Ekvivalentni sadržaj karbona

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ekvivalentni sadržaj karbona čelične legure odnosi se na metod mjerenja maksimalne tvrdoće i zavarivosti legure, na osnovu hemijskog sastava te legure. Veće koncentracije karbona i drugih legirajućih elemenata, kao što su mangan, hrom, silicij, molibden, vanadijum, bakar i nikl, povećavaju tvrodoć, a smanjuju sposobnost zavarivosti materijala. Svaki od ovih materijala nastoji uticati na tvrdoću i zavarivost čelika na različite načine, što se može iskoristiti kao metod upoređivanja kako bi se prosudila razlika u tvrdoći između dvije legure sastavljene od različitih materijala. Ekvivalentni sadržaj karbona je najčešće koristen standardni metod, međutim, postoje i drugi, kao što su ekvivalentni sadržaj nikla i ekvivalentni sadržaj hroma (obično se koristi zajedno sa Schaeffler-Delongovim dijagramom, kada se smatra preciznijim za mjerenje zavarivosti). Najčešća formula, koja se koristi za izračunavanje ekvivalentnog sadržaja karbona, glasi:

E_c = \%C + \left(\frac{\%Mn+\%Si}{6} \right) + \left(\frac{\%Cr+%Mo+\%V}{5} \right) + \left(\frac{\%Cu+\%Ni}{15} \right)

Dobijeni koeficijent ekvivalnetnog sadržaja karbona dozvoljava nam da leguru kategorišemo zajedno sa ostalim ugljičnim čelicima, gdje možemo uporediti njihovoe osobine tvrdoće i zavarivosti.

Reference[uredi | uredi izvor]