En-Nisa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
En-Nisa
سورة النساء
Klasifikacija Medinska
Značenje naziva sure "Žene"
Redni broj u Kur'anu 4
Statistike
Broj ajeta u suri 176
Broj sedždi-tilavet nema

Kur'ansko poglavlje (sura) En-Nisa (Arapski سورة النساء) je četvrto poglavlje po redu, objavljeno u Medini. Ima 176 ajeta, što je čini trećim poglavljem po veličini, nakon El-Bekara i Ali Imran. Ime je dobila po tome što se u velikom dijelu bavi pitanjima prava i obaveza žena.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Dio Ku'anske sure En-Nisa ukrašenim pismom iz 13. stoljeća

U samom početku, u prvom ajetu se govori o stvaranju jedne duše (nefsin vahidetin) a zatim stvaranja para toj duši (zevdžeha) a zatim da se od njih rasprostranili mnogi muškarci i žene.

U daljem tekstu se govori o pravima siročadi, čuvanju njihovog imetka a zatim zabrana ženidbe više od četiri žene (3. ajet), zatim o nasljednom pravu (11. i 12. ajet), prijetnja onima koji ne poštuju ta prava (14. ajet), kazna za preljubu (15, 16. i 17. ajet).

U 19. ajetu jasno se zabranjuje da "se žene kao stvari nasljeđuju" nakon smrti muža, što je bio običaj u nekim kulturama.

U daljem tekstu (23, 24. i 25. ajet) podvlači se granica ko se po islamskom pravu smije, a koga je zabranjeno ženiti od žena.

Sura En-Nisa također obiluje ajetima opće poruke koji se nalaze i u svakoj drugoj suri, kao što je opis Džehennema, Dženneta, podsticanje na dobročinstvo, prijetnja za loša djela itd.

U 153. ajetu također se spominje poslanik Musa a. s. i događaj u kojem su Jevreji od njega tražili da im pokaže Allaha, a odmah nakon toga (157. ajet) negacija da je Isus ubijen na krstu: "...a nisu ga ni ubili niti razapeli, već im se pričinilo (šubihe lehum)...", ajet koji muslimani često navode prilikom negiranja Isusovog raspeća. "...a sigurno ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi...", kaže se u daljem tekstu.

U 171, 172. i 173. ajetu nalazi se potvrda negacije raspeća i trojstva riječima: "...Mesih (Mesija), Isa (Isus), sin Merjemin (Marijin), samo je Allahov poslanik i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji...

Posljednji ajet ove sure bavi se nasljednim pravom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]