Diana Spencer

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Diana Spencer
SupružnikCharles, princ od Velsa (v. 1981; raz. 1996)
DjecaWilliam, princ od Velsa
Princ Harry, vojvoda od Sussexa
OtacJohn Spencer, 8. grof Spencer
MajkaFrances Burke Roche
Rođenje1. juli 1961.
Smrt31. august 1997(1997-08-31) (36 godina)
Pariz

Diana, princeza od Walesa (rođena kao Diana Frances Spencer; 1. juli 1961 – 31. august 1997) bila je prva supruga budućeg britanskog kralja Charlesa III. Sinovi koje mu je rodila, William i Harry, prvi su i peti u nasljednom nizu za britansku krunu, respektivno.

Rođena je u malo poznatoj, staroj grofovskoj porodici, kćerka Johna Spencera i njegove prve žene, Frances Burke Roche. Bila je potomak englesko-škotskih kraljeva čiji potomci nisu nikada sjeli na britanski tron, braće Karla II (kroz dva vanbračna sina) i Jakova II (kroz vanbračnu kćerku), te je u britansku kraljevsku porodicu po prvi put unijela njihovu krv. Otac i majka su joj se razveli kada je imala samo osam godina, što je uveliko uticalo na njeno odrastanje.

Princeza od Velsa[uredi | uredi izvor]

Charles, na kojeg se vršio pritisak da se oženi kako bi osigurao nasljednika, već je bio u svojim tridesetima kada je upoznao dvanaest godina mlađu Dianu. Jedini uslov koji mu je majka, kraljica Elizabeta II od Ujedinjenog Kraljevstva, postavila pri odabiru supruge bio je da joj nevjesta bude protestantkinja. Također je bilo poželjno da bude kraljevskog ili bar plemićkog porijekla, te da je djevica. Diana, koja je tada radila kao dadilja u Londonu, ispunjavala je sva kraljičina očekivanja.

Charles i Diana zaručili su se 24. februara 1981. godine,[1] a vjenčali 29. jula u katedrali sv. Pavla, a ne u Westminsterskoj opatiji, što je tradicija, pošto opatija nije imala dovoljno mjesta za sve zvanice. Diana se pred oltarom zbunila i pomiješala Charlesova srednja imena.[2] Vjenčanje je pratilo 750 miliona ljudi.[3] Prvu bračnu noć princ i princeza od Velsa proveli su u zamku lorda Mountabattena, u čast Charlesovih roditelja koji su tu proveli svoju prvu bračnu noć.

Dana 21. jula 1982. godine, Diana i Charles su dobili svog prvog sina, Williama. Diana je odbila poštovati tradiciju, porodivši se u bolnici St. Mary's, a ne u Buckinghamskoj palači. Drugi sin, Harry, rodio se 15. septembra 1985.

Diana i John Travolta

Naizgled sretni kraljevski brak princa i princeze od Velsa počeo se raspadati već krajem 1980-ih. Mediji su u početku zataškavali bračne probleme.[4] Krivili su jedno drugo za bračne probleme, a preko njihovih prijatelja, izjave su dospjele do medija. Charles je oživio svoju staru, predbračnu ljubavnu vezu sa Camillom Parker Bowles, a kao odgovor na muževu nevjeru, Diana je započela romansu sa svojim instruktorom jahanja, Jamesom Hewittom. Svoju vezu sa Hewittom potvrdila je i na BBC-u, godinu dana nakon što se Charles odvažio priznati svoj preljub u televizijskom intervjuu. Diana je Charlesa zatim prevarila sa četiri muškarca.[5] Kraljica nije kaznila ni Charlesa ni Dianu, iako je u Engleskoj preljub sa ženom kralja ili prijestolonasljednika smatran veleizdajom (koja se kažnjavala smrću) još od 1351. godine.

Princ i princeza od Velsa prestali su živjeti zajedno 9. decembra 1992. godine. U tom momentu Dianini odnosi sa pojedinim članovima kraljevske porodice je poljuljan. Dobra prijateljica joj je ostala Sarah, vojvotkinja od Yorka, žena Charlesovog mlađeg brata Andrewa.

U decembru 1995. godine kraljica Elizabeta II je zatražila od Charlesa i Diane da se razvedu.[6] Diana i Charles su se razveli 28. augusta 1996. godine.[7] Diana je primila svotu novca od 17.000.000 funti, zajedno sa zakonskom naredbom kojom joj se zabranjuje daljnje raspravljanje o razvodu. Iste godine su se razveli vojvoda i vojvotkinja od Yorka, pa je kraljica donijela odredbu kojom se svim bivšim supružnicima članova kraljevske porodice oduzima pravo oslovljavnja sa Vaša Kraljevska Visosti. Kraljica je, međutim, i dalje priznavala Dianu kao člana kraljevske porodice; ona je bila majka njenih unuka, od kojih će jedan najvjerovatnije postati kralj.[8]

Nakon razvoda[uredi | uredi izvor]

Dianin grb 1981-1996

Nakon razvoda Diana je konačno pronašla sreću u Dodiju al-Fajedu. Kako sada više nije morala učestvovati u kraljevskim dužnostima, postala je aktivan član organizacije Crveni krst. Svoje angažiranje u projektu čišćenja svijeta od mina uvijek je stavljala na humanitarni, a ne na politički nivo.

U jednom intervjuu je izjavila da se najviše divi Margaret Thatcher i Madonni, zbog njihovog uspjeha, te Majci Terezi, zbog njene posvećenosti humanitarnom radu.

Humanitarne akcije[uredi | uredi izvor]

Počevši još 1980. godine, Diana se angažovala u humanitarnim akcijama. Počela je posjećivati bolnice i njegovati bolesnike kao dio svoje uloge princeze od Velsa, a zanimanje za unesrećene je održala do kraja života.

Svoj uticajni status koristila je kako bi smanjila diskriminaciju osoba oboljelih od AIDS-a. Kada je bilo uvriježeno mišljenje da se AIDS prenosi dodirom, Diana je, među prvim slavnim osobama, javno sjela na krevet bolesnika i držala ga za ruku. Njenom podvigu divio se i tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Bill Clinton.

Diana se također zanimala za uklanjanje mina iz ratom pogođenih zemalja. Njene slike na kojima hoda kroz minsko polje u Angoli obišle su svijet. Britanski konzervativci odmah su je proglasili ludom, te je optuživali da se miješa u politiku.[9] U augustu, tek nekoliko dana pred pogibiju, posjetila je Bosnu i Hercegovinu, gdje se sastala sa žrtvama mina. Godine 1997. primila je Nobelovu nagradu za mir zbog pomaganja u čišćenju minskih polja.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Dana 31. augusta, 1997. godine Diana i njen ljubavnik, Dodi al-Fajed, napustili su pariski hotel Ritz dvadeset minuta nakon ponoći i vraćali se u svoj apartman. Nijedan od četiri putnika u automobilu nije nosio pojas.[10][11] Vozeći velikom brzinom u želji da izmaknu paparazzima, vozač Henri Paul je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u trinaesti stub tunela.[12] Henri i Dodi su poginuli na mjestu nesreće. Jedan od novinara koji su nastavili fotografirati mjesto nesreće izjavio je da je Diana bila pri svjesti, ali da je na njegove riječi mogla odgovoriti jedino treptanjem. Teško ranjena Diana prevezena je u bolnicu Pitié-Salpêtrière, i to tek dva sata nakon nesreće. Uprkos naporima da se voljena princeza spasi, Diana je podlegla teškim ozljedama u 4:00.[13] Jedini koji je preživio nesreću bio je Dodijev tjelohranitelj, Trevor Rees-Jones.

Diana, svojevremeno princeza od Velsa i žena od koje se očekivalo da postane kraljica, sahranjena je 6. septembra na otočiću usred jezera Round Oval. Jezerom plivaju četiri crna labuda, a krase ga još i bijeli lopoči. Putem do njenog groba raste 36 hrastova; svaki od njih obilježava po jednu godinu princezina života. Sahranjena je u crnoj haljini koju je naručila nekoliko sedmica pred smrt, sa krunicom u rukama. Krunica je bila poklon Majke Tereze, koja je umrla sedmicu dana nakon Diane. Njenu sahranu pratile su 2,5 milijarde ljudi.[14]

Teorije o smrti[uredi | uredi izvor]

Smrt Diane Spencer je postala popularna tema. Razne teorije zavjere podržavao je Dodijev otac, Muhamed al-Fajed. Najčešće je glavni lik ovih teorija o zavjeri Charlesov otac, princ Philip, ali se često navodi i ime samog Charlesa.[15] Porota Vrhovnog suda u Londonu zaključila je da je do nesreće došlo zato što je vozač bio pijan, ali i zbog novinara koji su pratili automobil.[16]

Doktori su negirali popularnu tvrdnju da je Diana bila trudna u vrijeme smrti, ali Muhamed al-Fajed i dalje tvrdi da je bila trudna.[17] Iako su također potvrdili da je vozač bio pijan, te da niko od putnika nije bio vezan pojasom, i dalje nastaju nove teorije, prema kojima je Diana najčešće žrtva planirane nesreće. Sama Diana je svom prijatelju u pismu poslanom deset mjeseci pred pogibiju iznijela svoje sumnje da je neko želi ubiti.[18]

Ostavština[uredi | uredi izvor]

"Diana u sjećanju"

Dianu Spencer danas smatraju izuzetno harizmatičnom ženom, koja je upamćena po svom šarmu, a ne fizičkoj ljepoti. Njen humanitarni rad se i danas jako cijeni, ali je zasjenjen problematičnim brakom sa Charlesom. U javnoj anketi koju je proveo BBC 2002. godine, Britanci su Dianu stavili na treće mjesto, čime je nadmašila svoju bivšu svekrvu i sve ostale britanske monarhe. Njeni sinovi, William i Henry, priredili su dobrotvorni koncert 1. jula 2007. godine, na dan koji bi bio njen 46. rođendan. Svih 60.000 ulaznica puštenih u prodaju u januaru prodano je u svega nekoliko minuta, a novac sakupljen tom prilikom dat je u humanitarne svrhe.

Oni koji su je voljeli smatrali su je svojim uzrorom, a neki su čak zahtjevali da se proglasi sveticom. Sa druge strane, ljudi kojima nije bila draga govorili su kako je bila umno poremećena. Jedan biograf napisao je da je princeza možda bolovala od sindroma udvojene ličnosti, a sama Diana je priznala da se borila sa depresijom i bulimijom.

Od objavljivanja zaruka sa Charlesom, vjerovatnim nasljednikom krune, pa do danas Diana je među najpopularnijim i najfotografiranijim ženama svijeta.

Titule od rođenja do smrti[uredi | uredi izvor]

  • 1. juli 1961 – 9. juni 1975: Časna Diana Spencer
  • 9. juni 1975 – 29. juli 1981: Ledi Diana Spencer
  • 29. juli 1981 – 28. august 1996: Njena Kraljevska Visost Princeza Charles, princeza od Velsa, princeza od Škotske, vojvotkinja od Cornwalla, vojvotkinja od Rothesaya, grofica od Chestera, grofica od Carricka, baronica od Renfrewa, gospodarica ostrva
  • 28. august 1996 – 31. august 1997: Diana, princeza od Velsa

Često se spominje kao "princeza Diana", iako ona to nije nikada bila. Budući da je princeza postala udavši se za princa, tokom braka bila je princeza Charles, princeza od Velsa. Nakon razvoda je, po tradiciji davanja titula razvedenim ženama, njena titula bila Diana, princeza od Velsa.