Bernhard von Bülow

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bernhard von Bülow
Bernhard von Bülow.jpg
4. Njemački kancelar
4. Kancelar Njemačkog Carstva
Vrijeme na vlasti
16. oktobar 1900.- 16. juli 1909.
Prethodnik Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst
Nasljednik Theobald von Bethmann Hollweg
Rođenje 3. maj 1849., Klein-Flottbeck (Hamburg), Njemačka
Smrt 28. oktobar 1929.
Politička stranka nema

Princ Bernhard Heinrich Karl Martin von Bülow, (3. maj, 1849. – 28. oktobar 1929. godine) je bio njemački političar koji je služio kao kancelar njemačkog carstva od 1900. do 1909. godine.

Obitelj[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Klein-Flottbecku, u Holsteinu (sadašnji dio Hamburga). Njegov dajdža, veliki Heinrich von Bülow, bio je Pruski ambasador u Engleskoj od 1827. do 1840. godine, oženio je kćer Wilhelma von Humboldta. Njegov otac, Bernhard Ernst von Bülow, bio je danski i njemački političar. Njegov brat, general-major Karl Ulrich von Bulow, bio je zapovjednik konjice tokom Prvog svjetskog rata koji se istakao u napadu na Liege u augustu 1914. godine.

Diplomatska karijera[uredi | uredi izvor]

Bernhard von Bülow, nakon službe u Francusko-pruskom ratu, ušao je u prvu Prusku civilnu službu, a nakon toga i u diplomatske vode. 1876. godine postavljen je za diplomatu u njemačkoj ambasadi u Parizu, prisustvovao je berlinskom kongresu kao sekretar, te je nakon toga 1880. godine postavljen kao drugi sekretar ambasade u Parizu. 1884. godine postao je prvi sekretar veleposlanstva u St. Peterburgu. 1887. godine u oružanom sukobu podržao je etničko čišćenje Poljaka sa poljskih teritorija u Njemačkom carstvu. 1888. godine postavljen je za diplomatskog predstavnika u Bukureštu, a 1893. godine postao je njemački ambasador u Rimu. 1897. godine, nakon ostavke Adolfa Marschalla von Biebersteina, bio je postavljen za državnog sekretara ministarstva vanjskih poslova (ista dužnost koju je obavljao i njegov otac) pod Princom Hohenlohom. Kao sekretar ministarstva vanjskih poslova Büllow je bio odgovoran za podržavanje politike o kolonijalnom proširenju (weltpolitik). 1899. godine donio je uspješan zaključak pregovora kojima su se Karolinska ostrva pripojila Njemačkoj. Nakon tog poteza imenovan je grofom. Nakon ostavke princa Hohenloha 1900. godine izabran je za četvrtog njemačkog kancelara i premijera Pruske.

Kancelar[uredi | uredi izvor]

Prvi njegov istaknut čin kao kancelara bila je majstorska odbrana njemačke imperijalističke politike u Kini pred parlamentom u Reichstagu. Büllow je često učestvovao u raspravama i branio njemačku vanjsku politku pred parlamentom Reichstagom. 6. juna 1905. godine grof Bülow bio je unaprijeđen u princa (Fürst).

5. aprila 1906. godine za vrijeme trajanja debate, Princa Büllow je obuzela bolest, to je bio rezultat prekomjernog rada i napada gripe. Büllow je iznesen iz dvorane u nesvjesti. Svi su mislili da će taj napad biti koban, no liječenje je srećom brzo pomoglo te se kancelar nakon mjesec dana odmora bio spreman vratiti svojim obavezama.

1907. godine, tokom trajanja Harden-Moltke afere, Adolf Brand, osnivač prvog homoseksualnog časopisa (Der Eigene) izdao je članak u kojem je naveo da je kancelar Büllow bio ucjenjivan zbog svoje seksualnosti. Navodno je kancelar poljubio i osramotio Scheefera na sastanku kod Eulenberga, i uz to biti homoseksualac u to doba je bilo nemoralno, čak i zakonski kažnjivo po paragrafu 175 tadašnjeg njemačkog zakona, koji nije prihvatao homoseksualce. U daljim parnicama Büllow je bio oslobođen, dok je Brand dobio 18 mjeseci zatvora.

14. jula 1909. godine Bernhard von Büllow je dao ostavku na mjesto kancelara. Naslijedio ga je Theobald von Bethmann Hollweg i time postao peti kancelar Njemačkog carstva.

Daljna karijera[uredi | uredi izvor]

Od 1914. do 1915. godine Büllow je bio ambasador u Italiji. Glavni zadatak mu je bio pridobiti Italiju na stranu Njemačke u Prvom svjetskom ratu, no nije uspio zadržati ni njihovu neutralnost. Italija se 1915. godine pridružila Antanti Londonskim ugovorom. Iako su se mnogi ljudi u Reichstagu nadali da će Büllow uspjeti nakon njegovog neuspjeha bio je prozivan od strane svojih nekadašnjih kolega. Princ von Büllow je umro 28. oktobra 1929. godine nekoliko dana prije Crnog utorka.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: