Ana Frolina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Frolina
Lični podaci
Državljanstvo Rusija
Južna Koreja
Rođenje (1984-01-11) 11. januar 1984 (40 godina)
Salehard, Jamalskonenečki autonomni okrug, Tjumenjska oblast RSFSR, SSSR,
Zanimanjepolicajka
Karijera
Statusaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (b.)2
2010 Rusija
2018 Južna Koreja
Medalje (b.)0
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)6 (2007, 2009, 2017, 2019, 2020, 2021)
Medalje (b.)1 (1 zlatna)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)2005/06
Pojedinačne pobjede (b.)[a]1
Timske pobjede[b]3
Plasman (b.)[c]
IBU kup[d]
Prvi nastup2005/06
Plasman3. (2005/06)
Pojedinačne pobjede4
Timske pobjede2
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Ana Aleksejevna Frolina, (ruski: А́нна Алексе́евна Фро́лина) (korejski: hangul: 안나 프롤리나 ) rođena 11. januara 1984. u Salehardu, u Tjumenjskoj oblasti, RSFSR, SSSR (danas Rusija), kao Ana Aleksejevna Buligina (ruski: А́нна Алексе́евна Булы́гина) je nekadašnja ruska i od 2015. godine južnokorejska biatlonka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Salehardu. Otac Aleksej Buligin bio je skijaški trener, a majka Ljubov Bulogina je bila direktorica škole i trener. Ana se uz pomoć roditelja, rano počela baviti skijaškim trčanjem. Nakon završetka školovanja preselila se u Tjumenj gdje je studirala.[1]. Ujedno se u Tjumenju počinje baviti biatlonom, a trenira je Leonid Gurjev. Trostruka je juniorska svjetska prvakinja i četverostruka ruska prvakinja. Nastupajući za rusku biatlonsku selekciju upoznala je budućeg supruga, tehničkog servisera Jurija Frolina, za kog se udala 2013. godine, a slijedeće godine su dobili sina. Zbog jake konkurencije u ruskoj biatlonskoj selekciji od 2015. godine takmiči se za Južnu Koreju.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta.
Kanada Vancouver 2010. (Biatlon) 4 6 29
Južna Koreja Pyeongchang 2018. (Biatlon) 61 32 50 18

Frolina je nastupila dva puta na Zimskim olimpijskim igrama: prvi put za selekciju Rusije u kanadskom Vancouveru 2010;[2] a drugi put za selekciju Južne Koreje u južnokorejskom Pjongčangu 2018.[3]

U prvom nastupu 2010 godine, zbog jakog sastava u ruskoj selekciji (Svjetlana Slepcova, Ana Bogalij-Titovec, Olga Medvedceva i Olga Zajceva) nije nastupila u pobjedničkoj štafeti, a najbolji rezultat ostvarila je u sprintu na 7,5 km osvojivši četvrto mjesto bez promašaja, zaostavši 12 s iza pobjednice Slovakinje Anastasiye Kuzmine, 9 s iza drugoplasirane Magdalene Neuner i samo 1.3 s iza osvajačice bronzane medalje Francuskinje Marie Dorin. Tri dana kasnije u potjeri osvojila je šesto mjesto sa 52 s iza pobjednice Njemice Magdalene Neuner.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Italija 2007. Antholz 19 29
Južna Koreja 2009. Pyeongchang 25 4 20 23 1
Austrija 2017. Hochfilzen 34 18 33 18 19
Švedska 2019. Östersund 51 78 21 20
Italija 2020. Antholz 75 83 22 27
Slovenija 2021. Pokljuka 66 98 23 26

Od ukupno šest nastupa na Svjetskim prvenstvima od 2007-2021. Frolina je bila najuspješnija na SP 2009 u južnokorejskom Pyeongchangu, kada je u utrci štafete sa Svjetlanom Slepcovom, Olgom Medvedcevom i Olgom Zajcevom ubijedljivo sa 1:16 min prednosti pobijedili njemačku štafetu u sastavu: Martina Beck, Magdalena Neuner, Andrea Henkel i Kati Wilhelm, te francusku štafetu: Marie-Laure Brunet, Sylvie Becaert, Marie Dorin i Sandrine Bailly.[4] Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama bilo je četvrto mjesto u sprintu na istom prvenstvu sa zaostatkom od 53 s iza pobjednice Kati Wilhelm.[5] Najbolji plasman na Svjetskim prvenstvima za Južnu Koreju, bilo joj je 18-o mjesto u sprintu na 7,5 km u austrijskom Hochfilzenu.[6][7]

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
2005/06 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21
- 31 n.n. 19 15 88 57 Nije nastupala 43 28 40 73 -

Nakon uspješnih nastupa u IBU kupu 2005/06. Frolina je 7. januara 2016 u njemačkom Oberhofu prvi put nastupila u sprintu na 7,5 km u Svjetskom kupu. Osvojila je 58-o mjesto sa pet promašaja i zaostatkom od 4:51 min u odnosu na pobjednicu Kati Wilhelm. Od slijedeće sezone redovito nastupa u utrkama Svjetskog kupa, osvajajući bodove plasmanom među prvih 30, da bi 18. marta 2007. u ruskom Hanti-Mansijsku osvojila četvrto mjesto u utrci masovnog starta zaostavši 23 s iza pobjednice Helene Eckholm. Nakon jednogodišnje pauze, u Antholzu, 24. januara 2009. pobjeđuje u potjeri, kao četvrta iz sprinta, ispred Kaise Mäkäräinen i Darje Domračeve sa prednošću od 2.3 s. Tu je sezonu završila na 19-om mjestu sa 465 osvojenih bodova. Naredne sezone postiže bolje rezultate i na kraju sezone osvaja 15-o mjesto, a slijedeće dvije sezone bolje rezultate bilježi samo u ruskoj štafeti, a od 2012. pravi četverogodišnju pauzu, nakon čega u Svjetskom kupu nastupa za Južnu Koreju.

Prestanak karijere[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Godine 2009. Postala je dobitnica je ruske sportske nagrade " Počasni majstor sporta Rusije".

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Анна Булыгина: «Хотела доказать себе, что я — не тряпка»
  2. ^ "Biathlon 2010 Winter Olympics Official report" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 7. 2012. Pristupljeno 14. 11. 2020.
  3. ^ Official Results Book – Biathlon
  4. ^ Rezultati utrka u masovnom startu
  5. ^ Rezultati utrke ženskog sprinta
  6. ^ "Schedule". Arhivirano s originala, 27. 2. 2017. Pristupljeno 28. 1. 2017.
  7. ^ Start list