Teofilakt Ohridski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ikona Teofilakta, nadbiskupa ohridskog.

Teofilakt Ohridski (11. vijek – poslije 1108), bizantski pisac, ohridski arhiepiskop.

Teofilakt je rođen u Euripu (Halkida) na ostrvu Eubeji. Školovanje je završio u Carigradu, kao učenik čuvenog Mihaila Psela. Bio je đakon Velike crkve (Svete Sofije) u Carigradu. Zauzimao je položaj rektora, majstora govorništva. Teofilakt je jedan od najvažnijih predstavnika bizantske retorike 11. vijeka. Njegove sposobnosti nastojao je iskoristiti carski dvor i Teofilkt je imenovan za odgojitelja carskih nasljednika na dvoru Komnena. Car Vasilije II nije dirao u nezavisnost Ohridske arhiepiskopije koju je osnovao Samuilo. U Ohridsku arhiepiskopiju se gledalo kao na novo područje djelovanja bizantske civilizacije i kulture među Slavenima. Ohridska arhiepiskopija je postala i slavenska i grčka. Novi arhiepiskop u Ohridu je postao upravo Teofilakt. Umro je poslije 1108.

Kao bogoslovni pisac Teofilakt je počeo da piše već kao đakon i retor Aja Sofije (Velike crkve) u Konstantinopolju. Pisao je komentare uz starozavjetne i novozavjetne spise. Na carskom dvoru sastavio je spis o carskom odgoju koji je bio izuzetno popularan u Bizantu. Sastavio je i jedan kićeni govor u čast cara Aleksija I Komnena te nekoliko govora u čast crkvenih svetaca (homilija). Bez posebne vrijednosti su njegove jambske pjesme, inače uobičajena vrsta djelovanja bizantskih erudita. U Ohridu je napisao spis o optužbama protiv zapadne crkve te himnu Klimentu Ohridskom. Najznačajnijim se smatraju njegova pisma koje je upućivao najvažnijim ličnostima svoga vremena. Iako opterećena retorikom i literanim karakteristikama (jer epistolografija je u Bizantu bila književna vrsta) njegovog vremena ova pisma su najznačajnija kao historijski izvor.

Reference[uredi | uredi izvor]