Barbarina grančica
Barbarine grančice su grane voćaka koje se po starom običaju režu 4. decembra, na liturgijski spomendan sv. Barbare u Rimokatoličkoj i Grčkoj pravoslavnoj crkvi i stavljaju u vazu u domu. Ovisno o kraju i običajima, koriste se grane trešnje, jabuke, breze, lješnjak, divljeg kestena, šljive, vrbe, bazge, gloga ili forzicije. Grančice bi trebale bi cvjetati do Badnjaka i krasiti dom za Božić. Običaj je čest u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.[1]
Običaj[uredi | uredi izvor]
Običaj seže do predaje o svetoj Barbari, prema kojoj se njezina haljina zakačila za granu na putu u zatvor. Slomljenu granu stavila je u posudu s vodom, a ona je procvjetala upravo na dan kada je podnijela mučeništvo. Prema narodnom vjerovanju, cvjetanje Barbarinih grana donijet će sreću u narednoj godini. U nekim je slučajevima uobičajeno da mlade djevojke svakoj grani dodijele ime jednog obožavatelja. Kaže se da grana koja prva procvjeta ukazuje na budućeg mladoženju.[2] Barbarine grane također su bile temelj drugih proročišta, kao što su proročanstva o žetvi, gdje je broj cvjetova pokazivao veličinu žetve, ili su također korištene za predviđanje brojeva lutrije.[3] Ovaj običaj ima analogije u mnogim kulturama ("štap života") i stoga je jedan od mnogih običaja proročišta. Drvo Barbare pisano je zabilježeno od 13. vijeka. Jedna težačka izreka kaže: "Na sv. Barbaru pupoljci, a za Božić cvjetaju".
Barbarino drvo[uredi | uredi izvor]
Poseban oblik Barbarine grane je običaj postavljanja Barbarinog drvca, u narodu poznat i kao Božićni maj (njemački: Weihnachtsmaien). Za Barbarino drvce koriste se cijele grane ili grublje grančice voćaka, ponekad i kestena, breze i jabuke, koje su bile bogato okićene pozlaćenim orasima i jabukama, a kasnije i staklenim ukrasima za božićno drvce. Naziv Barbarino drvo potječe od običaja rezanja tih grana nekoliko dana prije spomendana sv. Barbaru - neki izvori spominju svetog Andriju: odrežite i stavite u toplu sobu na dan svete Barbare da grane procvjetaju na Božić. Takvo Barbara drvo moglo bi prekriti cijeli zid sobe ili cijeli kutak dnevne sobe. U 18. vijeku markgrof od Bayreutha zabranio je podizanje stabala Barbare zbog neobuzdane pljačke voćaka.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dragić, Marko. "Kult sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata". hrcak.srce.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 16. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Črišnjove grančice na dan Svete Barbare". volksgruppen.orf.at (jezik: gradišćanskohrvatski). ORF. 4. 12. 202a. Pristupljeno 16. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ "Barbarazweige". austria-forum.org (jezik: njemački). Austria-Forum. Pristupljeno 16. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Manfred Becker-Huberti: Lexikon der Bräuche und Feste 3000 Stichwörter mit Infos, Tipps und Hintergründen. Herder, Freiburg im Breisgau 2000, ISBN 3-451-27317-9.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Barbarina grančica |