Ekvivalentni sadržaj karbona

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ekvivalentni sadržaj karbona čelične legure odnosi se na metod mjerenja maksimalne tvrdoće i zavarivosti legure, na osnovu hemijskog sastava te legure. Veće koncentracije karbona i drugih legirajućih elemenata, kao što su mangan, hrom, silicij, molibden, vanadijum, bakar i nikl, povećavaju tvrodoć, a smanjuju sposobnost zavarivosti materijala. Svaki od ovih materijala nastoji uticati na tvrdoću i zavarivost čelika na različite načine, što se može iskoristiti kao metod upoređivanja kako bi se prosudila razlika u tvrdoći između dvije legure sastavljene od različitih materijala. Ekvivalentni sadržaj karbona je najčešće koristen standardni metod, međutim, postoje i drugi, kao što su ekvivalentni sadržaj nikla i ekvivalentni sadržaj hroma (obično se koristi zajedno sa Schaeffler-Delongovim dijagramom, kada se smatra preciznijim za mjerenje zavarivosti). Najčešća formula, koja se koristi za izračunavanje ekvivalentnog sadržaja karbona, glasi:

E_c = \%C + \left(\frac{\%Mn+\%Si}{6} \right) + \left(\frac{\%Cr+%Mo+\%V}{5} \right) + \left(\frac{\%Cu+\%Ni}{15} \right)

Dobijeni koeficijent ekvivalnetnog sadržaja karbona dozvoljava nam da leguru kategorišemo zajedno sa ostalim ugljičnim čelicima, gdje možemo uporediti njihovoe osobine tvrdoće i zavarivosti.

Reference[uredi | uredi izvor]