Ferdinand, car Austrije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ferdinand (V)
Car Austrije; kralj Ugarske, Hrvatske i Češke
Ferdinand I; Keizer van Oostenrijk.jpg
Vladavina 18301848
Prethodnik Franjo
Nasljednik Franjo Josip
Krunidba 28. septembar 1830 (Ugarska)
7. septembar 1836 (Češka)
Supružnik Marija Ana Sardinska
Dinastija Habsburg
Otac Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva
Majka Marija Terezija Napuljska
Rođenje 19. april 1793
Beč
Smrt 29. juni 1875. (82 godina)
Prag

Ferdinand (19. april 1793 - 29. juni 1875), kralj Ugarske, Hrvatske i Češke, bio je drugi austrijski car. Također je bio predsjednik Njemačke konfederacije. U svojim kraljevstvima vladao je kao Ferdinand V.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Bio je najstariji sin Franje, posljednjeg cara Svetog Rimskog Carstva i prvog cara Austrije, i napuljsko-sicilske princeze Marije Terezije. Njegovi roditelji su bili dvostruki prvi rođaci (njegovi nana po ocu i djed po majci bili su brat i sestra; njegovi djed po ocu i nana po majci bili su brat i sestra), što je, uz prethodne brakove njegovih predaka sa svojim bliskim srodnicima, uzrokovalo Ferdinandovu bolešljivost i razne anomalije. Patio je od jake epilepsije cijeloga života, neuroloških problema i govornih poremećaja, a imao je i abnormalno veliku glavu.

Oženio je sardinsku princezu Mariju Anu, ali nisu imali djece. Dvorski ljekar je odmah po vjenčanju izjavio da je, zbog njegovih zdravstvenih problema, malo vjerovatno da će Ferdinand moći konzumirati svoj brak.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Dana 28. septembra 1830. godine, u Bratislavi, tokom očevog života, okrunjen je za ugarskog kralja. Njegov otac je bio svjestan da on neće moći sam vladati carstvom i kraljevstvima, te je, malo prije smrti, sastavio oporuku kojom je pravu vlast ostavio svom bratu, nadvojvodi Ludoviku. Car Franjo je umro 2. marta 1835. godine, te je Ferdinand naslijedio sve njegove krune. Njegova krunidba za češkog kralja održana je 7. septembra 1836. godine u Pragu; Ferdinand je bio posljednji okrunjeni kralj Češke.

Abdikacija[uredi | uredi izvor]

Abdicirao je 2. decembra 1848. godine, poslije revolucija u Evropi. Pošto se njegov mlađi brat, nadvojvoda Franjo Karlo, odrekao svojih nasljednih prava, Ferdinanda je naslijedio Franjo Josip, sin Franje Karla. Ferdinand je, između ostalog, o svojoj abdikaciji u svom dnevniku napisao sljedeće:

Stvar se završila tako što je novi car kleknuo pred svog dotadašnjeg cara i gospodara, to jest mene, i zatražio blagoslov koji sam mu dao... zatim sam ga zagrlio i poljubio našeg novog gospodara, te smo otišli u svoje sobe. (...) Nakon toga ja i moja supruga smo spakovali svoje torbe.[1]

Nakon abdikacije, bivši car i carica su se preselili u palači Hradčany u Bratislavi, gdje je Ferdinand i umro. Sahranjen je u Carskoj kripti u Beču, u grobnici broj 62.

Preci[uredi | uredi izvor]

Pošto su Ferdinandovi roditelji bili dvostruki prvi rođaci (preko oba roditelja), Ferdinand je imao samo dva pradjeda i dvije pranane umjesto uobičajenih četvero pradjedova i četvero pranana.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Andrew Wheatcroft: The Habsburgs: embodying empire‎, Viking, 1995.