Charles Darwin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Charles Robert Darwin
Example alt text
Rođenje 12. februar 1809.
Shrewsbury, Engleska
Smrt 19. april 1882.
Downe, Engleska

Charles Robert Darwin (fonol.:Čarls Robert Darvin) (12. februar 180919. april 1882) je britanski naučnik koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Darwin je rođen u mjestu Shrewsbury, grofovija Shropshire 12. februara 1809. godine kao peto dijete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve strane bio je u 18. vijeku dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin. Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emmom Wedgwood, a nešto kasnije preselio se na malo imanje Down House izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo u ranom djetinstvu.

Školovanje i naučni rad[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.) mladi je Darwin upisao medicinu na univerzitetu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na univerzitet Cambridge, da bi postao svećenik Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedgwicka i naturalistu Johna Henslowa.

Henslow ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadeset i drugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi naturalista na naučnom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i ostrvima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu.

U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s Nuhinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Nuhinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.

Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Charles Lyell u svojoj knjizi u dva sveska Principles of Geology (Principi geologije) (1830. - 1833.). Lyell je ustvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako mnoga Lyellova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je također zamijetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lyell zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na arhipelagu Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od ostrva do ostrva. Ta opažanja natjerala su Darwina da postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.

Darvinova teorija[uredi | uredi izvor]

Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Notebooks on the Transmutation of Species (Bilješke o transmutaciji vrsta). Darwin se u svome stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao An Essay on the Principle of Population (Esej o principima populacije) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društvena događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.

Naredna dva desetljeća radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-historijskim projektima (Darwin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Darwin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Russel Wallace, mladi naturalist koji je nezavisno od Darwina došao do istog zaključka. Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom On the Origin of Species (O porijeklu vrsta). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno štampano još šest izdanja (Darwin ju je pripremao pune 22 godine).

Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.

Naslovna strana njegovog djela "Origin of Species"

Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: The Variation of Animals and Plants Under Domestication (1868.; Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uvjetima), The Descent of Man (1871.; Porijeklo čovjeka), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872.; Izražavanje emocija među životinjama i ljudima) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872.; Porijeklo čovjeka i selekcija s obzirom na seks). Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darwin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent.

Darwinova biblioteka[uredi | uredi izvor]

Dugo nije bilo razjašnjeno koje radove je Darwin nosio i studirao tokom ekspedicije sa HMS Beagle (1831-1836). Kompletan spisak tih djela pod nazivom "Beagle Library" postavljen je u internet. Skupljanje rukopisa i slika vršeno je pod rukovodstvom Dr. van Wyhe sa Nacionalnog univerziteta Singapura (eng. "National University of Singapore") [1]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Notebooks on the Transmutation of Species (Bilješke o transmutaciji vrsta) (1836)
  • The Variation of Animals and Plants Under Domestication (Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uvjetima) (1868)
  • The Descent of Man (Porijeklo čovjeka)(1871)
  • The Expression of the Emotions in Animals and Man (Izražavanje emocija među životinjama i ljudima) (1872)
  • The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (Porijeklo čovjeka i selekcija s obzirom na seks) (1872)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Darwinova biblioteka je online"heise.de; objavljeno 17. 7.2014; pristupljeno 1. 8.2014

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Charles Darwin


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: