK6 (MAP2K6) MAPK puta, koji reagira na stres in vitro i pročišćen endogenim ćelijama insekata Mek3. Katalitska aktivnost Tao2 pune dužine poboljšala je njegovo vevanje za MEK; međutim, ni autofosforilacija domena koji veže MEK Tao2 niti aktivnosti MEK-a nisu bile potrebne za interakciju Tao2 sa MEK.[6] Moore et al. (2000) utvrdili su da je PSK aktivirao JNK (MAPK8) put MAPK i nije imao uočljive aktivnosti na ERK (EPHB2) ili p38 (MAPK14) MAPK putevima. Analiza mutacija i domena pokazala je da je C-kraj PSK-a, pored svoje kinazne aktivnosti, potreban za ciljanje PSK na vezikulski odjeljak. Mikroinjekcija PSK takođe je poremetila organizaciju stresnih vlakana, što sugerira da ona ima fiziološku ulogu u organizaciji aktina u citoskeletu.[7] Analizom imunoprecipitacije, Chen i Cobb (2001) pokazali su da su endogeni TAO2 u ćelijama HEK293 direktno komunicirali s MEK3 i MEK6 označenim epitopom. Osmotski stres i ostali ćelijski stresovi u manjoj mjeri, povećao je TAO2-posredovanu fosforilaciju MEK3 i MEK6 i autofosforilaciju. Ekspresija Tao2 također se povećala tokom diferencijacije u ćelijskoj liniji mišjih mioblasta C2C12.[8]

HuangFu et al. (2006) otkrili su da se TAK1 (MAP3K7) aktivira osmotskim stresom u ćelijama HEK293 i mišjim embrionskim fibroblastima, što je dovelo do aktivacije JNK, ali ne i do drugog efektora TAK1, NF-kappa-B. Dvo-hibridna analiza kvasca otkrila je da je TAK1 komunicirao s TAO1 i TAO2 i da je imao veći afinitet za TAO2.[9] TAO2 je poboljšao aktivaciju JNK posredovanu TAK1, ali je blokirao interakciju TAK1 sa kompleksom IKK (IKBKB), čime je inhibirao TAK1 aktivaciju NF-kappa-B. Mala interferirajuća RNK usmjerena protiv TAO2 smanjila je aktivaciju JNK izazvanu osmotskim stresom, ali nije uticala na aktivaciju TAK1 induciranu osmotskim stresom. Zaključili su da TAO2 i TAK1 djeluju paralelno, što dovodi do aktivacije JNK izazvane osmotskim stresom.[10] Međutim, PSK1-alfa, ali ne i PSK1-beta, aktivirao je JNK što je dovelo do c-jun fosforilacije PSK1-alfom, ali ne i PSK1-betom inducirane apoptotske promjene u ćelijama H1299. Tretman ćelija H1299 mikrotubulama koji stabilizuje i apoptotskim sredstvom izazvao je aktivirajuću fosforilaciju PSK1 na ser181. Analiza mutacija pokazala je da je za njegovu jedarnu lokalizaciju potrebna katalitska aktivnost PSK1-alfa, ali ne i lokalizacija mikrotubula, a uklanjanje C-terminalnog domena koji veže mikrotubule bilo je dovoljno za jedarnu lokalizaciju. Za jedarnu lokalizaciju. također je bila potrebna aktivnost JNK, PSK1-alfa. PSK1-alfa ima navodni motiv prepoznavanja kaspaze koji počinje na ostatku 916, a kaspaza-9 (CASP9) cijepa PSK1-alfu, što rezultira katalitski aktivnim fragmentom PSK1-alfa. Mutacija ovog motiva prepoznavanja kaspaze umanjila je apoptotske efekte PSK1-alfa, a mutirani PSK1-alfa pretežno se zadržao u citoplazmi ćelija H1299. Zaključili su da se fragment PSK1-alfa obrađen kaspazom lokalizira u jedru zbog gubitka domena koje vežu mikrotubule i da jedarni PSK1-alfa ima apoptotsku funkciju.

Raman et al. (2007) eksprimirali su dominantno negativni mutirani protein TAOK2 u ćelijama HEK293 i HeLa koje su tretirane hidroksiureom, ionizujućim zračenjem ili ultraljubičastim (UV) svjetlom, kako bi se izazvao odgovor na oštećenje DNK. Aktivacija p38 koju obično induciraju ovi agensi smanjena je za 50% ili više u prisustvu mutantnog TAOK2. Ćelije sa nedostatkom ATM-a kod pacijenta sa ataxia-telangiectasia (AT) pokazale su smanjenu aktivaciju p38 i TAOK2 nakon zračenja, što ukazuje da je ATM potreban za njihovu aktivaciju. Iscrpljivanje TAOK2 putem male interferirajuće RNK također je senzibiliziralo ćelije na gama zračenje.[11]

Mapiranje[uredi | uredi izvor]

Hibridnom analizom zračenja, Nagase et al. (1998) preslikali su gen TAOK2 u hromozom 16. Zihni i sur. (2007) izvijestili su da se gen TAOK2 preslikava na hromozom 16p13.1-p12.[12]

Interakcije[uredi | uredi izvor]

Pokazano je da TAOK2 ima interakcija sa MAP2K6 i MAP2K3

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000149930 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000059981 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "UniProt, Q9UL54". Pristupljeno 9. 7. 2021.
  6. ^ Chen, Z., Hutchison, M., Cobb, M. H. Isolation of the protein kinase TAO2 and identification of its mitogen-activated protein kinase/extracellular signal-regulated kinase kinase binding domain. J. Biol. Chem. 274: 28803-28807, 1999. PubMed: 10497253
  7. ^ Moore, T. M., Garg, R., Johnson, C., Coptcoat, M. J., Ridley, A. J., Morris, J. D. H. PSK, a novel STE20-like kinase derived from prostatic carcinoma that activates the c-Jun N-terminal kinase mitogen-activated protein kinase pathway and regulates actin cytoskeletal organization. J. Biol. Chem. 275: 4311-4322, 2000. PubMed: 10660600
  8. ^ Chen, Z., Cobb, M. H. Regulation of stress-responsive mitogen-activated protein (MAP) kinase pathways by TAO2. J. Biol. Chem. 276: 16070-16075, 2001. PubMed: 11279118
  9. ^ HuangFu, W.-C., Omori, E., Akira, S., Matsumoto, K., Ninomiya-Tsuji, J. Osmotic stress activates the TAK1-JNK pathway while blocking TAK1-mediated NF-kappa-B activation: TAO2 regulates TAK1 pathways. J. Biol. Chem. 281: 28802-28810, 2006. PubMed: 16893890
  10. ^ Zihni et al. (2007) pokazali su da su i PSK1-alfa i PSK1-beta katalitski aktivni testovi kinaze in vitro i svaki je prošao autofosforilaciju. Zihni, C., Mitsopoulos, C., Tavares, I. A., Baum, B., Ridley, A. J., Morris, J. D. H. Prostate-derived sterile 20-like kinase 1-alpha induces apoptosis: JNK- and caspase-dependent nuclear localization is a requirement for membrane blebbing. J. Biol. Chem. 282: 6484-6493, 2007. PubMed: 17158878
  11. ^ Zihni et al. (2007) utvrdili su je da gen TAOK2 sadrži 20 egzona. Eksone 1 do 16 zajednički dijele i alfa i beta izoforme. Alfa izoforma sadrži egzon 17, dok beta sadrži egzone 18 do 20 i nema egzon 17. Raman, M., Earnest, S., Zhang, K., Zhao, Y., Cobb, M. H. TAO kinases mediate activation of p38 in response to DNA damage. EMBO J. 26: 2005-2014, 2007. PubMed: 17396146
  12. ^ Nagase, T., Ishikawa, K., Suyama, M., Kikuno, R., Hirosawa, M., Miyajima, N., Tanaka, A., Kotani, H., Nomura, N., Oharo, O. Prediction of the coding sequences of unidentified human genes. XII. The complete sequences of 100 new cDNA clones from brain which code for large proteins in vitro. DNA Res. 5: 355-364, 1998. PubMed: 10048485