TNFRSF11B

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
TNFRSF11B
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

3URF

Identifikatori
AliasiTNFRSF11B
Vanjski ID-jeviOMIM: 602643 MGI: 109587 HomoloGene: 1912 GeneCards: TNFRSF11B
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 8 (čovjek)
Hrom.Hromosom 8 (čovjek)[1]
Hromosom 8 (čovjek)
Genomska lokacija za TNFRSF11B
Genomska lokacija za TNFRSF11B
Bend8q24.12Početak118,923,557 bp[1]
Kraj118,951,885 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 15 (miš)
Hrom.Hromosom 15 (miš)[2]
Hromosom 15 (miš)
Genomska lokacija za TNFRSF11B
Genomska lokacija za TNFRSF11B
Bend15|15 D1Početak54,114,015 bp[2]
Kraj54,141,880 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije


Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija cytokine activity
tumor necrosis factor-activated receptor activity
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
signaling receptor activity
Ćelijska komponenta ćelijska membrana
integral component of plasma membrane
extracellular region
Vanćelijsko
GO:0005578 Vanćelijski matriks
Biološki proces regulation of apoptotic process
skeletal system development
negative regulation of odontogenesis of dentin-containing tooth
response to nutrient
extracellular matrix organization
response to magnesium ion
tumor necrosis factor-mediated signaling pathway
response to arsenic-containing substance
response to estrogen
response to lipopolysaccharide
regulation of cell population proliferation
GO:0046730, GO:0046737, GO:0046738, GO:0046736 Imuni odgovor
response to inorganic substance
apoptotic signaling pathway
inflammatory response
GO:0072468 Transdukcija signala
negative regulation of bone resorption
GO:0097285 apoptoza
regulation of signaling receptor activity
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_002546

NM_008764

RefSeq (bjelančevina)

NP_002537

NP_032790

Lokacija (UCSC)Chr 8: 118.92 – 118.95 MbChr 15: 54.11 – 54.14 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Osteoprotegerin (OPG), znan i kao inhibitorni faktor osteoklastogeneze (OCIF) ili član 11B natporodice receptora tumorske nekroze (TNFRSF11B), je citokinski receptor the tumorskog faktora nekroze (TNF), kodiran genom TNFRSF11B.

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 401 aminokiselina, а molekulska težina 46.026 Da.[5]

1020304050
MNNLLCCALVFLDISIKWTTQETFPPKYLHYDEETSHQLLCDKCPPGTYL
KQHCTAKWKTVCAPCPDHYYTDSWHTSDECLYCSPVCKELQYVKQECNRT
HNRVCECKEGRYLEIEFCLKHRSCPPGFGVVQAGTPERNTVCKRCPDGFF
SNETSSKAPCRKHTNCSVFGLLLTQKGNATHDNICSGNSESTQKCGIDVT
LCEEAFFRFAVPTKFTPNWLSVLVDNLPGTKVNAESVERIKRQHSSQEQT
FQLLKLWKHQNKDQDIVKKIIQDIDLCENSVQRHIGHANLTFEQLRSLME
SLPGKKVGAEDIEKTIKACKPSDQILKLLSLWRIKNGDQDTLKGLMHALK
HSKTYHFPKTVTQSLKKTIRFLHSFTMYKLYQKLFLEMIGNQVQSVKISC
L

Funkcija[uredi | uredi izvor]

OPG ima važnu ulogu u metabolizmu kostiju kao receptor sonde za RANKL na osi RANK/RANKL/OPG, inhibirajući osteoklastogenezu i resorpciju kostiju. Također se pokazalo da OPG veže i inhibira TNF- povezani ligand koji izaziva apoptozu (TRAIL) i odgovoran je za izazivanje apoptoze u tumorima, inficiranim i mutiranim ćelijama.

OPG je prvi put otkriven kao novi protein koji se izlučuje TNFR-om i imao je ulogu u regulaciji gustoće kostiju, a kasnije i kao mamac-receptor za receptorski aktivator liganda kappa-B jedarnog faktora (RANKL).[6] OPG se također veže za ligand induciran apoptozom, povezan s TNF-om (TRAIL) i inhibira TRAIL-om induciranu apoptozu specifičnih ćelija, uključujući tumorske.[7] Ostali OPG ligandi uključuju sindekan-1, glikozaminoglikane, von Willebrandov faktor i Faktor VIII–von Willebrandov faktorski kompleks.[8]

Utvrđeno je da OPG ima ulogu u rastu tumora i metastazama,[7] bolesti srca,[9][10][11] razvoju i signalizaciji imunskog sistema,[8] mentalnog zdravlja,[12]dijabetesa,[13] i prevenciji preeklampsije[14] i osteoporoze tokom trudnoća.[15]

Biohemija[uredi | uredi izvor]

OPG se u velikoj mjeri eksprimira iz osteoblastne loze koštanih i epitelnih ćelija probavnog trakta, pluća, dojke i kože,[8][16] vaskularnih endotelnih ćelija,[17] kao i B– i dendritskih ćelija u imunskom sistemu.[17]

OPG je topljivi glikoprotein koji se može naći ili kao monomer od 60 kDa ili kao dimer od 120 kDa, povezan disulfidnim vezama.[18] Dimerizacija OPG-a neophodna je za RANK-inhibiciju RANKL-a, kako dimerizacija povećava afinitet OPG-a za RANKL (sa KD od 3 μM kao monomera, a na 10nM kao dimer).[18] Kao monomer, OPG bi imao nedovoljan afinitet za RANKL da se takmiči sa RANK-om i efikasno suzbije interakcije RANK-RANKL.

Proteini OPG sastoje se od 380 aminokiselina koje tvore sedam funkcionalnih domena.[8] Domeni 1-4 su N-terminalni, bogati cisteinom koji tokom vezivanja stupaju u interakciju sa RANKL-om.[18] Domeni 5-6 su domeni smrti, koji doprinose dimerizaciji OPG-a.[18] Domen 7 je C-terminalni heparin-vezujući domen koji završava cisteinom (Cys-400) sa također važnom ulogom u dimerizaciji OPG-a.[8][18]

Izražavanje OPG-a može se regulirati IL-1β,[19][20] 1α,25(OH)2D3,[19] Wnt/β- signalizaciju katenina preko Wnt16, Wnt4 i Wnt3a[21] TNFα[7] i estrogena.[22] Ekspresija OPG -a se takođe može povećati putem transkripcije, vezanjem DNK za estrogeni receptor α (ER-α)[22] and TCF[23] u promotorskoj regiji gena OPG.

Podregulacija OPG može uticati putem TGF-β1,[19] PTH[24] i metilacije DNK CpG-otoka u genu OPG.[25]

Estrogen i regulacija OPG[uredi | uredi izvor]

Ekspresiju OPG -a u ćelijama loze osteoblasta jako reguliraju estrogeni, kao što je estradiol (E2).[22][26] E2 transkripcijski regulira ekspresiju OPG-a, vezanjem estrogenih receptora (pretežno ER-α) na ćelijskim površinama osteoblasta.[22] Kompleks E2-ERα zatim se translocira u ćelijsko jedro, gdje se veže element odgovora estrogena u promotorskoj regiji gena OPG, za povećanje regulacije transkripcije OPG-ove iRNK.[22]

Estrogeni također mogu posttranskripcijski regulirati ekspresiju proteina OPG-a, supresijom mikroRNK (miRNK) miR-145.[27] miR-145 veže mjesta vezanja miRNA u 3’UTR OPG transkripta iRNK i potiskuje translaciju proteina OPG.[27] Estrogen veže svoj ER-β receptor na ćelijsku površinu, kako bi potisnuo mnoge miRNK, uključujući miR-145,[28] blokirajući tako inhibiciju translacije OPG-ove iRNK.[29]

Estrogen potiskuje osteoklastogenezu putem povećane ekspresije OPG-a u ćelijama loze osteoblasta.[26] Androgeni, poput testosterona i DHT-a, također inhibiraju osteoklastogenezu, ali androgeni djeluju direktno preko androgenih receptora na prekursorske ćelije osteoklasta, bez uticaja na ekspresiju OPG -a u osfeoblastima.[26] Nadalje, u nedostatku aromataza, enzima koji pretvaraju testosteron u estrogen, testosteron i DHT snižavaju ekspresiju OPG iRNK.[30][31]

Metabolizam kostiju[uredi | uredi izvor]

Osovina RANK/RANKL/OPG jest kritičan put u održavanju simbioze između resorpcije kostiju osteoklastima i stvaranja kosti osteoblastima.[32] RANKL oslobađa ćelije loze osteoblasta i vežu se za receptorski RANK na površini progenitora osteoklasta[33] Vezanje RANK-RANKL aktivira put jedarnog faktora kappa B (NF-κB), što rezultira povećanom regulacijom jedarnog transkripcijskog faktora aktiviranih citoplazmatskih T-ćelija 1 (NFATc1).[34] NFATc1 je glavni regulator za ekspresiju esencijalnih citokina tokom diferencijacije ćelija prekursora osteoklasta u zrele osteoklaste, u procesu poznatom kao osteoklastogeneza.[35] Zreli osteoklasti zatim se vežu za kost, kroz čvrste spojeve i oslobađaju probavne enzime, kako bi resorbirali staru kost.[33] Kako se kost resorbira, kolagen i minerali se oslobađaju u lokalno mikrookruženje, stvarajući tako prostor i minerale potrebne da osteoblasti polože novu kost.[32] Kao receptor mamca za RANKL, OPG inhibira interakcije RANK-RANKL, čime se potiskuje osteoklastogeneza i resorpcija kostiju.[33]

OPG je također receptor mamca za TRAIL, još jedan regulator osteoklastogeneze u prekursorskim ćelijama osteoklasta[36] i autokrini signal za smrt zrelih ćelija osteoklasta.[37] TRAIL inducira osteoklastogenezu, vezanjem za specifične TRAIL receptore na površinama prekursorskih osteoklasta, inducirajući signalizaciju TRAF6, aktiviranjem signalizaciju NF-κB i pojačavajući ekspresiju NFATc1.[37] Tokom osteoklastogeneze različiti TRAIL receptori na promjenjenim ćelijskim površinama rezultira povećanjem učestalosti apoptoza, inducirajućih TRAIL receptora, eksprimiranih na zrelim osteoklastima.[38] Kao receptor mamca i za RANKL i za TRAIL, OPG istodobno suzbija osteoklastogenezu, a istovremeno inhibira TRAIL-ovu induciranu smrt zrelih osteoklastnih ćelija. OPG ima jednako visok afinitet prema RANKL-u i TRAIL-u[39] sugerirajući da je jednako učinkovit u induciranju osteoklastogeneze i inhibiranju apoptoze osteoklasta.

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Atrofijski nesrasli prijelomi[uredi | uredi izvor]

Čini se da je normalno stanje ravnoteže koštanog metabolizma prisutno u pacijenata s atrofijskim nesraslim prijelomima, unatoč visokom serumskom OPG -u. Samo je OPG u serumu bio značajno veći u pacijenata u usporedbi s izliječenim i iscjeljujućim kontrolama (49).

Osteoporoza[uredi | uredi izvor]

Osteoporoza je bolest kostiju uzrokovana povećanom stopom njihove resorpcije u odnosu na formiranje kostiju.[40] Veća stopa resorpcije često je uzrokovana povećanom osteoklastogenezom i rezultira simptomima osteopenije, poput prekomjernog gubitka kostiju i niske mineralne gustoće kostiju.[40]

Osteoporoza se često izaziva kod žena u menopauzama zbog smanjene razine estrogena, povezanog s iscrpljivanjem folikula jajnika koji oslobađaju hormone.[41] Smanjenje nivoa estrogena dovodi do smanjenja ekspresije OPG-a i smanjene inhibicije RANKL-a. Stoga se RANKL može lakše vezati za RANK i uzrokovati povećanu osteoklastogenezu i resorpciju kostiju, što se javlja kod osteoporoze.[22][27] Smanjeni estrogen čest je uzrok osteoporoze koji se može vidjeti u drugim stanjima, kao što su ovarijektomija, otkazivanje jajnika, anoreksija i hiperprolaktinemija.[42]

Osteoblastna sinteza kosti se ne povećava kako bi se nadoknadila ubrzana resorpcija jer niži nivoi estrogena rezultiraju povećanom stopom apoptoza osteoblasta.[43] Veća stopa resorpcije kostiju u odnosu na formiranje kosti dovodi do povećane poroznosti i niske mineralne gustoće kostiju osoba sa osteoporozom.

Kancer[uredi | uredi izvor]

Utvrđeno je da endotelne ćelijee tumora eksprimiraju veće razine OPG -a u usporedbi s normalnim.[7] U kontaktu s tumorskim ćelijama, endotelne ispoljavaju veće razine OPG-a, kao odgovor na integrin αvβ3 ligaciju i stimulaciju NF-kB signalizacije.[7]

Utvrđeno je da ekspresija OPG podstiče rast i preživljavanje tumora kroz stimuliranje vaskularizacije tumora i inhibiranje apoptoze izazvane TRAIL-om.[7]

OPG je identificiran kao jedan od mnogih proangiogenih faktora uključenih u vaskularizaciju tumora.[7] Tumoskar angiogeneza potrebna je za rast i kretanje tumora jer opskrbljuje tumor hranjivim tvarima i omogućava metastatskim ćelijama da uđu u krvotok.[7] Kao receptor mamca za TRAIL, OPG također podstiče preživljavanje tumorskih ćelija, inhibiranjem TRAIL-inducirane apoptoze tumorskih ćelija.[7]

Metastaze kostiju[uredi | uredi izvor]

Kost je uobičajeno mjesto metastaziranja u rakovima poput raka dojke, prostate i pluća.[44] Kod osteolitskih koštanih metastaza, tumorske ćelije migriraju u kost i oslobađaju citokine poput proteina povezanog s paratiroidnim hormonom , IL-8 i PGE2.[45] Ovi citokini djeluju na osteoblaste kako bi povećali RANKL i smanjili ekspresiju OPG-a što rezultira viškom koštane resorpcije.[45] Tokom resorpcije, osteoklasti oslobađaju hranjive tvari kao što su faktori rasta i kalcij iz mineralizirane koštane matrice koja ima povoljno okruženje za proliferaciju i preživljavanje tumorskih ćelija.[44]

Većina koštanih metastaza posljedica je osteolitskih lezija; međutim, rak prostate uzrokuje osteoblastne lezije koje karakterizira višak koštane formacije i velika gustoća kostiju.[45] Rak prostate oslobađa citokine kao što je insulinoloki faktor rasta (IGF), endotelin-1, koštani morfogenetski proteini (BMP), sklerostin i Wnt, proteini koji djeluju na lokalnu kost da povećaju proliferaciju i aktivnost osteoblasta.[45] Wnt proteini također djeluju na osteoblaste kako bi pojačali ekspresiju OPG-a putem signalizacije β-katenina i potisnuli osteoklastnu resorpciju kostiju.[45]

Multipli mijelom[uredi | uredi izvor]

Višestruki mijelom je tip raka koji uključuje maligne plazmatske ćelije, zvane mijelomske ćelije, unutar koštane srži.[46] Multzipli mijelom povezan je s osteolitskim koštanim lezijama jer su obično visoke razine OPG -a u koštanoj srži smanjene, što rezultira povećanom osteoklastnom apsorpcijom.[17] Smanjeni OPG u multiplom mijelomu uzrokovan je supresijom oba konstitutivna transkripcijska OPG-a i citokina induciranih OPG-om TGF-β[17] i Wnt.[46] Osim toga, učinkovitost OPG-a u koštanoj srži otežana je multiplim mijelomom prekomjernim vezanjem za sindekan-1.[17] OPG se veže za syndecan-1 na površini normalnih i višestrukih mijelomskih plazma stanica koje treba internalizirati i razgraditi.[47][48] Međutim, višak proliferirajućih ćelija mijeloma rezultira pretjeranim vezanjem i inhibicijom OPG-a sindekanom-1.[48] Istodobno, multipli mijelom povezan je s neobično visokim razinama faktora koji izazivaju osteoklastogenezu.[17] Smanjena transkripcija OPG -a i povećana razgradnja proteina OPG–a, u kombinaciji s povećanom osteoklastogenezom, rezultiraju osteolitskim lezijama koje su karakteristične za multipli mijelom.

Otoskleroza[uredi | uredi izvor]

Otoskleroza je poremećaj srednjeg uha, karakteriziran abnormalnim rastom kostiju u podnožju stapesa koji utiče na njegovu pokretljivost, što rezultira progresivnim gubitkom sluha. Polimorfizmi gena OPG c.9C > G i c.30+15C > pokazali su genetičku povezanost s OTSC-om u populaciji Indije i Tunisa. Neki od izvještaja pokazali su značajno smanjenu ili nedostajuću ekspresiju OPG -a u otosklerotnim tkivima, što bi moglo biti uzročni faktor za abnormalno remodeliranje kostiju tokom manifestacije bolesti.[49]

Juvenilna Pagetova bolest[uredi | uredi izvor]

Ovo je rijetka autosomno recesivna bolest koja je povezana s mutacijama u ovom genu.[50]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000164761 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000063727 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "UniProt, O00300" (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 9. 2021.
  6. ^ Simonet WS, Lacey DL, Dunstan CR, Kelley M, Chang MS, Lüthy R, Nguyen HQ, Wooden S, Bennett L, Boone T, Shimamoto G, DeRose M, Elliott R, Colombero A, Tan HL, Trail G, Sullivan J, Davy E, Bucay N, Renshaw-Gegg L, Hughes TM, Hill D, Pattison W, Campbell P, Sander S, Van G, Tarpley J, Derby P, Lee R, Boyle WJ (april 1997). "Osteoprotegerin: a novel secreted protein involved in the regulation of bone density". Cell. 89 (2): 309–19. doi:10.1016/s1525-0016(16)39531-4. PMID 9108485.
  7. ^ a b c d e f g h i Reid PE, Brown NJ, Holen I (juli 2009). "Breast cancer cells stimulate osteoprotegerin (OPG) production by endothelial cells through direct cell contact". Molecular Cancer. 8 (1): 49. doi:10.1186/1476-4598-8-49. PMC 2719583. PMID 19604388.
  8. ^ a b c d e Baud'huin M, Duplomb L, Teletchea S, Lamoureux F, Ruiz-Velasco C, Maillasson M, Redini F, Heymann MF, Heymann D (oktobar 2013). "Osteoprotegerin: multiple partners for multiple functions" (PDF). Cytokine & Growth Factor Reviews. 24 (5): 401–9. doi:10.1016/j.cytogfr.2013.06.001. PMID 23827649.
  9. ^ Xi L, Cao H, Chen Y (2013). "OPG/RANK/RANKL axis in atrial fibrillation". Cardiology. 125 (3): 174–5. doi:10.1159/000351441. PMID 23752030. S2CID 38746150.
  10. ^ Hosbond SE, Poulsen TS, Diederichsen AC, Nybo M, Rasmussen LM, Mickley H (august 2012). "Osteoprotegerin as a marker of atherosclerosis: a systematic update". Scandinavian Cardiovascular Journal. 46 (4): 203–11. doi:10.3109/14017431.2012.685491. PMID 22506827. S2CID 22574694.
  11. ^ Bernardi S, Bossi F, Toffoli B, Fabris B (2016). "Roles and Clinical Applications of OPG and TRAIL as Biomarkers in Cardiovascular Disease". BioMed Research International. 2016: 1752854. doi:10.1155/2016/1752854. PMC 4856888. PMID 27200369.
  12. ^ Hope S, Melle I, Aukrust P, Agartz I, Lorentzen S, Steen NE, Djurovic S, Ueland T, Andreassen OA (septembar 2010). "Osteoprotegerin levels in patients with severe mental disorders". Journal of Psychiatry & Neuroscience. 35 (5): 304–10. doi:10.1503/jpn.090088. PMC 2928283. PMID 20569643.
  13. ^ Nabipour I, Kalantarhormozi M, Larijani B, Assadi M, Sanjdideh Z (maj 2010). "Osteoprotegerin in relation to type 2 diabetes mellitus and the metabolic syndrome in postmenopausal women". Metabolism. 59 (5): 742–7. doi:10.1016/j.metabol.2009.09.019. PMID 19922962.
  14. ^ Shen P, Gong Y, Wang T, Chen Y, Jia J, Ni S, Zhou B, Song Y, Zhang L, Zhou R (2012). "Expression of osteoprotegerin in placenta and its association with preeclampsia". PLOS ONE. 7 (8): e44340. doi:10.1371/journal.pone.0044340. PMC 3431377. PMID 22952959.
  15. ^ Yano K, Shibata O, Mizuno A, Kobayashi F, Higashio K, Morinaga T, Tsuda E (oktobar 2001). "Immunological study on circulating murine osteoprotegerin/osteoclastogenesis inhibitory factor (OPG/OCIF): possible role of OPG/OCIF in the prevention of osteoporosis in pregnancy". Biochemical and Biophysical Research Communications. 288 (1): 217–24. doi:10.1006/bbrc.2001.5745. PMID 11594776.
  16. ^ Fortner RT, Sarink D, Schock H, Johnson T, Tjønneland A, Olsen A, Overvad K, Affret A, His M, Boutron-Ruault MC, Boeing H, Trichopoulou A, Naska A, Orfanos P, Palli D, Sieri S, Mattiello A, Tumino R, Ricceri F, Bueno-de-Mesquita HB, Peeters PH, Van Gils CH, Weiderpass E, Lund E, Quirós JR, Agudo A, Sánchez MJ, Chirlaque MD, Ardanaz E, Dorronsoro M, Key T, Khaw KT, Rinaldi S, Dossus L, Gunter M, Merritt MA, Riboli E, Kaaks R (februar 2017). "Osteoprotegerin and breast cancer risk by hormone receptor subtype: a nested case-control study in the EPIC cohort". BMC Medicine. 15 (1): 26. doi:10.1186/s12916-017-0786-8. PMC 5297136. PMID 28173834.
  17. ^ a b c d e f Sordillo EM, Pearse RN (februar 2003). "RANK-Fc: a therapeutic antagonist for RANK-L in myeloma". Cancer. 97 (3 Suppl): 802–12. doi:10.1002/cncr.11134. PMID 12548579. S2CID 24691589.
  18. ^ a b c d e Schneeweis LA, Willard D, Milla ME (decembar 2005). "Functional dissection of osteoprotegerin and its interaction with receptor activator of NF-kappaB ligand". The Journal of Biological Chemistry. 280 (50): 41155–64. doi:10.1074/jbc.M506366200. PMID 16215261.
  19. ^ a b c Jurado S, Garcia-Giralt N, Díez-Pérez A, Esbrit P, Yoskovitz G, Agueda L, Urreizti R, Pérez-Edo L, Saló G, Mellibovsky L, Balcells S, Grinberg D, Nogués X (maj 2010). "Effect of IL-1beta, PGE(2), and TGF-beta1 on the expression of OPG and RANKL in normal and osteoporotic primary human osteoblasts". Journal of Cellular Biochemistry. 110 (2): 304–10. doi:10.1002/jcb.22538. PMID 20225238. S2CID 25364614.
  20. ^ Chung ST, Geerts D, Roseman K, Renaud A, Connelly L (februar 2017). "Osteoprotegerin mediates tumor-promoting effects of Interleukin-1beta in breast cancer cells". Molecular Cancer. 16 (1): 27. doi:10.1186/s12943-017-0606-y. PMC 5286681. PMID 28143606.
  21. ^ Kobayashi Y, Thirukonda GJ, Nakamura Y, Koide M, Yamashita T, Uehara S, Kato H, Udagawa N, Takahashi N (august 2015). "Wnt16 regulates osteoclast differentiation in conjunction with Wnt5a". Biochemical and Biophysical Research Communications. 463 (4): 1278–83. doi:10.1016/j.bbrc.2015.06.102. PMID 26093292.
  22. ^ a b c d e f Millán MM (2015). "The Role of Estrogen Receptor in Bone Cells". Clinical Reviews in Bone and Mineral Metabolism. 13 (2): 105–112. doi:10.1007/s12018-015-9188-7. S2CID 195318812.
  23. ^ Bilezikian JP, Raisz LG, Martin TJ (2008). Principles of Bone Biology (3rd izd.). San Diego, CA: Academic Press. ISBN 9780123738844.
  24. ^ Szulc P, Hofbauer LC, Heufelder AE, Roth S, Delmas PD (juli 2001). "Osteoprotegerin serum levels in men: correlation with age, estrogen, and testosterone status". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 86 (7): 3162–5. doi:10.1210/jcem.86.7.7657. PMID 11443182.
  25. ^ Delgado-Calle J, Sañudo C, Fernández AF, García-Renedo R, Fraga MF, Riancho JA (januar 2012). "Role of DNA methylation in the regulation of the RANKL-OPG system in human bone". Epigenetics. 7 (1): 83–91. doi:10.4161/epi.7.1.18753. PMC 3337833. PMID 22207352.
  26. ^ a b c Michael H, Härkönen PL, Väänänen HK, Hentunen TA (decembar 2005). "Estrogen and testosterone use different cellular pathways to inhibit osteoclastogenesis and bone resorption". Journal of Bone and Mineral Research. 20 (12): 2224–32. doi:10.1359/JBMR.050803. PMID 16294275. S2CID 13352867.
  27. ^ a b c Jia J, Zhou H, Zeng X, Feng S (april 2017). "Estrogen stimulates osteoprotegerin expression via the suppression of miR-145 expression in MG-63 cells". Molecular Medicine Reports. 15 (4): 1539–1546. doi:10.3892/mmr.2017.6168. PMC 5364970. PMID 28260003.
  28. ^ Piperigkou Z, Franchi M, Götte M, Karamanos NK (decembar 2017). "Estrogen receptor beta as epigenetic mediator of miR-10b and miR-145 in mammary cancer". Matrix Biology. 64: 94–111. doi:10.1016/j.matbio.2017.08.002. PMID 28797712.
  29. ^ Cohen A, Burgos-Aceves MA, Kahan T, Smith Y (august 2017). "Estrogen Repression of MicroRNAs Is Associated with High Guanine Content in the Terminal Loop Sequences of Their Precursors". Biomedicines. 5 (3): 47–57. doi:10.3390/biomedicines5030047. PMC 5618305. PMID 28805722.
  30. ^ Hofbauer LC, Hicok KC, Chen D, Khosla S (august 2002). "Regulation of osteoprotegerin production by androgens and anti-androgens in human osteoblastic lineage cells". European Journal of Endocrinology. 147 (2): 269–73. doi:10.1530/eje.0.1470269. PMID 12153751.
  31. ^ Khosla S, Atkinson EJ, Dunstan CR, O'Fallon WM (april 2002). "Effect of estrogen versus testosterone on circulating osteoprotegerin and other cytokine levels in normal elderly men". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 87 (4): 1550–4. doi:10.1210/jcem.87.4.8397. PMID 11932280.
  32. ^ a b Boyce BF, Xing L (maj 2008). "Functions of RANKL/RANK/OPG in bone modeling and remodeling". Archives of Biochemistry and Biophysics. 473 (2): 139–46. doi:10.1016/j.abb.2008.03.018. PMC 2413418. PMID 18395508.
  33. ^ a b c Boyle WJ, Simonet WS, Lacey DL (maj 2003). "Osteoclast differentiation and activation". Nature. 423 (6937): 337–42. doi:10.1038/nature01658. PMID 12748652. S2CID 4428121.
  34. ^ Boyce BF, Xiu Y, Li J, Xing L, Yao Z (mart 2015). "NF-κB-Mediated Regulation of Osteoclastogenesis". Endocrinology and Metabolism. 30 (1): 35–44. doi:10.3803/EnM.2015.30.1.35. PMC 4384681. PMID 25827455.
  35. ^ Kim JH, Kim N (novembar 2014). "Regulation of NFATc1 in Osteoclast Differentiation". Journal of Bone Metabolism. 21 (4): 233–41. doi:10.11005/jbm.2014.21.4.233. PMC 4255043. PMID 25489571.
  36. ^ Yen ML, Hsu PN, Liao HJ, Lee BH, Tsai HF (2012). "TRAF-6 dependent signaling pathway is essential for TNF-related apoptosis-inducing ligand (TRAIL) induces osteoclast differentiation". PLOS ONE. 7 (6): e38048. doi:10.1371/journal.pone.0038048. PMC 3375273. PMID 22719861.
  37. ^ a b Chamoux E, Houde N, L'Eriger K, Roux S (august 2008). "Osteoprotegerin decreases human osteoclast apoptosis by inhibiting the TRAIL pathway". Journal of Cellular Physiology. 216 (2): 536–42. doi:10.1002/jcp.21430. PMID 18338379. S2CID 46440059.
  38. ^ Colucci S, Brunetti G, Cantatore FP, Oranger A, Mori G, Pignataro P, Tamma R, Grassi FR, Zallone A, Grano M (septembar 2007). "The death receptor DR5 is involved in TRAIL-mediated human osteoclast apoptosis". Apoptosis. 12 (9): 1623–32. doi:10.1007/s10495-007-0095-3. PMID 17558561. S2CID 13240565.
  39. ^ Vitovski S, Phillips JS, Sayers J, Croucher PI (oktobar 2007). "Investigating the interaction between osteoprotegerin and receptor activator of NF-kappaB or tumor necrosis factor-related apoptosis-inducing ligand: evidence for a pivotal role for osteoprotegerin in regulating two distinct pathways". The Journal of Biological Chemistry. 282 (43): 31601–9. doi:10.1074/jbc.M706078200. PMID 17702740.
  40. ^ a b Snyman, L (2014). "Menopause-related osteoporosis". South African Family Practice. 56 (3): 174–177. doi:10.1080/20786204.2014.932549. hdl:2263/41558. S2CID 57924207.
  41. ^ Nelson HD (mart 2008). "Menopause". Lancet. 371 (9614): 760–70. doi:10.1016/S0140-6736(08)60346-3. PMID 18313505. S2CID 208790117.
  42. ^ Meczekalski B, Podfigurna-Stopa A, Genazzani AR (septembar 2010). "Hypoestrogenism in young women and its influence on bone mass density". Gynecological Endocrinology. 26 (9): 652–7. doi:10.3109/09513590.2010.486452. PMID 20504098. S2CID 26063411.
  43. ^ Bradford PG, Gerace KV, Roland RL, Chrzan BG (februar 2010). "Estrogen regulation of apoptosis in osteoblasts". Physiology & Behavior. 99 (2): 181–5. doi:10.1016/j.physbeh.2009.04.025. PMC 2825744. PMID 19426747.
  44. ^ a b Dougall WC (januar 2012). "Molecular pathways: osteoclast-dependent and osteoclast-independent roles of the RANKL/RANK/OPG pathway in tumorigenesis and metastasis". Clinical Cancer Research. 18 (2): 326–35. doi:10.1158/1078-0432.CCR-10-2507. PMID 22031096.
  45. ^ a b c d e Bertoldo F (2017). "Biology and Pathophysiology of Bone Metastasis in Prostate Cancer". u Bertoldo F, Boccardo F, Bombardieri E, Evangelista L, Valdagni R (ured.). Bone Metastases from Prostate Cancer: Biology, Diagnosis and Management. Cham, Switzerland: Springer International Publishing. ISBN 978-3-319-42326-5.
  46. ^ a b Palumbo A, Anderson K (mart 2011). "Multiple myeloma". The New England Journal of Medicine. 364 (11): 1046–60. doi:10.1056/NEJMra1011442. PMID 21410373.
  47. ^ Renema N, Navet B, Heymann MF, Lezot F, Heymann D (august 2016). "RANK-RANKL signalling in cancer". Bioscience Reports. 36 (4): e00366. doi:10.1042/BSR20160150. PMC 4974605. PMID 27279652.
  48. ^ a b Standal T, Seidel C, Hjertner Ø, Plesner T, Sanderson RD, Waage A, Borset M, Sundan A (oktobar 2002). "Osteoprotegerin is bound, internalized, and degraded by multiple myeloma cells". Blood. 100 (8): 3002–7. doi:10.1182/blood-2002-04-1190. PMID 12351414.
  49. ^ Priyadarshi S, Ray CS, Biswal NC, Nayak SR, Panda KC, Desai A, Ramchander PV (juli 2015). "Genetic association and altered gene expression of osteoprotegerin in otosclerosis patients". Annals of Human Genetics. 79 (4): 225–37. doi:10.1111/ahg.12118. PMID 25998045.
  50. ^ Naot D, Wilson LC, Allgrove J, Adviento E, Piec I, Musson DS, Cundy T, Calder AD (2019). "Juvenile Paget's disease with compound heterozygous mutations in TNFRSF11B presenting with recurrent clavicular fractures and a mild skeletal phenotype". Bone. 130: 115098. doi:10.1016/j.bone.2019.115098. PMID 31655221.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Natporodica receptora tumorskog faktora nekroze