En-Nisa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
En-Nisa
سورة النساء
Značenje naziva sure "Žene"
Redni broj u Kur'anu 4
Statistike
Broj ajeta u suri 176
Broj sedždi nema

Kur'ansko poglavlje (sura) En-Nisa (Arapski سورة النساء) je četvrto poglavlje po redu, objavljeno u Medini. Ima 176 ajeta, što je čini trećim poglavljem po veličini, nakon El-Bekara i Ali-Imran. Ime je dobila po tome što se u velikom dijelu bavi pitanjima prava i obaveza žena.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Dio Ku'anske sure En-Nisa ukrašenim pismom iz 13. stoljeća

U samom početku, u prvom ajetu se govori o stvaranju jedne duše (nefsin vahidetin) a zatim stvaranja para toj duši (zevdžeha) a zatim da se od njih rasprostranili mnogi muškarci i žene.

U daljem tekstu se govori o pravima siročadi, čuvanju njihovog imetka a zatim zabrana ženidbe više od četiri žene (3.ajet), zatim o nasljednom pravu (11, 12 ajet), prijetnja onima koji ne poštuju ta prava (14.ajet), kazna za preljubu (15,16,17 ajet).

U 19. ajetu se jasno zabranjuje da "se žene kao stvari nasljeđuju" nakon smrti muža, što je bio običaj u nekim kulturama.

U daljem tekstu (23,24,25.ajet) se podvlači granica, ko se po Islamskom pravu smije, a koga je zabranjeno ženiti od žena.

Sura En-Nisa također obiluje ajetima opšte poruke koji se nalaze i u svakoj drugoj suri, kao što je opis Džehenema, Dženeta, podsticanje na dobročinstvo, prijetnja za loša djela, itd.

U 153 ajetu se također spominje poslanik Mojsije (Musa a.s) i događaj u kojemu su Jevreji od njega tražili da im pokaže Allaha a odmah nakon (157 ajet) toga negacija da je Isus ubijen na križu "..a nisu ga ni ubili niti razapeli već im se pričinilo (šubihe lehum)..." , ajet kojeg muslimani često navode prilikom negiranja raspeća Isusovog. "..a sigurno ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi...", kaže se u daljem tekstu.

U 171,172 i 173 ajetu je potvrda negacije raspeća i trojstva riječima: "...Mesih (Mesija), Isa (Isus), sin Merjemin (Marijin), samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji... Posljednji ajet sure En-Nisa se bavi nasljednim pravom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]