Razlika između verzija stranice "Fermi–Diracova statistika"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Mijenja: uk:Статистика Фермі—Дірака |
m robot Dodaje: et:Fermi-Diraci statistika |
||
Red 32: | Red 32: | ||
[[en:Fermi–Dirac statistics]] |
[[en:Fermi–Dirac statistics]] |
||
[[es:Estadística de Fermi-Dirac]] |
[[es:Estadística de Fermi-Dirac]] |
||
[[et:Fermi-Diraci statistika]] |
|||
[[fi:Fermin–Diracin statistiikka]] |
[[fi:Fermin–Diracin statistiikka]] |
||
[[fr:Statistique de Fermi-Dirac]] |
[[fr:Statistique de Fermi-Dirac]] |
Verzija na dan 22 januar 2011 u 08:51
U kvantnoj statističkoj fizici, Fermi-Diracova statistika opisuje distribuciju fermiona po energetskim stanjima, u stanju termodinamičke ravnoteže. Za razliku od klasične fizike i klasične statističke fizike, u ovom slučaju čestice se ponašaju tako da:
a) nije moguće razlučiti dva fermiona, to su indentične čestice
b) vrijedi Paulijev princip isključenja, prema kojemu se dva fermiona ne mogu istovremeno nalaziti u istom kvantnom stanju.
Za Fermi-Diracovu statistiku, očekivani broj čestica koje se nalaze u stanju sa energijom dan je kao:
gdje je:
- broj čestica u stanju i
- energija stanja i
- je degeneracija stanja i (broj stanja sa energijom ),
- hemijski potencijal, često nazvan Fermijeva energija
- Boltzmannova konstanta
- apsolutna temperatura
U slučaju kada je Fermijeva energija i nema degeneracije, tj. , funkcija se naziva Fermijeva funkcija:
Mnoštvo fermiona koji međusobno ne intereagiraju i slijede Fermi-Diracovu statistiku naziva se Fermionski plin.
Ova statistička distribucija uvedena je 1926. godine od strane Enrica Fermija i Paula A. M. Diraca. Vjerovatno najpoznatiji primjer primjene ove distribucije je opis vodljivih elektrona u metalu, koji je dao Arnold Sommerfeld 1927. godine.