Ana, carica Rusije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ana
Carica Rusije
Vladavina26. februar 1730 - 28. oktobar 1740
PrethodnikPetar II
NasljednikIvan VI
Krunidba9. mart 1730
SupružnikFridrik Vilim, vojvoda Kurlandije
DinastijaRomanov
OtacIvan V, car Rusije
MajkaPraskovija Saltjokova
Rođenje7. februar 1693
Moskva
Smrt28. oktobar 1740
Petrograd

Ana Ivanovna (7. februar 1693 - 28. oktobar 1740) je vladala kao vojvotkinja Kurlanda, a kasnije kao carica Rusije.[1]

Porijeklo i brak[uredi | uredi izvor]

Ana je bila kćerka Ivana V i Praskovije Saltjokove. Njen otac je bio brat Petra I Velikog, sa kojim je zajedno vladao sve do svoje smrti. Nakon njegove smrti vlast je zadržao Petar I, a naslijedila ga je supruga, Katarina I. Petar I Veliki je ju novembru 1710. godine udao za Fridrika Vilima, vojvodu Kurlandije (sada zapadna Latvija). On umire dva mjeseca poslije, a Kurlandom nastavlja upravljati vojvotkinja-udovica. Ana se nije nikada preudala, niti je imala djece.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Smrću cara Petra II, unuka svoga amidže Petra I, dana 29. januara 1930. godine Ana se proglasila caricom i autokratom cijele Rusije. Ruski kneževi očekivali su da će nova carica stvoriti ustavnu monarhiju, ali se Ana brzo postavila kao apsolutna vladarica. Prva odluka nove carice bila je da ponovo uvede sigurnosnu policiju, uz čiju je pomoć rado terorizirala one koji su joj se suprostavljali. Iako prijestolnicu nije vratila u Moskvu, tamo je provodila najviše vremena, i to u društvu svojih služavki.

Kaže se da je Anu veselilo ponižavanje i mučenje starih plemića. Tako je, čisto radi zabave, udala svoju ostarjelu služavku, Kalmikinju, za carevića Dmitrija Galicina, prvo ih obukla kao klovnove i zatim natjerala da prvu bračnu noć provedu goli u ledenoj palači, tokom iznimno oštre zime.

Nije imala povjerenja u ruske plemiće, pa ih je držala dalje od moćnih pozicija, koje je radije davala baltičkim Nijemcima. Upravu nad Kurlandom, koji joj, izgleda, više nije bio zanimljiv, prepustila je Ernstu Johannu von Bironu. Njegovog političkog suparnika je pogubila nekoliko mjeseci pred smrt. Ana i Ernst Johann su Rusiju udružili sa Svetim Rimskim Carstvom i učestvovali u Ratu za poljsko naslijeđe, nakon kojeg su na poljski tron postavili Augusta III.

Ana je 1736. objavila rat Osmanskom carstvu, ali ne i Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva, zbog čega je Rusija prisiljena vratiti sav ratom zauzeti teritorij. Ana je ovim ratom započela težnju Rusa za proširenjem prema jugu, cilj koji je najbolje ostvarila Katarina II Velika.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Kako se njeno zdravlje pogoršavalo, nasljednikom imenuje unuka svoje sestre, carevića Ivana. Ovime je željela osigurati liniju svog oca, Ivana V, a isto tako zatvoriti put do krune djeci Petra I Velikog, kojeg je prezirala.

Bolest bubrega prekinula je život i vladavinu 47-godišnje carice. Ivan VI je tada bio tek jednogodišnja beba, a njegova majka i regent njemačka princeza, pa ih sa vlasti ubrzo zbacuje Petrova mlađa kćerka Elizabeta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Anna | Empress of Russia, Facts, & Biography | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 25. 8. 2023. Pristupljeno 29. 9. 2023.